Igrala se 20. minuta, Real je upravo zabio četvrti pogodak u utakmici nogometne Formule 1 i gradskog autića koji je negdje pogrešno skrenuo. Listale su se knjige rekorda, tražile rekordne pobjede, odnosno porazi, a “dinamovci” su izgledali kao da traže najbliži tunel koji vodi što dalje od Santiago Bernabeua.
Svaka priča oko taktike, formacija, Realovih 4-4-2 i njegovog trančiranja Dinamovih 4-2-3-1, bila bi gotovo groteskna. Već u prvom Realovom napadu bilo je vidljivo da su momci u bijelom nekoliko puta brži, bolji, tehnički i taktički potkovaniji od Sammira, Ibáńeza, Vide, Calella i ostalih Jurčićevih prvoboraca.
Dakle, obistinilo se sve ono što smo znali mjesecima ranije. Još od kolovoškog ždrijeba u Nyonu, čak i 14. rujna kada je Real u Maksimiru tek minimalno svladali “plave”, morali smo biti svjesni da Real i Dinamo ne mogu stati u istu rečenicu.
I tada smo trebali znati da, primjerice, Ibáńez ne može pratiti Higuaina, kao kod trećeg pogotka Reala, ili da će Vida i Tonel imati problema s majstorima kakvi su Coentrao i Özil, koji su već u 85. sekundi utakmice na lijevoj strani pripremili poziciju iz koje je Benzema načeo Kelavu.
Njegov “one-two”, brzi dupli-pas s Özilom, najbolje je pokazao što Dinamo čeka u narednih 89 minuta. Isto su Benzema i drugi strijelac, Jose Callejon, odigrali za 2-0, a u već spomenutoj 20. minuti upisao se i Özil.
Do kraja poluvremena Real se pritajio, iako je u desetak minuta nakon četvrtog gola Kelava bio u onom maksimirskom, “svetom” izdanju. Šaljivci su primjetili da je Dinamo ostao netaknute mreže punih 29 minuta, od 20. do 49., kada je Callejon drugim pogotkom nastavio “kraljevski party”.
U tom prvom poluvremenu Dinamo je napravio samo dva prekršaja. Ni natruhe one čvrstine, Španjolci su rekli grubosti, koja ih je krasila u Maksimiru. Bili impresionirani ili ne, vidjelo se da bi za bilo koga u plavom i prekršaj bio postignuće, jer su momci s druge strane terena igrali u tempu nekoliko (desetaka) brzina iznad njihove.
Na poluvremenu je Mourinho, koji uoči utakmice nije uspio izbjeći Jurčićev hrvački zahvat za najvredniji Krunin skalp u Ligi prvaka, fotografiju sa “Special Oneom”, napravio sve tri izmjene. Ionako šarenu postavu, u kojoj je bilo samo pet startera iz prve utakmice ( Ramos, X. Alonso, Coentrao, Özil i Benzema), Portugalac je osvježio Albiolom, Granerom i Hamitom Altintopom, igračima koji se vesele svakoj minuti koju dobiju u dresu “galacticosa”.
Ni s njima na terenu odnos snaga nije se drastično promijenio. Callejón i Benzema svojim drugim golovima podignuli su prednost na teniskih 6-0, pa u posljednjih 20-ak minuta malo stali na kočnicu. I dalje su stvarali prilike (primjerice, Benzemina greda), ali više nnije bilo takvog pritiska na loptu kao u većem dijelu utakmice.
Najopipljivije posljedice micanja noge s gasa dogodile su se u 81. i 90. minuti. Ono što nisu uspjeli učiniti u prvih 360 minuta skupine D, “modri” su napravili u posljednjih deset minuta na Bernabeu. Golovi Beqiraja i Tomečaka prvi su koje je Real primio, a Dinamo postigao u ovosezonskoj Ligi prvaka. Za utjehu onih 3000 navijača Dinama, koji su svih 90 minuta feštali u Madridu.
