Visoke temperature iscrpljuju organizam mnogo brže nego što mnogi primijete, a redovit unos tekućine ključan je za održavanje normalne tjelesne temperature, pravilan rad srca, probavu i funkcioniranje mozga.
Voda čini velik dio mozga, srca, pluća i bubrega, pa čak i blagi nedostatak tekućine može utjecati na energiju, koncentraciju, raspoloženje i fizičku izdržljivost.
Ipak, ne postoji univerzalna količina vode koju bi svi trebali popiti tijekom dana.
Godinama se ponavlja preporuka da treba popiti osam čaša vode dnevno, ali stručnjaci ističu da potrebe ovise o tjelesnoj građi, mišićnoj masi, razini fizičke aktivnosti, temperaturi okoline, prehrani i zdravstvenom stanju.
To je pristup po principu “jedna veličina odgovara svima”, a zapravo ne odgovara svima, rekla je Tamara Hew-Butler, izvanredna profesorica kineziologije na američkom Sveučilištu Wayne State.
Osobe veće tjelesne mase u pravilu trebaju više tekućine, kao i one s većom količinom mišićnog tkiva.
Mišići sadrže velik udio vode, zbog čega tijelo s više mišićne mase zahtijeva veći unos tekućine kako bi održalo ravnotežu.
Ove znakove dehidracije ne smijete ignorirati
Više vode potrebno je i osobama koje intenzivno vježbaju, rade fizički zahtjevne poslove ili dulje borave na visokim temperaturama.
Znojenjem tijelo ne gubi samo vodu već i elektrolite, poput natrija, kalija i kalcija, koji su važni za rad živaca i mišića.
Ipak, napici s elektrolitima nisu potrebni nakon svakog kraćeg treninga. Kod uobičajene fizičke aktivnosti izgubljeni minerali najčešće se mogu nadoknaditi uravnoteženom prehranom.
Dodatni unos može biti koristan tijekom dugotrajnog vježbanja, rada na velikim vrućinama ili obilnog znojenja, prenosi Raport.ba.
Iako potrebe za vodom nisu iste kod svih, simptomi dehidracije uglavnom su slični.
Najčešći su jaka žeđ, tamnožut urin, suha usta, glavobolja, umor, vrtoglavica, grčevi u mišićima i ubrzan rad srca.
Idealno bi bilo da urin bude blijede, slamnatožute boje. Ako je tamnožut ili zlatan, vjerojatno ste dehidrirali, objasnila je nutricionistica Gabrielle Judd iz Medicinskog centra Johns Hopkins Bayview.
Blaga do umjerena dehidracija najčešće se može ublažiti postupnim unosom vode i drugih tekućina.
Teži slučajevi mogu izazvati poremećaj rada bubrega, toplinsku iscrpljenost, napadaje i opasan pad krvnog tlaka te zahtijevaju hitnu medicinsku pomoć.
Dio potrebne tekućine može se unijeti i hranom. Krastavci, celer i zelena salata sadrže oko 95 posto vode, dok su grožđe, breskve, rajčica, lubenica i drugo voće i povrće također dobar način za dodatnu hidrataciju organizma.
Ni previše vode nije dobro za organizam
Iako je nedovoljan unos vode mnogo češći problem, ni pretjerivanje nije bezopasno. Ako se u kratkom vremenu popije prevelika količina vode, razina natrija u krvi može pasti, a voda početi ulaziti u stanice i izazvati njihovo oticanje.
Posebno je opasno oticanje moždanih stanica, koje može dovesti do glavobolje, mučnine, zbunjenosti, izrazite pospanosti, grčeva, napadaja i, u najtežim slučajevima, smrti.
Znak pretjeranog unosa vode može biti potpuno bezbojan urin, naročito ako ga prate mučnina, nadutost, glavobolja ili osjećaj dezorijentiranosti.
Stručnjaci zato savjetuju da vodu treba piti redovito i postupno, bez prisiljavanja na velike količine odjednom.
Tijekom toplinskog vala preporučuje se da uvijek imate vodu pri ruci, povećate unos ako se pojačano znojite i ne čekate da se pojave jaka žeđ, slabost ili vrtoglavica.
Osobe koje imaju srčane ili bubrežne bolesti, kao i one kojima je liječnik ograničio unos tekućine, trebaju se pridržavati individualnih medicinskih preporuka.
Voda čini velik dio mozga, srca, pluća i bubrega, pa čak i blagi nedostatak tekućine može utjecati na energiju, koncentraciju, raspoloženje i fizičku izdržljivost.
Ipak, ne postoji univerzalna količina vode koju bi svi trebali popiti tijekom dana.
Godinama se ponavlja preporuka da treba popiti osam čaša vode dnevno, ali stručnjaci ističu da potrebe ovise o tjelesnoj građi, mišićnoj masi, razini fizičke aktivnosti, temperaturi okoline, prehrani i zdravstvenom stanju.
To je pristup po principu “jedna veličina odgovara svima”, a zapravo ne odgovara svima, rekla je Tamara Hew-Butler, izvanredna profesorica kineziologije na američkom Sveučilištu Wayne State.
Osobe veće tjelesne mase u pravilu trebaju više tekućine, kao i one s većom količinom mišićnog tkiva.
Mišići sadrže velik udio vode, zbog čega tijelo s više mišićne mase zahtijeva veći unos tekućine kako bi održalo ravnotežu.
Ove znakove dehidracije ne smijete ignorirati
Više vode potrebno je i osobama koje intenzivno vježbaju, rade fizički zahtjevne poslove ili dulje borave na visokim temperaturama.
Znojenjem tijelo ne gubi samo vodu već i elektrolite, poput natrija, kalija i kalcija, koji su važni za rad živaca i mišića.
Ipak, napici s elektrolitima nisu potrebni nakon svakog kraćeg treninga. Kod uobičajene fizičke aktivnosti izgubljeni minerali najčešće se mogu nadoknaditi uravnoteženom prehranom.
Dodatni unos može biti koristan tijekom dugotrajnog vježbanja, rada na velikim vrućinama ili obilnog znojenja, prenosi Raport.ba.
Iako potrebe za vodom nisu iste kod svih, simptomi dehidracije uglavnom su slični.
Najčešći su jaka žeđ, tamnožut urin, suha usta, glavobolja, umor, vrtoglavica, grčevi u mišićima i ubrzan rad srca.
Idealno bi bilo da urin bude blijede, slamnatožute boje. Ako je tamnožut ili zlatan, vjerojatno ste dehidrirali, objasnila je nutricionistica Gabrielle Judd iz Medicinskog centra Johns Hopkins Bayview.
Blaga do umjerena dehidracija najčešće se može ublažiti postupnim unosom vode i drugih tekućina.
Teži slučajevi mogu izazvati poremećaj rada bubrega, toplinsku iscrpljenost, napadaje i opasan pad krvnog tlaka te zahtijevaju hitnu medicinsku pomoć.
Dio potrebne tekućine može se unijeti i hranom. Krastavci, celer i zelena salata sadrže oko 95 posto vode, dok su grožđe, breskve, rajčica, lubenica i drugo voće i povrće također dobar način za dodatnu hidrataciju organizma.
Ni previše vode nije dobro za organizam
Iako je nedovoljan unos vode mnogo češći problem, ni pretjerivanje nije bezopasno. Ako se u kratkom vremenu popije prevelika količina vode, razina natrija u krvi može pasti, a voda početi ulaziti u stanice i izazvati njihovo oticanje.
Posebno je opasno oticanje moždanih stanica, koje može dovesti do glavobolje, mučnine, zbunjenosti, izrazite pospanosti, grčeva, napadaja i, u najtežim slučajevima, smrti.
Znak pretjeranog unosa vode može biti potpuno bezbojan urin, naročito ako ga prate mučnina, nadutost, glavobolja ili osjećaj dezorijentiranosti.
Stručnjaci zato savjetuju da vodu treba piti redovito i postupno, bez prisiljavanja na velike količine odjednom.
Tijekom toplinskog vala preporučuje se da uvijek imate vodu pri ruci, povećate unos ako se pojačano znojite i ne čekate da se pojave jaka žeđ, slabost ili vrtoglavica.
Osobe koje imaju srčane ili bubrežne bolesti, kao i one kojima je liječnik ograničio unos tekućine, trebaju se pridržavati individualnih medicinskih preporuka.
