Svi se maksimalno zalažu da ništa ne fali, da bude svega jer može netko štogod zamjeriti, a to onda baca sjenu na njihov ugled i reputaciju!
Kumovi se žure da nabave što ljepši i prikladniji dar svom kumčetu.
Danima prije se, direktno ili diskretno, raspituju što bi kumče voljelo za dar.
Onda se u tajnosti ili polutajnosti nabavlja taj dar i još čitav niz sitnica koje će biti svečano uručeni na dan Krizme, ili večer prije, ovisno od običaja.
Svi se trude da budu u vrhu kvalitete darivanja ili barem u zlatnoj sredini, ali nikako na dnu te zamišljene ljestvice jer može netko reći; vidi ga/je što je kupio/la kumčetu!?
Vjeroučitelji se opet trude da duhovno pripreme krizmenike da budu spremni primiti Duha Svetoga.
Oni to odrade s manje ili više uspjeha, često puta ni sami nisu zadovoljni postignutim, što i javno s oltara kažu, ali nikoga nisu vratili, svatko tko uredno plati 50KM potvrdu i 20KM neku knjigu, obično iz vlastitog izdanja, prođe na Krizmu!
Biskup dođe, malo ih propita i onako po šablonu svakom udjeljuje Pečat Dara Duha Svetoga.
Krizmenici se trude da nauče ono što moraju.
Jedni nastoje da savladaju sve što se od njih traži, a drugi tek da to prođe jer se drže činjenice da nitko nije propao ili vraćen sa Krizme!?
Ima onih što se trude da stvarno spremni pristupe primanju Duha Svetoga i čitavo vrijeme priprema rade na tome.
Ima i onih što u svemu pa i u tome kalkuliraju, znaju da će proći ako plate pa se i ne trude da nauče!
No, jedan me se primjer posebno dojmio.
Kad otac uoči same Krizme pita sina; evo sine sve smo spremili, pozvali smo sve rođake i prijatelje na ručak, još samo da vas biskup krizma i slavlje može početi!
A sin će mu, ne baš zadovoljan očevom konstatacijom, onako iskreno i direktno; vidiš tata, sve je to lijepo, ali meni sve to ne treba, to nije ono što ja očekujem od Krizme!
Meni treba samo da ste vi svi, moja obitelj, uz mene taj dan, da ste tu u crkvi, da vas ja gledam i to je sve što ja želim!
Meni treba vaša potpora u vjeri, vaš čvrst zagrljaj i iskrena čestitka poslije Krizme, iskren osmjeh na licu, pa i koja suza radosnica, a poslije toga ja ću biti zadovoljan i sa uzlivačom!!!
Eto, tata, to je sve što ja želim!
Možeš li mi udovoljiti?
Ivan Filipović
