Čovjeku mira ne daju kamo god krene, evo večer je izlazim iz stana i već vidim kako je pola grada okićeno božićnim ukrasima. Znam komu se žuri da zaradi, ali mi nije jasno samo zašto im se toliko žuri? Danas da se proda bilo što ne biraju se sredstva. I onaj nakaradni Djed Mraz kojeg svake godine prikazuju je ništa doli marketinška grdosija koja „raduje djecu“ i plaši roditelje. Narasli zahtjevi kod sviju, a svi bi nešto skupo i nešto što je trenutno u trendu da se nađe pod borom. Pravim se da me sve to ne dira, ali ne mogu više da o tomu šutim.
Iz godine u godinu sve su agresivniji s novim metodama kako prodat i kupiti. Blještavilo sa svih strana od silnih reklama. Zaogrnuti lažnim sjajem veletrgovci žele izmamiti u ova krizna vremena i posljednji novčić iz džepa kupaca. Za njih ovo sveto vrijeme ne znači ništa, dapače oni ga maksimalno iskorištavaju. U nekim zapadnim zemljama umjesto Božića, čitao sam negdje, žele samo staviti vrijeme nekog bezimenog zimskog praznika, naime da se ne bi uvrijedili oni koji ga ne slave. Pitam se ima li smisla da ono što netko ne slavi vrijeđa njegovu slobodu ako se nazove pravim imenom, no u ovom naopakom i izokrenutom svijetu sve je moguće.
Očit je u svakom pogledu i napad na obitelj koja kao jezgra društva sve više se nagriza i želi uništiti. Sretan si za Božić samo ako u toj istoj obitelji imaš „do grla“ svega i svačega i ako možeš nakupovati toliko darova da te zbog tih istih darova svi „vole“. Eto to je slika kojom nas bombardiraju. A ja na sve to kažem – ma nemoj molim te ?! Jer ja ne želim takav Božić u kojem ću zaboraviti što slavim i u kojem ću potajno očekivati darove onih koje sam darovao poput kakve robne razmjene. Ne želim ni Božić bez moje obitelji i prijatelja i bez odlaska u crkvu, ne želim ni Božić u kojem se ne mogu sjetiti onih u potrebama, ne želim Božić bez tradicije i kićenja bora, ali tek na Badnjak...
Eto toliko o mojem Božiću i kako ga ja vidim. Vrijeme došašća ili adventa je vrijeme iščekivanja dolaska Sina Božjega, vrijeme mira i čišćenja srca kako bi upravo Njega u ta ista srca s radošću kao dragoga gosta ugostili i trajno nastanili, onoga koji se kao siromah rodio u štalici za sve nas. Želim svima da ovo vrijeme iščekivanja bude plodonosno i puno milosti! (Dražen Stojanović)
