Ako je vjerovati onoj narodnoj da svaki narod ima onakvu vlast kakvu zaslužuje onda ne treba ni žaliti narode što im je takva vlast jer sami su ju birali.
Ja ne mislim da je tako pa se i ne slažem s tom narodnom, naprotiv, uvjeren sam da nismo birali ovakvu vlast i da zaslužujemo bolje!
Ako se vratimo u predizborno vrijeme vidjet ćemo da je ponuda vrhunska, nudi nam se ravnopravnost, sloboda, pravda, mir, blagostanje,…, ukratko, sve što čovjek poželjeti može.
Naravno, prihvatimo tu ponudu bez kalkulacija, jer ta ponuda i nema alternativu.
Nacionalne stranke nude med i mlijeko za svoje nacije dok dobiju izbore, a poslije med i mlijeko zapadne njih, a narodu malo kruha i vode u izobilju!
Potom dođu „socijal-demokrati“ i ponude socijalnu pravdu za sve, zaposjednu prijestolje i postave svoje ljude na sva mjesta gdje je moć i novac, a običnom narodu još manje kruha i isto vode!
Bio sam na Palama u jednoj birtiji i razgovarao sa jednim nacionalno osviještenim Srbinom, inače mojim kolegom iz JNA, na temu aktualna situacija u BiH i čuo zanimljivo razmišljanje.
Kaže, ja sam čitav život bio svoj, živio za svoje i borio se za svoje, čak sam i dio sebe dao za svoje i evo šta sam doživio!
Stvorili smo Republiku Srpsku, moji vladaju pa nam više nisu krivi ni Muslimani ni Hrvati, a vidi dokle su nas doveli.
Mi smo njima izborili prostor za vladavinu, a oni nama podariše dno dna!
Nikad više Srpske, a manje hleba, slobode, zadovoljstva, posla para,….
Ja sam čitav svoj život živio za Srpstvo ali se od toga ne može živjeti!
U Bugojnu sam sjedio sa jednim starim poznanikom Muslimanom i pričali na istu temu, stanje u BiH.
Njegova razmišljanja su slična onoga Srbina sa Pala.
Ginuo sam za BiH, za muslimansku državu koju su nam tada obećavali, i gladni i goli borili se k'o lavovi!
Obećavali su nam zlatne kašike, ma što će nam, šta ćemo jesti s njima, samo nam džamije prave, a od toga se ne živi, treba hljeba da bi se moglo živjeti.
Svi nam lažu, i desni i lijevi, nama lažu i obećavaju, a svoje džepove pune, mi sve gladniji, a oni sve bogatiji!
Sad se pitam je li se to sve isplatilo, bili nam bilo bolje da smo se potrudili kako stvoriti nova radna mjesta umjesto kako Hrvatima izabrati člana predsjedništva?
I onda se vratim u Ramu, sjednem sa prijateljima na kavu, i zaključimo da ni kod nas nije ništa bolje, dapače!
Sve Hrvat do Hrvata, a posla ni za lijeka!
Nikad veći proračun, a manje posla!
Nikad punije jezero, a praznija Rama!
Nikad više Hrvata u vlasti, a manje nacionalnog ponosa!
Drugi nam biraju člana predsjedništva!
Drugi nam nameću predsjednika Federacije!
Drugi ga zatvaraju!
Na papiru smo jednakopravni, a u stvarnosti nikad gore za Hrvate!
Gore je nego u Jugoslaviji!
Kakva je korist Srbinu sa Pala što je živio za SRPSTVO, dao dio sebe, a sad jedva preživljava, a srpski političari, svi odreda, dobro unovčili svoje SRPSTVO?
Kakva je korist Muslimana iz Bugojna što je ginuo za muslimansku državu kad nema djeci hljeba, a svi odreda muslimanski političari jedu sa onim ZLATNIM KAŠIKAMA?
Kakva je korist Hrvatu iz Rame što je uvijek bio na čelu, a sada nema ni posla ni kruha, a ni slobode za koju je sve dao?
Što su zapravo dobili Hrvati, Srbi i Muslimani?
Dobili su licemjerne političare koji su postali bogataši dok im narodi jedva preživljavaju!
Koga briga za to što Hrvatima drugi biraju vlast?
Koga briga za Sejdića i Fincija?
Koga briga za nakaradni sustav i Ustav u kojem i po kojem mi živimo?
Koga briga za malu Belminu što nema JMBG i stotine drugih novorođenčadi koji su uskraćeno za to temeljno pravo?
Ovi narodi nisu to zaslužili!
Oni su zaslužili da budu svoji na svome, ponosni, zaposleni, siti, ravnopravni i samo tako će moći živjeti jedni pored drugih!
Ovo je zemlja gdje trebaju živjeti sretni Hrvati, sretni Srbi,sretni Muslimani, i sretni svi Ostali koji ne pripadaju navedenima ili se tako ne osjećaju, jer samo sretan i zadovoljan čovjek može pozitivno djelovati na sve oko sebe!!!
Ivan Filipović
