Industrija šećera skromna je u Bosni i Hercegovini, a šećerna repa više se ni ne uzgaja. Prošle godine u BiH je uvezeno 20 milijuna kilograma šećera manje u odnosu na isti period 2020. godine, dok je izvoz pao za oko 2,5 milijuna kilograma.
Prema podacima Uprave za indirektno oporezivanje BiH, lani je u zemlju uvezeno 85,5 milijuna kilograma šećera, u vrijednosti od 66,7 milijuna KM, dok je godinu ranije za tri milijuna KM više uvezeno 105,2 milijuna kilograma te robe.
Uvozimo umjesto izvozimo
Kada je riječ o izvozu, on je iznosio nešto više od 1,3 milijuna kilograma u vrijednosti od 1,2 milijuna KM, dok je 2020. godine izvoz iznosio 3,8 milijuna kilograma u vrijednosti od oko 2,3 milijuna KM.
Treba reći da je iz ovih podataka vidljivo da je i šećer, baš kao i druge prehrambene namirnice, u međuvremenu poskupio, prenose Nezavisne.
Prema pojedinačnim stavkama, prošle godine najviše je uvezeno šećera od šećerne trske ili šećerne repe i kemijski čista saharoza u krutom stanju. Točnije, uvezeno je 76,8 milijuna kilograma u vrijednosti od 60,7 milijuna KM robe. S druge strane, za nešto više od 1,05 milijuna KM iz BiH je izvezeno 981.147 kilograma navedene robe.
Na listi vodećih tržišta za izvoz nalaze se zemlje regije Sjeverna Makedonija, Hrvatska, Srbija, Crna Gora, ali tu su i SAD, Njemačka, Austrija i Italija. Šećer je u BiH stizao iz Brazila, Francuske, Mađarske, Njemačke, ali i Srbije, Hrvatske i Crne Gore.
Stojan Marinković, predsjednik Saveza udruženja poljoprivrednih proizvođača Republike Srpske, rekao je za "Nezavisne" da je sa zatvaranjem bijeljinske "Šećerane" prestala i potreba za uzgojem šećerne repe.
Imamo i domaće
"To je šteta s obzirom na to da je šećerna repa jedna od najrentabilnijih ratarskih kultura. Kada smo imali, prije rata, aktivnu šećeranu, cijela Posavina i Semberija su uzgajale šećernu repu na velikim površinama i to je uvijek bilo isplativo", kaže on. I iz Vanjskotrgovinske komore BiH kažu da je proizvodnja šećerne repe u BiH prestala prije 1992. godine.
"Najveći problem jeste nedovoljno razvijena proizvodnja industrijskog bilja u BiH koja nije potpuno zastupljena ni u drugim kulturama. Otežavajuću okolnost stvara i usitnjenost posjeda koja ne dozvoljava adekvatnu masovnu proizvodnju i potrebne količine ove sirovine", kažu u Komori.
Oni dodaju da BiH ima vlastitu proizvodnju šećera jer od 2008. godine "Studen-Agrana" Rafinerija šećera u Brčkom s kapacitetom proizvodnje od 180.000 tona godišnje osigurava bh. tržište ovom osnovnom prehrambenom namirnicom. Ova rafinerija, inače, prerađuje sirovi šećer od šećerne trske u bijeli kristalni šećer.
Kada govorimo o industriji šećera, treba podsjetiti da je šestogodišnji stečaj bijeljinske "Šećerane", jedine tvornice za preradu šećerne repe u BiH, okončan u prošle godine nakon što je ovo poduzeće kupila zvornička firma "NSG Rent" za tri milijuna KM. Također, iz Kozarske Dubice, točnije
Kemijske prerade kukuruza "Draksenić", sva glukoza proizvedena u njihovim pogonima izvozila se ranijih godina u Italiju, dok je danas taj nekadašnji gigant u stečaju.
Prema podacima Uprave za indirektno oporezivanje BiH, lani je u zemlju uvezeno 85,5 milijuna kilograma šećera, u vrijednosti od 66,7 milijuna KM, dok je godinu ranije za tri milijuna KM više uvezeno 105,2 milijuna kilograma te robe.
Uvozimo umjesto izvozimo
Kada je riječ o izvozu, on je iznosio nešto više od 1,3 milijuna kilograma u vrijednosti od 1,2 milijuna KM, dok je 2020. godine izvoz iznosio 3,8 milijuna kilograma u vrijednosti od oko 2,3 milijuna KM.
Treba reći da je iz ovih podataka vidljivo da je i šećer, baš kao i druge prehrambene namirnice, u međuvremenu poskupio, prenose Nezavisne.
Prema pojedinačnim stavkama, prošle godine najviše je uvezeno šećera od šećerne trske ili šećerne repe i kemijski čista saharoza u krutom stanju. Točnije, uvezeno je 76,8 milijuna kilograma u vrijednosti od 60,7 milijuna KM robe. S druge strane, za nešto više od 1,05 milijuna KM iz BiH je izvezeno 981.147 kilograma navedene robe.
Na listi vodećih tržišta za izvoz nalaze se zemlje regije Sjeverna Makedonija, Hrvatska, Srbija, Crna Gora, ali tu su i SAD, Njemačka, Austrija i Italija. Šećer je u BiH stizao iz Brazila, Francuske, Mađarske, Njemačke, ali i Srbije, Hrvatske i Crne Gore.
Stojan Marinković, predsjednik Saveza udruženja poljoprivrednih proizvođača Republike Srpske, rekao je za "Nezavisne" da je sa zatvaranjem bijeljinske "Šećerane" prestala i potreba za uzgojem šećerne repe.
Imamo i domaće
"To je šteta s obzirom na to da je šećerna repa jedna od najrentabilnijih ratarskih kultura. Kada smo imali, prije rata, aktivnu šećeranu, cijela Posavina i Semberija su uzgajale šećernu repu na velikim površinama i to je uvijek bilo isplativo", kaže on. I iz Vanjskotrgovinske komore BiH kažu da je proizvodnja šećerne repe u BiH prestala prije 1992. godine.
"Najveći problem jeste nedovoljno razvijena proizvodnja industrijskog bilja u BiH koja nije potpuno zastupljena ni u drugim kulturama. Otežavajuću okolnost stvara i usitnjenost posjeda koja ne dozvoljava adekvatnu masovnu proizvodnju i potrebne količine ove sirovine", kažu u Komori.
Oni dodaju da BiH ima vlastitu proizvodnju šećera jer od 2008. godine "Studen-Agrana" Rafinerija šećera u Brčkom s kapacitetom proizvodnje od 180.000 tona godišnje osigurava bh. tržište ovom osnovnom prehrambenom namirnicom. Ova rafinerija, inače, prerađuje sirovi šećer od šećerne trske u bijeli kristalni šećer.
Kada govorimo o industriji šećera, treba podsjetiti da je šestogodišnji stečaj bijeljinske "Šećerane", jedine tvornice za preradu šećerne repe u BiH, okončan u prošle godine nakon što je ovo poduzeće kupila zvornička firma "NSG Rent" za tri milijuna KM. Također, iz Kozarske Dubice, točnije
Kemijske prerade kukuruza "Draksenić", sva glukoza proizvedena u njihovim pogonima izvozila se ranijih godina u Italiju, dok je danas taj nekadašnji gigant u stečaju.
