Iako predstavljen kao beskrupulozan diktator, Moamer el Gaddafi je od Libije, koja je bila jedna od najsiromašnijih zemalja, stvorio naciju sa najvišim standardom u Africi.
Od kada je počela libijska revolucija, većina medija Moamera el Gaddafija predstavljala je kao zločinca i diktatora koji ugnjetava vlastiti narod.
Danas je u javnosti poznato da nije baš sve bilo onako kako je to prikazivala medijska mašina i da su neka dostignuća Gaddafijeve vladavine sve vrijeme prešućena. Upravo zbog toga, posljednja istraživanja pokazuju da je veliki broj Libijaca žali za Gaddafijevim vremenima.
Prema sustavu koji je Gaddafi razvio dolaskom na vlast, obrazovanje i zdravstvena zaštita su bili besplatni u Libiji.
Prije dolaska Gaddafija na vlast, samo 25 posto stanovništva bilo je pismeno. Danas 83 posto Libijaca čita i piše, a 25 posto ima fakultetsku diplomu.
U Gaddafijevo vrijeme Tripoli je bio simbol luksuza.
Gaddafiju je najviše zavjereno da krši ljudska prava u Libiji, a malo je poznato da je naredio da dok god svaki Libijac ne dobije kuću neće ni njegova porodica. Tako je Gaddafijev otac preminuo, a da je još uvijek živio u šatoru.
Izlazio je u susret i mladencima. Tako je svaki mladi bračni par dobivao od države po 50.000 američkih dolara kako bi kupio stan i zasnovao obitelj.
Ukoliko bi Libijac poželio školovati se u inostranstvu ili bi mu bilo neophodno liječenje izvan granica zemlje, imao bi novčanu pomoć države koja bi plaćala sve troškove i još bi davala po 2.300 američkih dolara za smještaj i prijevoz.
Libiju je ostavio bez ikakvog vanskog duga s deviznim rezervama od 150 milijardi dolara, koje su, istina, s početkom revolucije zamrznute širom svijeta.
Svaki Libijac koji nije mogao naći zaposlenje po završetku školovanja dobivao je novčanu pomoć u visini plaće predviđene za tu vrstu zanimanja.
Dok su za svako rođeno dijete žene dobivale po 5.000 američkih dolara.
Dio novca zarađen prodajom nafte, glavnog izvoznog artikla zemlje, slijevao se na račune svih građana Libije.
Kada je Gaddafi došao na vlast, istina prevratom, 1969. godine, Libija je bila jedna od najsiromašnijih zemalja na svijetu. Prije nego je zapao u probleme sa ustanicima, Libijci su spadali u narode s najvišim standardom u Africi.
Od kada je počela libijska revolucija, većina medija Moamera el Gaddafija predstavljala je kao zločinca i diktatora koji ugnjetava vlastiti narod.
Danas je u javnosti poznato da nije baš sve bilo onako kako je to prikazivala medijska mašina i da su neka dostignuća Gaddafijeve vladavine sve vrijeme prešućena. Upravo zbog toga, posljednja istraživanja pokazuju da je veliki broj Libijaca žali za Gaddafijevim vremenima.
Prema sustavu koji je Gaddafi razvio dolaskom na vlast, obrazovanje i zdravstvena zaštita su bili besplatni u Libiji.
Prije dolaska Gaddafija na vlast, samo 25 posto stanovništva bilo je pismeno. Danas 83 posto Libijaca čita i piše, a 25 posto ima fakultetsku diplomu.
U Gaddafijevo vrijeme Tripoli je bio simbol luksuza.
Gaddafiju je najviše zavjereno da krši ljudska prava u Libiji, a malo je poznato da je naredio da dok god svaki Libijac ne dobije kuću neće ni njegova porodica. Tako je Gaddafijev otac preminuo, a da je još uvijek živio u šatoru.
Izlazio je u susret i mladencima. Tako je svaki mladi bračni par dobivao od države po 50.000 američkih dolara kako bi kupio stan i zasnovao obitelj.
Ukoliko bi Libijac poželio školovati se u inostranstvu ili bi mu bilo neophodno liječenje izvan granica zemlje, imao bi novčanu pomoć države koja bi plaćala sve troškove i još bi davala po 2.300 američkih dolara za smještaj i prijevoz.
Libiju je ostavio bez ikakvog vanskog duga s deviznim rezervama od 150 milijardi dolara, koje su, istina, s početkom revolucije zamrznute širom svijeta.
Svaki Libijac koji nije mogao naći zaposlenje po završetku školovanja dobivao je novčanu pomoć u visini plaće predviđene za tu vrstu zanimanja.
Dok su za svako rođeno dijete žene dobivale po 5.000 američkih dolara.
Dio novca zarađen prodajom nafte, glavnog izvoznog artikla zemlje, slijevao se na račune svih građana Libije.
Kada je Gaddafi došao na vlast, istina prevratom, 1969. godine, Libija je bila jedna od najsiromašnijih zemalja na svijetu. Prije nego je zapao u probleme sa ustanicima, Libijci su spadali u narode s najvišim standardom u Africi.
