U Sudu BiH u Sarajevu, u sudnici broj 6, održano je ročište u predmetu “Jerko Ivanković Lijanović i ostali” koji su u spektakularnoj akciji SIPA-e uhićeni prije dva dana po nalogu Tužiteljstva BiH.
Prvi je u sudnicu s lisicama na rukama ušao najmlađi brat Jozo Lijanović, zatim najstariji Slavo, pa ministar trgovine Milorad Bahilj i na koncu dopremijer Vlade FBiH Jerko Lijanović i ostali. Naravno, sudski policajci su im odmah po dolasku u sudnicu odvezali ruke. Sutkinja Hasija Mašović je nakon uobičajene rutinske provjere osobnih podataka svih osumnjičenih konstatirala kako nije bilo primjedbi na nadležnost Suda BiH.
Zanimljivo je da su braća Lijanović naveli da su srednjega imovinskoga stanja, a svi ostali, pa i ministar Milorad Bahilj da su lošeg imovinskoga stanja. Jedan dio njih je i teško bolestan.
Šturi dokazi
Hasija Mašović je podsjetila je kako braću Lijanović, Bahilja, te Mirjanu Šakotu, Mirka Galića, Zdravka Ivankovića, Željka Mikulića, Dražena Kvesića i Jozu Sliškovića Tužiteljstvo BiH sumnjiči za organiziranje i rukovođenje skupine odnosno sudjelovanje u organiziranoj skupini koja je izbjegavanjem plaćanja i utajom poreza, pranjem novca, krivotvorenjem i uništavanjem dokumentacije oštetila državni proračun za 11,6 milijuna maraka.
Zanimljivo je kako je sutkinja Mašović spočitala tužitelju Ismetu Šuškiću da su dostavljeni dokazi dosta “šturi”, na svega 15 stranica nakon čega je tužitelj Šuškić pojasnio da Tužiteljstvo raspolaže “šleperom” čvrstih dokaza o osnovama sumnje za počinjeni kriminal i podsjetio kako je 12. rujna, dakle na dan ročišta, Tužiteljstvo dostavilo Sudu BiH i neke nove dokaze. Tužitelj Šuškić je nadalje najavio kako će Tužiteljstvo u idućim danima ispitati oko 100 svjedoka od kojih su se neki dragovoljno javili za svjedočenje i ponudili dokumentaciju iz nekih Lijanovićevih tvrtki koju su, kao zaposlenici, svojedobno sakrili kako se ne bi uništila. U biti, Tužiteljstvo BiH je svoje dokaze crpilo na temelju izvješća SIPA-e, zatim i drugih institucija, na temelju pregleda financijskoga poslovanja, kreditnih kartica, dokumentacije iz katastra, registracije kompanija i slično.
Tužitelji smatraju da su braća Lijanović kao organizatori organizirane kriminalne skupine godinama osnivali nove kompanije, a prethodno nisu gasili one stare i nisu plaćali obveze, tako da su sebi nezakonito pribavljali financijsku dobit i oštetili državu za višemilijunske iznose. Kako tvrdi Tužiteljstvo, radili su to na različite načine, između ostaloga iznajmljivanjem prostora, zaliha, opreme, sirovina i ljudstva kompanijama koje su ciljano osnivali, a onda su navodno dokumentaciju uništavali.
Zbog svega Tužiteljstvo je za braću Jerka, Slavu, Jozu , zatim Milorada Bahilja, Mirjanu Šakotu, Mirka Galića i Jozu Sliškovića zatražilo pritvor od 30 dana. Tužitelj Šuškić je svoje zahtjeve potkrijepio sumnjom i strahom da će svi spomenuti možda pobjeći u neke druge zemlje, dakako najviše u Hrvatsku, zatim da će utjecati na svjedoke, da postoji opasnost činjenja novoga kaznenoga djela, da mogu uništavati preostali dio dokumentacije, što sve može ugroziti daljinu istragu i proces.
Potom je tužitelj Šuškić predložio mjere zabrane za Željka Mikulića, Dražena Kvesića i Zdravka Ivankovića. Po tom prijedlogu, njima bi bilo zabranjeno putovanje izvan Zapadnohercegovačke i Hercegovačko-neretvanske županije, ne bi smjeli posjećivati kompanije, morali bi se javljati policiji jednom tjedno i ne bi smjeli razgovarati s drugim osumnjičenicima. To je u jednom trenutku izazvalo smijeh u sudnici jer je Milorad Bahilj primijetio da jedan osumnjičenik živi s majkom koja je također osumnjičena za kriminalne radnje.
Obrana odbacila sve
Potom su obrana i osumnjičenici uzeli riječ. Odvjetnica Slave i Jerka Lijanovića, Nada Dalipagić, odbacila je sve navode Tužiteljstva BiH kao i prijedlog za određivanje mjere pritvora.“ Ne postoji niti jedan razlog za pritvor od 30 dana. Tužiteljstvo nije konkretiziralo dokaze o postojanju osnovane sumnje da su moji klijenti počinili kriminal neplaćanjem i utajom poreza, pranjem novca ili uništenjem dokumentacije.
Također, nema niti jednoga dokaza da bi Jerko i Slavo Lijanović mogli pobjeći iz BiH. Oni žive u BiH sa svojim obiteljima i nemaju nikoga u Hrvatskoj niti imaju u toj zemlji ikakve imovine ili neke poslovne relacije. Uz to Jerko obnaša dužnost dopremijera Vlade FBiH i ministra poljoprivrede, a i svi drugi osumnjičeni su na odgovornim pozicijama. Imajući sve ovo u vidu, konstatiram kako opasnost od bijega nije takvoga intenziteta da bi se odredila mjera zatvora. Ako Sud procijeni da ima bilo kakve druge opasnosti po proces, mi predlažemo da se izreknu mjere zabrane. Pritvor apsolutno nije nužna mjera”, kazala je odvjetnica Dalipagić.
Ona je upozorila kako Tužiteljstvo nije preciziralo na koje bi to svjedoke mogli osumnjičenici utjecati jer nisu identificirani, a niti saslušani kao svjedoci. Također ustvrdila je da ne postoji mogućnost da osumnjičenici ponovno počine kazneno djelo. Nada Dalipagić je čvrsta u stavu kako nema niti jednoga pouzdanoga dokaza o kaznenom djelu i podsjetila kako je Jerko Lijanović u svom iskazu pojasnio da je ključni razlog za osnivanje novih kompanija višegodišnja blokada računa tvrtke Lijanović zbog čega su bili primorani tražiti izlaz iz teškoga stanja.
Odvjetnik Milorada Bahilja Davor Šilić je također zatražio puštanje na slobodu svoga klijenta i podsjetio kako i Bahilj već nekoliko godina zna da se vodi određena istraga i mogao je pobjeći iz zemlje 100 puta da je htio. “Zašto je prezentirana uporaba sile? Pa sve je davno izuzeto i Milorad Bahilj nije niti je mogao uništiti dokumentaciju. Ona je uništena zbog vremenskih nepogoda i volio bih da Tužiteljstvo dokaže kako je došlo do podatka da je država oštećena za 11,6 milijuna maraka“, kazao je odvjetnik Šilić.
Branitelj Joze Ivankovića Lijanovića, Davor Martinović, obranu je temeljio na činjenici da, kako je kazao, Jozo Lijanović već godinama nema nikakve veze s kompanijom Lijanović jer je svoje dionice prenio na brata Jerka, a pogotovo nikada nije bio nadležan za potpisivanje dokumenata i ugovora. “Uložio sam puno truda i volje kako bih shvatio što želi tužitelj, ali doista mi ništa nije jasno. Jozo je ovdje u sudnici samo zato što je Jerkov brat i što je nekome trebalo da se napravi nekakva organizirana skupina, i to što brojnija. Potvrđujem da Jozo nije suvlasnik kompanije, a i kada je bio, nije imao ovlasti potpisivanja. Pa, on je od 2006. do 2009. godine bio zastupnik u federalnom Parlamentu”, kazao je Martinović i podsjetio da Jozo Lijanović ima četvero djece i šestero unučadi i da je mogao davno pobjeći iz BiH da je želio.
Federalni dopremijer i prvoosumnjičeni u predmetu Jerko Lijanović je također odbacio sve navode tužitelja Šuškića da je organizirao i rukovodio organiziranom kriminalnom skupinom i da je kriminalnim radnjama oštetio državu.
“Da nije tragično, bilo bi smiješno. Tužitelj je iznio neistine i došlo je zapravo do zamjene teza i uloga. Bilo bi logično da se na optuženičkoj klupi nađe skupina iz Uprave za neizravno oporezivanje koja je blokirala račune kompanije Lijanovići punih 12 godina, čak punih 6 nakon pravomoćne sudske presude u našu korist. No, unatoč silnim intervencijama, nije došlo do deblokade računa i mi smo bili prisiljeni izmještati proizvodnju u druge pogone i iznajmljivati prostore.
Ja vjerujem u ovaj sud i vjerujem da ćemo dokazati nevinost. Prestrašno je odakle Joze u cijeloj priči kada on nema ništa s kompanijom Lijanovići. Nema druge nego samo zato što je moj brat. I valjda bismo ga mogli izbaviti samo ako ga se pismeno odreknem kao brata. Tvrdim da je Bahilj također nevin jer nikada nije bio direktor niti je što potpisivao, a Mirjana Šakota i Mirko Galić su korektno radili svoj posao. Pazite, u državi FBiH ima 30 tisuća kompanija kojima su blokirani računi. Pa zar nije logično i opravdano tražiti zakonska rješenja”, kazao je Jerko Lijanović.
On je poručio da se uhićenje, a još više prijedlog za pritvor, poklapa s izbornom kampanjom. “Očigledno se želi spriječiti da ja, kao dopremijer, ministar poljoprivrede i kandidat Narodne stranke Radom za boljitak, kažem građanima što smo to uradili u proteklom razdoblju i što želimo učiniti. Možda je slučajno privođenje, ali zahtjev za pritvorom doista nije puka slučajnost. Pazite, ja kao dopremijer moram imati i imam policijsku zaštitu 24 sata, pa kako onda mogu pobjeći kada policija može moje kretanje pratiti svakoga trenutka?
Mojim uhićenjem dovedena je u pitanje i ustavnost rada Vlade FBiH”, upozorio je Jerko Lijanović. I odvjetnik Mirka Galića, Nikica Gržić, smatra kako se u radi o nepotrebnom spektaklu i izrazio je nadu da će se Sud BiH izdignuti iznad svih pritisaka. Gržić smatra kako Tužiteljstvo perfidno i namjerno pogrešno informira javnost o cijelom slučaju. “Mirko Galić je tu da se napravi spektakl i prikaže brojnost neke organizirane skupine. Očigledno se Tužiteljstvo nada da će Sud BiH odlučivati stihijski prihvaćanjem njegovoga prijedloga o pritvoru, a ja pak vjerujem da će Sud pozorno proučiti sve navode i odbaciti takav prijedlog”, poručio je odvjetnik Gržić.
On je također očitao lekciju tužitelju Šuškiću izrazivši čuđenje što ne prati međunarodno pravo i ugovore pa ga je podsjetio da je između BiH i Hrvatske 2012. potpisan ugovor o ekstradiciji po kojem i Hrvatska izručuje BiH svoje državljane osumnjičene za kriminal i korupciju.
(Dnevni list)
Prvi je u sudnicu s lisicama na rukama ušao najmlađi brat Jozo Lijanović, zatim najstariji Slavo, pa ministar trgovine Milorad Bahilj i na koncu dopremijer Vlade FBiH Jerko Lijanović i ostali. Naravno, sudski policajci su im odmah po dolasku u sudnicu odvezali ruke. Sutkinja Hasija Mašović je nakon uobičajene rutinske provjere osobnih podataka svih osumnjičenih konstatirala kako nije bilo primjedbi na nadležnost Suda BiH.
Zanimljivo je da su braća Lijanović naveli da su srednjega imovinskoga stanja, a svi ostali, pa i ministar Milorad Bahilj da su lošeg imovinskoga stanja. Jedan dio njih je i teško bolestan.
Šturi dokazi
Hasija Mašović je podsjetila je kako braću Lijanović, Bahilja, te Mirjanu Šakotu, Mirka Galića, Zdravka Ivankovića, Željka Mikulića, Dražena Kvesića i Jozu Sliškovića Tužiteljstvo BiH sumnjiči za organiziranje i rukovođenje skupine odnosno sudjelovanje u organiziranoj skupini koja je izbjegavanjem plaćanja i utajom poreza, pranjem novca, krivotvorenjem i uništavanjem dokumentacije oštetila državni proračun za 11,6 milijuna maraka.
Zanimljivo je kako je sutkinja Mašović spočitala tužitelju Ismetu Šuškiću da su dostavljeni dokazi dosta “šturi”, na svega 15 stranica nakon čega je tužitelj Šuškić pojasnio da Tužiteljstvo raspolaže “šleperom” čvrstih dokaza o osnovama sumnje za počinjeni kriminal i podsjetio kako je 12. rujna, dakle na dan ročišta, Tužiteljstvo dostavilo Sudu BiH i neke nove dokaze. Tužitelj Šuškić je nadalje najavio kako će Tužiteljstvo u idućim danima ispitati oko 100 svjedoka od kojih su se neki dragovoljno javili za svjedočenje i ponudili dokumentaciju iz nekih Lijanovićevih tvrtki koju su, kao zaposlenici, svojedobno sakrili kako se ne bi uništila. U biti, Tužiteljstvo BiH je svoje dokaze crpilo na temelju izvješća SIPA-e, zatim i drugih institucija, na temelju pregleda financijskoga poslovanja, kreditnih kartica, dokumentacije iz katastra, registracije kompanija i slično.
Tužitelji smatraju da su braća Lijanović kao organizatori organizirane kriminalne skupine godinama osnivali nove kompanije, a prethodno nisu gasili one stare i nisu plaćali obveze, tako da su sebi nezakonito pribavljali financijsku dobit i oštetili državu za višemilijunske iznose. Kako tvrdi Tužiteljstvo, radili su to na različite načine, između ostaloga iznajmljivanjem prostora, zaliha, opreme, sirovina i ljudstva kompanijama koje su ciljano osnivali, a onda su navodno dokumentaciju uništavali.
Zbog svega Tužiteljstvo je za braću Jerka, Slavu, Jozu , zatim Milorada Bahilja, Mirjanu Šakotu, Mirka Galića i Jozu Sliškovića zatražilo pritvor od 30 dana. Tužitelj Šuškić je svoje zahtjeve potkrijepio sumnjom i strahom da će svi spomenuti možda pobjeći u neke druge zemlje, dakako najviše u Hrvatsku, zatim da će utjecati na svjedoke, da postoji opasnost činjenja novoga kaznenoga djela, da mogu uništavati preostali dio dokumentacije, što sve može ugroziti daljinu istragu i proces.
Potom je tužitelj Šuškić predložio mjere zabrane za Željka Mikulića, Dražena Kvesića i Zdravka Ivankovića. Po tom prijedlogu, njima bi bilo zabranjeno putovanje izvan Zapadnohercegovačke i Hercegovačko-neretvanske županije, ne bi smjeli posjećivati kompanije, morali bi se javljati policiji jednom tjedno i ne bi smjeli razgovarati s drugim osumnjičenicima. To je u jednom trenutku izazvalo smijeh u sudnici jer je Milorad Bahilj primijetio da jedan osumnjičenik živi s majkom koja je također osumnjičena za kriminalne radnje.
Obrana odbacila sve
Potom su obrana i osumnjičenici uzeli riječ. Odvjetnica Slave i Jerka Lijanovića, Nada Dalipagić, odbacila je sve navode Tužiteljstva BiH kao i prijedlog za određivanje mjere pritvora.“ Ne postoji niti jedan razlog za pritvor od 30 dana. Tužiteljstvo nije konkretiziralo dokaze o postojanju osnovane sumnje da su moji klijenti počinili kriminal neplaćanjem i utajom poreza, pranjem novca ili uništenjem dokumentacije.
Također, nema niti jednoga dokaza da bi Jerko i Slavo Lijanović mogli pobjeći iz BiH. Oni žive u BiH sa svojim obiteljima i nemaju nikoga u Hrvatskoj niti imaju u toj zemlji ikakve imovine ili neke poslovne relacije. Uz to Jerko obnaša dužnost dopremijera Vlade FBiH i ministra poljoprivrede, a i svi drugi osumnjičeni su na odgovornim pozicijama. Imajući sve ovo u vidu, konstatiram kako opasnost od bijega nije takvoga intenziteta da bi se odredila mjera zatvora. Ako Sud procijeni da ima bilo kakve druge opasnosti po proces, mi predlažemo da se izreknu mjere zabrane. Pritvor apsolutno nije nužna mjera”, kazala je odvjetnica Dalipagić.
Ona je upozorila kako Tužiteljstvo nije preciziralo na koje bi to svjedoke mogli osumnjičenici utjecati jer nisu identificirani, a niti saslušani kao svjedoci. Također ustvrdila je da ne postoji mogućnost da osumnjičenici ponovno počine kazneno djelo. Nada Dalipagić je čvrsta u stavu kako nema niti jednoga pouzdanoga dokaza o kaznenom djelu i podsjetila kako je Jerko Lijanović u svom iskazu pojasnio da je ključni razlog za osnivanje novih kompanija višegodišnja blokada računa tvrtke Lijanović zbog čega su bili primorani tražiti izlaz iz teškoga stanja.
Odvjetnik Milorada Bahilja Davor Šilić je također zatražio puštanje na slobodu svoga klijenta i podsjetio kako i Bahilj već nekoliko godina zna da se vodi određena istraga i mogao je pobjeći iz zemlje 100 puta da je htio. “Zašto je prezentirana uporaba sile? Pa sve je davno izuzeto i Milorad Bahilj nije niti je mogao uništiti dokumentaciju. Ona je uništena zbog vremenskih nepogoda i volio bih da Tužiteljstvo dokaže kako je došlo do podatka da je država oštećena za 11,6 milijuna maraka“, kazao je odvjetnik Šilić.
Branitelj Joze Ivankovića Lijanovića, Davor Martinović, obranu je temeljio na činjenici da, kako je kazao, Jozo Lijanović već godinama nema nikakve veze s kompanijom Lijanović jer je svoje dionice prenio na brata Jerka, a pogotovo nikada nije bio nadležan za potpisivanje dokumenata i ugovora. “Uložio sam puno truda i volje kako bih shvatio što želi tužitelj, ali doista mi ništa nije jasno. Jozo je ovdje u sudnici samo zato što je Jerkov brat i što je nekome trebalo da se napravi nekakva organizirana skupina, i to što brojnija. Potvrđujem da Jozo nije suvlasnik kompanije, a i kada je bio, nije imao ovlasti potpisivanja. Pa, on je od 2006. do 2009. godine bio zastupnik u federalnom Parlamentu”, kazao je Martinović i podsjetio da Jozo Lijanović ima četvero djece i šestero unučadi i da je mogao davno pobjeći iz BiH da je želio.
Federalni dopremijer i prvoosumnjičeni u predmetu Jerko Lijanović je također odbacio sve navode tužitelja Šuškića da je organizirao i rukovodio organiziranom kriminalnom skupinom i da je kriminalnim radnjama oštetio državu.
“Da nije tragično, bilo bi smiješno. Tužitelj je iznio neistine i došlo je zapravo do zamjene teza i uloga. Bilo bi logično da se na optuženičkoj klupi nađe skupina iz Uprave za neizravno oporezivanje koja je blokirala račune kompanije Lijanovići punih 12 godina, čak punih 6 nakon pravomoćne sudske presude u našu korist. No, unatoč silnim intervencijama, nije došlo do deblokade računa i mi smo bili prisiljeni izmještati proizvodnju u druge pogone i iznajmljivati prostore.
Ja vjerujem u ovaj sud i vjerujem da ćemo dokazati nevinost. Prestrašno je odakle Joze u cijeloj priči kada on nema ništa s kompanijom Lijanovići. Nema druge nego samo zato što je moj brat. I valjda bismo ga mogli izbaviti samo ako ga se pismeno odreknem kao brata. Tvrdim da je Bahilj također nevin jer nikada nije bio direktor niti je što potpisivao, a Mirjana Šakota i Mirko Galić su korektno radili svoj posao. Pazite, u državi FBiH ima 30 tisuća kompanija kojima su blokirani računi. Pa zar nije logično i opravdano tražiti zakonska rješenja”, kazao je Jerko Lijanović.
On je poručio da se uhićenje, a još više prijedlog za pritvor, poklapa s izbornom kampanjom. “Očigledno se želi spriječiti da ja, kao dopremijer, ministar poljoprivrede i kandidat Narodne stranke Radom za boljitak, kažem građanima što smo to uradili u proteklom razdoblju i što želimo učiniti. Možda je slučajno privođenje, ali zahtjev za pritvorom doista nije puka slučajnost. Pazite, ja kao dopremijer moram imati i imam policijsku zaštitu 24 sata, pa kako onda mogu pobjeći kada policija može moje kretanje pratiti svakoga trenutka?
Mojim uhićenjem dovedena je u pitanje i ustavnost rada Vlade FBiH”, upozorio je Jerko Lijanović. I odvjetnik Mirka Galića, Nikica Gržić, smatra kako se u radi o nepotrebnom spektaklu i izrazio je nadu da će se Sud BiH izdignuti iznad svih pritisaka. Gržić smatra kako Tužiteljstvo perfidno i namjerno pogrešno informira javnost o cijelom slučaju. “Mirko Galić je tu da se napravi spektakl i prikaže brojnost neke organizirane skupine. Očigledno se Tužiteljstvo nada da će Sud BiH odlučivati stihijski prihvaćanjem njegovoga prijedloga o pritvoru, a ja pak vjerujem da će Sud pozorno proučiti sve navode i odbaciti takav prijedlog”, poručio je odvjetnik Gržić.
On je također očitao lekciju tužitelju Šuškiću izrazivši čuđenje što ne prati međunarodno pravo i ugovore pa ga je podsjetio da je između BiH i Hrvatske 2012. potpisan ugovor o ekstradiciji po kojem i Hrvatska izručuje BiH svoje državljane osumnjičene za kriminal i korupciju.
(Dnevni list)
