Nema kraja lažima, histeriji i ludilu koje je zahvatilo urednike nekolicine sarajevskih medija, najglasnijih i najradikalnijih promotora rušenja ustavnih i daytonskih temelja Bosne i Hercegovine kao države tri konstitutivna naroda ( i svih građana) i pretvaranja Federacije BiH u bošnjački entitet, piše Hrvatski Medijski Servis.
Uoči sjednice Ustavnog suda BiH na kojoj bi se trebala donijeti presuda o zahtjevu Borjane Krišto da Sud ocjeni usklađenost odredbe Ustava FBiH “U Domu naroda bit će najmanje jedan Bošnjak, jedan Hrvat i jedan Srbin iz svakog kantona koji imaju jednog takvog zastupnika u svom zakonodavnom tijelu” s Ustavom BiH ludilo je doseglo vrhunac. Jedan od sarajevskih portala tako je tekst pun laži i podvala naslovio: “BiH na korak od suspendiranja Ustava, legalizacije aparthejda i uvođenja rasnih zakona”
Jedino logična presuda Ustavnog suda BiH da proglasi suprotnom Ustavu BiH odredbu federalnog Ustava da se iz svakog kantona bira najmanje jedan izaslanik iz svakog konstitutivnog naroda, identičnu odredbi Izbornog zakona koju je Ustavni sud BiH proglasio neustavnom i poništio ju, za nepotpisanog autora članka objavljenog na jednom sarajevskom portalu je ni manje ni više nego “legalizacija aparthejda i uvođenje rasnih zakona”.
Podsjetimo, presudom po apelaciji Bože Ljubića Ustavni sud BiH je konstatirao ono što su činjenice. A činjenice su da je odredba Izbornog zakona da se iz svake županije bira po jedan izaslanik svakog konstitutivnog naroda dovela do diskriminacije Hrvata, ali i Srba, jer su Bošnjaci, zahvaljujući toj odredbi iz većinski bošnjačkih županija birali jednu trećinu Kluba Hrvata, tri četvrtine Kluba Srba i cijeli klub Ostalih, te tako u dva navrata, zhvaljujući Petritschewim nametnutim ustavnim amandmanima, uspostavljali izvršnu vlast u Federaciji bez stranaka za koje je glasovla većina Hrvata, od onih izašlih na izbore.
Ustavi sud BiH u obrazloženju presude po apelaciji Bože Ljubića naveo je kako je time narušeno temeljno i nadkrovljujuće načelo Ustava BiH o konstitutivnosti i jednakopravnosti naroda jer je jedan narod birao predstavnike drugom narodu.
Ustavi sud BiH u toj je presudi podsjetio kako u demokratskim društvima vlast pripada narodi i proizilazi iz naroda, a da je kao narod Ustav BiH označio konstitutivne narode; Bošnjake, Hrvate i Srbe, te sve građane BiH. Ta odredba Ustava BiH operacionalizirana je kroz model konsenzualne demokracije u kojem su građani predstavljeni kroz zastupničke domove na razini države i entiteta, a konstitutivni narodi kroz Domove naroda. I jedni i drugi trebaju biti preporcionalno predstavljeni, na način da se u zastupničke domove zastupnici biraju po načelu jedan čovjek jedan glas ( što i jeste slučaj), a da u Klubove konstitutivnih naroda izaslanici budu birani od onih koje u tim klubovima predstavljaju ( što do sada nije bio slučaj). No bošnjački političari, intelektualci ( uz rijetke časne izuzetke), kvazianalitičari i medijski promotori velikobošnjačkog hegemonizma bi da za Dom naroda i dalje vrijedi građanski princip pa da Bošnjaci nastave oređivati tko će predstavljati ne samo njih već i druge dva naroda. Uz većinu koju imaju u Zastupničkom (građanskom) domu izabrati trećinu u Klub Hrvata za njih znači ovladati Federacijom i ponovo, ovaj put računaju trajno, dekonstituirati Hrvate.
Otuda strašenje javnosti lažima kako će prihvati li Ustavni sud BiH apelaciju Borjane Krišto i poništi odredbu Federalnog ustava gotovo identičnu odredbi izbornog zakona “Čović ovladati Domom naroda”, kako je to “put uspostave trećeg entiteta” “podjele države”, “legalizacije etničkog čišćenja”, “uvođenja rasnih zakona”… Otuda i izmišljotine kako Ustav FBiH nalaže primjenu popisa stanovništva iz 1991. za popunu Federalnog doma naroda, iako i u Federalnom ustavu jasno stoji kako se primjena popisa iz 1991. do potpune provedbe Aneksa 7 odnosi na javne institucije- federalna i županijska ministarstva, općinske organe uprave i pravosuđe, a ne na zakonodvanu vlast. I dok ističu kako je Bošnjaka prema (krivotvorenim) rezultatima popisa stanovništva iz 2013. više od 50 posto, istovremeno za popunu Doma naroda zagovaraju primjenu popisa stanovništva od prije 27 godina, jer bi da izaberu što više “svojih” Hrvata i Srba iz većinski bošnjačkih kantona, odakle je njihova Armija protjerala ili pobila polovicu ta dva naroda.
Prešućuje se pri tom da presuda Ustavnog suda BiH u više navrata zahtjeva primjenu popisa stanovništva iz 2013. u određivanju broja izaslanika svakog konstitutivnog naroda i ostalih u Federalnom domu naroda.
Politički i medijski promotori rušenja tronacionalne BiH u svojoj besrupuloznosti ne prezaju ni od čega. Na meti su im Hrvati sudci Ustavnog suda BiH, koje prikazuju kao “kriminalce i Čoviće poslušnike”, dok takve epitete ne udjeljuju bošnjačkim sudcima Seadi Palavrić i Mirsadu Ćemanu, bivšim istaknutim dužnosnicima SDA.
Svakodnevnim uvredama i pokušajima kompromitacije izložena je i većina članova SIP-a za koje vjeruju da bi mogli donijeti odluku o popuni Doma naroda koja je sukladna presudi Ustavnog suda BiH, od Irene Hadžiabdić, preko Vlade Rogića, Stjepana Mikića, Novaka Božičkovića i Branka Petrića.
Mediji bi trebali biti u funkciji istinitog informiranja javnosti i promicanja temeljnih vrijednosti BiH kao državne zajednice triju konstitutivnih i suverenih naroda. No pojedini sarajevski mediji već odavno prometnuli su se u rušitelje ustavnog poretka BiH, glasnike govora mrženje, proizvođače laži, promotore zatiranja ustavnih prava Hrvata u BiH i ideologije koja je srušila bivšu zajedničku državu, a sada svim silama ruše “malu Jugoslaviju” i to nazivaju patritizmom. Jednom rječju pretvorili su se u zlotvore.
HMS.ba
Uoči sjednice Ustavnog suda BiH na kojoj bi se trebala donijeti presuda o zahtjevu Borjane Krišto da Sud ocjeni usklađenost odredbe Ustava FBiH “U Domu naroda bit će najmanje jedan Bošnjak, jedan Hrvat i jedan Srbin iz svakog kantona koji imaju jednog takvog zastupnika u svom zakonodavnom tijelu” s Ustavom BiH ludilo je doseglo vrhunac. Jedan od sarajevskih portala tako je tekst pun laži i podvala naslovio: “BiH na korak od suspendiranja Ustava, legalizacije aparthejda i uvođenja rasnih zakona”
Jedino logična presuda Ustavnog suda BiH da proglasi suprotnom Ustavu BiH odredbu federalnog Ustava da se iz svakog kantona bira najmanje jedan izaslanik iz svakog konstitutivnog naroda, identičnu odredbi Izbornog zakona koju je Ustavni sud BiH proglasio neustavnom i poništio ju, za nepotpisanog autora članka objavljenog na jednom sarajevskom portalu je ni manje ni više nego “legalizacija aparthejda i uvođenje rasnih zakona”.
Podsjetimo, presudom po apelaciji Bože Ljubića Ustavni sud BiH je konstatirao ono što su činjenice. A činjenice su da je odredba Izbornog zakona da se iz svake županije bira po jedan izaslanik svakog konstitutivnog naroda dovela do diskriminacije Hrvata, ali i Srba, jer su Bošnjaci, zahvaljujući toj odredbi iz većinski bošnjačkih županija birali jednu trećinu Kluba Hrvata, tri četvrtine Kluba Srba i cijeli klub Ostalih, te tako u dva navrata, zhvaljujući Petritschewim nametnutim ustavnim amandmanima, uspostavljali izvršnu vlast u Federaciji bez stranaka za koje je glasovla većina Hrvata, od onih izašlih na izbore.
Ustavi sud BiH u obrazloženju presude po apelaciji Bože Ljubića naveo je kako je time narušeno temeljno i nadkrovljujuće načelo Ustava BiH o konstitutivnosti i jednakopravnosti naroda jer je jedan narod birao predstavnike drugom narodu.
Ustavi sud BiH u toj je presudi podsjetio kako u demokratskim društvima vlast pripada narodi i proizilazi iz naroda, a da je kao narod Ustav BiH označio konstitutivne narode; Bošnjake, Hrvate i Srbe, te sve građane BiH. Ta odredba Ustava BiH operacionalizirana je kroz model konsenzualne demokracije u kojem su građani predstavljeni kroz zastupničke domove na razini države i entiteta, a konstitutivni narodi kroz Domove naroda. I jedni i drugi trebaju biti preporcionalno predstavljeni, na način da se u zastupničke domove zastupnici biraju po načelu jedan čovjek jedan glas ( što i jeste slučaj), a da u Klubove konstitutivnih naroda izaslanici budu birani od onih koje u tim klubovima predstavljaju ( što do sada nije bio slučaj). No bošnjački političari, intelektualci ( uz rijetke časne izuzetke), kvazianalitičari i medijski promotori velikobošnjačkog hegemonizma bi da za Dom naroda i dalje vrijedi građanski princip pa da Bošnjaci nastave oređivati tko će predstavljati ne samo njih već i druge dva naroda. Uz većinu koju imaju u Zastupničkom (građanskom) domu izabrati trećinu u Klub Hrvata za njih znači ovladati Federacijom i ponovo, ovaj put računaju trajno, dekonstituirati Hrvate.
Otuda strašenje javnosti lažima kako će prihvati li Ustavni sud BiH apelaciju Borjane Krišto i poništi odredbu Federalnog ustava gotovo identičnu odredbi izbornog zakona “Čović ovladati Domom naroda”, kako je to “put uspostave trećeg entiteta” “podjele države”, “legalizacije etničkog čišćenja”, “uvođenja rasnih zakona”… Otuda i izmišljotine kako Ustav FBiH nalaže primjenu popisa stanovništva iz 1991. za popunu Federalnog doma naroda, iako i u Federalnom ustavu jasno stoji kako se primjena popisa iz 1991. do potpune provedbe Aneksa 7 odnosi na javne institucije- federalna i županijska ministarstva, općinske organe uprave i pravosuđe, a ne na zakonodvanu vlast. I dok ističu kako je Bošnjaka prema (krivotvorenim) rezultatima popisa stanovništva iz 2013. više od 50 posto, istovremeno za popunu Doma naroda zagovaraju primjenu popisa stanovništva od prije 27 godina, jer bi da izaberu što više “svojih” Hrvata i Srba iz većinski bošnjačkih kantona, odakle je njihova Armija protjerala ili pobila polovicu ta dva naroda.
Prešućuje se pri tom da presuda Ustavnog suda BiH u više navrata zahtjeva primjenu popisa stanovništva iz 2013. u određivanju broja izaslanika svakog konstitutivnog naroda i ostalih u Federalnom domu naroda.
Politički i medijski promotori rušenja tronacionalne BiH u svojoj besrupuloznosti ne prezaju ni od čega. Na meti su im Hrvati sudci Ustavnog suda BiH, koje prikazuju kao “kriminalce i Čoviće poslušnike”, dok takve epitete ne udjeljuju bošnjačkim sudcima Seadi Palavrić i Mirsadu Ćemanu, bivšim istaknutim dužnosnicima SDA.
Svakodnevnim uvredama i pokušajima kompromitacije izložena je i većina članova SIP-a za koje vjeruju da bi mogli donijeti odluku o popuni Doma naroda koja je sukladna presudi Ustavnog suda BiH, od Irene Hadžiabdić, preko Vlade Rogića, Stjepana Mikića, Novaka Božičkovića i Branka Petrića.
Mediji bi trebali biti u funkciji istinitog informiranja javnosti i promicanja temeljnih vrijednosti BiH kao državne zajednice triju konstitutivnih i suverenih naroda. No pojedini sarajevski mediji već odavno prometnuli su se u rušitelje ustavnog poretka BiH, glasnike govora mrženje, proizvođače laži, promotore zatiranja ustavnih prava Hrvata u BiH i ideologije koja je srušila bivšu zajedničku državu, a sada svim silama ruše “malu Jugoslaviju” i to nazivaju patritizmom. Jednom rječju pretvorili su se u zlotvore.
HMS.ba
