Osjetih pozitivnu energiju, snagu, volju i upornost te učenice. Uskoro čitam njezino razmišljanje, ujedno i razmišljanje prijateljice joj, šteta bi bila da ga ne pročitate i Vi. Uz njihov pristanak donosimo ga u cijelosti, jer iz ovog Tamarinog i Katarininog razmišljanja možemo učiti i mi stariji.
Još od malih nogu moj život se razlikuje od života mojih prijatelja. Dok većina njih struji u svakodnevnoj rutini škole, doma i igre, ili čak potpune dosade, shvaćam da je moj život bogatiji za puno iskustava. U mom životu nalazi se karate, koji nije samo, kao što većina ljudi misli, običan sport. Ne, karate je za mene i za moje suborce daleko veća stvar – karate je za nas način života, život. I sve je počelo tako jednostavno, prvim treninzima na koje smo išli s najboljim prijateljima ili sa sestrom ili bratom. Malo po malo, najbolji prijatelji, braca i sestre su odustajali, jer za njih karate nije bio ono što su tražili, ali mi najuporniji smo ostali.
I što smo ozbiljnije shvaćali karate, to su pravila igre postajala teža, iako nitko nikada nije ni rekao da će biti lako izdržati treninge, proputovati dalek put do natjecanja i onda se boriti, nitko nije rekao da će biti lako proliti znoj, suze, pa čak i krv. I dok se veliki broj mladih u našem gradu večerima zabavlja i eksperimentira s raznim porocima, mi svoje večeri provodimo kroz vježbanje, a vikende na natjecanju, dajući zadnje atome svoje snage samo da postignemo onaj cilj koji želimo – da stanemo na postolje najboljih. Istina je da medalje ne stvaraju prvake, prvaci se stvaraju teškim radom, trudom i vječnim odricanjem, ali one uvijek dođu kao dobar poticaj i nagrada onima koji su se trudili. Možda će netko na nekom natjecanju biti bolji od nas i pobijediti nas, unatoč ogromnom trudu koji smo uložili u treninge i u samo natjecanje. Ali u tom trenutku nema mjesta negativnim emocijama, u tom trenutku smo sretni jer nam je netko pokazao da može bolje od onoga što smo mi radili.
Tada, u tom trenutku pružamo ruku protivniku i iskreno mu čestitamo na pobjedi, s čvrstom odlukom da od sada ulažemo još više truda i rada u treninge i čekajući trenutak da idući put stanemo na tatami, spremni na nove pobjede, spremni da se ponovno, zasluženo, popnemo na postolje prvaka.
Kada im kažem da idem na trening - smiju mi se... a oni ne znaju kakav je osjećaj biti na vrhu!
- Prvaci nisu supermeni, već osobe koje rade super stvari.
- Zlatne medalje ne stvaraju šampione: stvara ih težak rad.
-Budi pobjednik bez medalje,stisni zube i reci: IDEM DALJE !
-Samo upornost,želja i volja vode do VRHA..!
-Bori se jer...samo kukavice odustaju!
- Bez obzira da li pobjeđuješ ili gubiš uvijek budi fer i pošten. Samo oni koji su "veliki" u porazima mogu postizati i velike stvari.
- Vjerujem u sreću. Što bolje treniram više je i imam.
- Razlika između uspješnih sportaša i ostalih nije u nedostatku snage ili znanja već u nedostatku volje.
- Najbolja inspiracija nije pobijediti druge već da pobijediti samoga sebe.
- Da bi pobjeđivao moraš biti spreman i na poraze.
- Biti spreman je pola puta prema pobjedi.
- Vježbanje ne čini tvoju borbu savršenom, savršeno vježbanje je čini savršenom.
- Treninzi su 5o% fizički, a 5o% mentalni rad. Natjecanja su 1o% fizički, a 9o% mentalni rad.
- Ako si dobar, budi još bolji.
- Želja za pobjedom nije toliko važna koliko želja za pripremom da pobijediš.
- Spremni na nove pobijede.
Tamara Markešić i Katarina Bilić
Prilog pripremila Božana Ostojić prof.
