U povratničku obitelj Ćorić iz sela Bučići kod Mostara došli su sudski izvršitelji da plijene imovinu zbog neplaćenih sudskih troškova od oko 1.500 KM u sporu koji je ova obitelj izgubila, jer je tužila nekadašnjeg susjeda čiji su psi poklali ovce Ćorića.
Izvršitelji su se vratili praznih ruku, jer Ćorićima nisu imali šta da zaplijene. Popisali su stvari u trošnoj kući koju je ova srpska obitelj sama obnavljala 2003. godine, kada se vratile u Bučiće.
Baka Đurđa Ćorić, koja je zagazila u osmo desetljeće života, kroz suze priča kako su joj psi Ivana Lozančića prije deset godina u jednoj noći poklali 11 ovaca od kojih je živjela, zbog čega je tužila Lozančića i dobila presudu na Općinskom sudu u Mostaru.
Prema toj presudi, kaže Đurđa, Lozančić je trebao da joj isplati oko 4.000 KM. Međutim, on se žalio Županijskom sudu u Mostaru, koji je presudu poništio, a Đurđa mora platiti sudske troškove od oko 1.500 KM.
Ona to ne može platiti jer nema novca. Đurđa navodi kako je izvjesni Lozančić u njihovom selu u to vrijeme uzurpirao srpsku kuću i u njoj držao pse, te tu dolazio povremeno.
"Svi znaju da su ti psi - rotvajler koga je zvao 'Tito' i dvije šarplaninke, a kasnije ih je bilo i petnaest - poklali našu stoku. Mi smo jednom prilikom ranije našli te pse da jedu naše koze. Sigurno su nam u nekoliko godina poklali više od dvadeset ovaca i koza. Molili smo ga da veže pse, jer smo se bojali da će i nas napasti, ali ništa", priča Đurđa.
Nakon što je jedne noći u štali stradalo 11 ovaca, dolazila je i policija i inspekcija, kada su napravili zapisnike. "Mi smo podnijeli tužbu i sve to traje deset godina. Sada, nakon svega, sud nas progoni. Mogu nam uzeti samo goli život - samo on nam je ostao. Popisali su šta imamo. Neka nose ako imaju šta, samo neka nas više ostave na miru", kaže Đurđa Ćorić za Srnu.
Njen suprug Jovan kaže da su u izbjeglištvu bili čak 18 puta, te su nakon izbjegličke agonije sami obnavljali kuću. "Humanitarne organizacije su nam dale nešto materijala, a dnevnice majstorima morali smo sami plaćati. Susjedi su nam nešto pomogli. Nitko više. Ovdje nema pravde. Mi nismo imali novac da se tužimo i branimo - vidite šta nam se dogodilo", navodi Jovan Ćorić, koji je invalid.
Dušan Pantić, susjed Ćorića, kaže da je svjedok svega što se događalo ovoj obitelji. "Nisu oni usamljen slučaj. Ja sam prošao od Općinskog do Suda BiH i to je jedan kaos. Onaj tko je slab - njega gaze, a netko može da radi šta hoće. Takav je sustav", ogorčen je Pantić.
On kaže da je ova obitelj umjesto pomoći dobila samo nevolje i nedaće. "Ovdje za nekoliko godina neće biti nikoga. Sve se čini da se ljudi ovdje ne vrate", kaže Pantić. U ovom selu, koje se nalazi dvadesetak kilometara sjeverno od Mostara, danas žive tri srpska domaćinstva od nekadašnjih tridesetak, i to u veoma teškim uvjetima.
Izvršitelji su se vratili praznih ruku, jer Ćorićima nisu imali šta da zaplijene. Popisali su stvari u trošnoj kući koju je ova srpska obitelj sama obnavljala 2003. godine, kada se vratile u Bučiće.
Baka Đurđa Ćorić, koja je zagazila u osmo desetljeće života, kroz suze priča kako su joj psi Ivana Lozančića prije deset godina u jednoj noći poklali 11 ovaca od kojih je živjela, zbog čega je tužila Lozančića i dobila presudu na Općinskom sudu u Mostaru.
Prema toj presudi, kaže Đurđa, Lozančić je trebao da joj isplati oko 4.000 KM. Međutim, on se žalio Županijskom sudu u Mostaru, koji je presudu poništio, a Đurđa mora platiti sudske troškove od oko 1.500 KM.
Ona to ne može platiti jer nema novca. Đurđa navodi kako je izvjesni Lozančić u njihovom selu u to vrijeme uzurpirao srpsku kuću i u njoj držao pse, te tu dolazio povremeno.
"Svi znaju da su ti psi - rotvajler koga je zvao 'Tito' i dvije šarplaninke, a kasnije ih je bilo i petnaest - poklali našu stoku. Mi smo jednom prilikom ranije našli te pse da jedu naše koze. Sigurno su nam u nekoliko godina poklali više od dvadeset ovaca i koza. Molili smo ga da veže pse, jer smo se bojali da će i nas napasti, ali ništa", priča Đurđa.
Nakon što je jedne noći u štali stradalo 11 ovaca, dolazila je i policija i inspekcija, kada su napravili zapisnike. "Mi smo podnijeli tužbu i sve to traje deset godina. Sada, nakon svega, sud nas progoni. Mogu nam uzeti samo goli život - samo on nam je ostao. Popisali su šta imamo. Neka nose ako imaju šta, samo neka nas više ostave na miru", kaže Đurđa Ćorić za Srnu.
Njen suprug Jovan kaže da su u izbjeglištvu bili čak 18 puta, te su nakon izbjegličke agonije sami obnavljali kuću. "Humanitarne organizacije su nam dale nešto materijala, a dnevnice majstorima morali smo sami plaćati. Susjedi su nam nešto pomogli. Nitko više. Ovdje nema pravde. Mi nismo imali novac da se tužimo i branimo - vidite šta nam se dogodilo", navodi Jovan Ćorić, koji je invalid.
Dušan Pantić, susjed Ćorića, kaže da je svjedok svega što se događalo ovoj obitelji. "Nisu oni usamljen slučaj. Ja sam prošao od Općinskog do Suda BiH i to je jedan kaos. Onaj tko je slab - njega gaze, a netko može da radi šta hoće. Takav je sustav", ogorčen je Pantić.
On kaže da je ova obitelj umjesto pomoći dobila samo nevolje i nedaće. "Ovdje za nekoliko godina neće biti nikoga. Sve se čini da se ljudi ovdje ne vrate", kaže Pantić. U ovom selu, koje se nalazi dvadesetak kilometara sjeverno od Mostara, danas žive tri srpska domaćinstva od nekadašnjih tridesetak, i to u veoma teškim uvjetima.
