Zima je doba kada u organizam unosimo više voća nego obično kako bi se dodatno zaštitili od prehlade i gripa. Pravo je vrijeme da se mušmula nađe na vašem stolu, piše Agroklub.
Mušmula, Mespilus germanica, iz porodice Rosaceae je drvenasta voćka čije deblo, odnosno u prirodi kao grm, može narasti od 2 do 5 m visine. Ranije se brala samo u šumi dok se u posljednje vrijeme uzgaja kao stablo (kultivirana) koje može dosegnuti od 4 do 5 m, a nekad i do 8 m visine.
Potječe s Kavkaza, plodovi su sočni, zdravi bogati mineralnim solima, pektinima, ugljikohidratima i organskim kiselinama. Spada u vrstu jabučastog voća. Areal rasprostranjenosti je ogroman, jer se može uzgajati na nadmorskoj visini i do 900 do 1.000 m. Nije osjetljiva na hladnije dane ili niže temperature kao ostale voćne vrste jer podnosi temperaturu do -36oC. Kako kasno cvjeta "zaobilazi" i proljetne mrazeve, ali ne podnosi dugotrajnu sušu i visoku temperaturu iznad 33oC.
Visoka temperatura joj može naštetiti ili čak dovesti do sušenja i potpunog propadanja.
Ukoliko se planira sadnja na većoj površini preporuka je da se ona obavi u jesen kad je veći broj primljenih sadnica, ako se sadi manji broj, par stabala sadnja se može obaviti i u rano proljeće, pa čak i zimi kad nema snježnog pokrivača.
Nakon tri ili četiri godine poslije sadnje, ulazi u potpunu rodnost kad počinje rađati obilato svake godine. Ova voćna vrsta ima najduži period od cvjetanja do same berbe od 180 do 190 dana. Ako je cijepljena na bijeli glog ili oskorušu u punoj rodnosti daje i do 150 kg.
Poslije smrzavanja plodovi su ukusniji
Plodovi mušmule uglavnom se koriste u svježem stanju, ali i za preradu najčešće za pravljenje marmelade, sokova i likera. Sazrijeva od polovine listopada do kraja prosinca, što ovisi od sorte, vremena berbe i načina čuvanja. Okus im je kiselkasto - slatkast.
Poslije smrzavanja plodovi postaju ukusniji za jelo jer gube oporost. Iz tog razloga se često beru nakon mraza jer tad plod poprima bolji okus i bolje i brže dozrijeva. Ako se bere ranije potrebno ju je skladištiti na tamno, hladno i prozračno mjesto kako bi omekšala i dozrela.
Kako se mušmula relativno kratko uzgaja kao kultivar ima svega 40 do 50 sorti od kojih se u proizvodnji nalazi samo desetak. Sorte se međusobno razlikuju po krupnoći i obliku ploda, imaju li sjemenke ili ne, te prema dužini sazrijevanja.
Prema krupnoći ploda dijele se na: sitnoplodne i krupnoplodne, a po obliku ploda dijele se na: mušmule jabučastog i mušmule kruškastog oblika.
Pomaže kod urinarnih tegoba
Iz godine u godinu raste znatiželja za mušmulom, pa joj je i potražnja sve veća. Ove godine, točnije na jesen, potražnja za sadnicama ove voćne vrste posebno je izražajnija nego ranije. Razlog tome je što se sve više vraćamo tradicionalnoj, zdravoj prehrani kako su nam se hranili djedovi i pradjedovi te posežemo za autohtonim vrstama. Da se razumijemo, nema neki zavodljiv, poseban okus, ali je bogata vitaminima i mineralima koji blagotvorno djeluju na organizam.
Preporučuje se osobama koje imaju probleme sa bubrezima i jetrom. Čaj od lista mušmule je dobar za kontrolu dijabetesa jer regulira razinu šećera u krvi kao i kolesterola. I pored dobrih osobina vrlo malo se se koristi u prehrani.
Potpuno zreo plod ovog voća veoma je hranjiv sadrži saharozu, vitamin C, vitamin B1, vitamin B2, pektin, minerale kao što su: kalcij, željezo, kalij, magnezij koji jačaju imunitet. Vjeruje se da sjemenke mušmule pomažu izbacivanju pijeska iz mokraćnog mjehura i bubrega.
Ekstrakt lišća mušmule se koristi za liječenje infekcija grla i usne šupljine. Regulira probavu i koristi se kao sredstvo protiv zatvora i nadutosti. Jača kožu, živce, liječi upalu crijeva, dobra je u borbi protiv gihta.
Mušmula, Mespilus germanica, iz porodice Rosaceae je drvenasta voćka čije deblo, odnosno u prirodi kao grm, može narasti od 2 do 5 m visine. Ranije se brala samo u šumi dok se u posljednje vrijeme uzgaja kao stablo (kultivirana) koje može dosegnuti od 4 do 5 m, a nekad i do 8 m visine.
Potječe s Kavkaza, plodovi su sočni, zdravi bogati mineralnim solima, pektinima, ugljikohidratima i organskim kiselinama. Spada u vrstu jabučastog voća. Areal rasprostranjenosti je ogroman, jer se može uzgajati na nadmorskoj visini i do 900 do 1.000 m. Nije osjetljiva na hladnije dane ili niže temperature kao ostale voćne vrste jer podnosi temperaturu do -36oC. Kako kasno cvjeta "zaobilazi" i proljetne mrazeve, ali ne podnosi dugotrajnu sušu i visoku temperaturu iznad 33oC.
Visoka temperatura joj može naštetiti ili čak dovesti do sušenja i potpunog propadanja.
Ukoliko se planira sadnja na većoj površini preporuka je da se ona obavi u jesen kad je veći broj primljenih sadnica, ako se sadi manji broj, par stabala sadnja se može obaviti i u rano proljeće, pa čak i zimi kad nema snježnog pokrivača.
Nakon tri ili četiri godine poslije sadnje, ulazi u potpunu rodnost kad počinje rađati obilato svake godine. Ova voćna vrsta ima najduži period od cvjetanja do same berbe od 180 do 190 dana. Ako je cijepljena na bijeli glog ili oskorušu u punoj rodnosti daje i do 150 kg.
Poslije smrzavanja plodovi su ukusniji
Plodovi mušmule uglavnom se koriste u svježem stanju, ali i za preradu najčešće za pravljenje marmelade, sokova i likera. Sazrijeva od polovine listopada do kraja prosinca, što ovisi od sorte, vremena berbe i načina čuvanja. Okus im je kiselkasto - slatkast.
Poslije smrzavanja plodovi postaju ukusniji za jelo jer gube oporost. Iz tog razloga se često beru nakon mraza jer tad plod poprima bolji okus i bolje i brže dozrijeva. Ako se bere ranije potrebno ju je skladištiti na tamno, hladno i prozračno mjesto kako bi omekšala i dozrela.
Kako se mušmula relativno kratko uzgaja kao kultivar ima svega 40 do 50 sorti od kojih se u proizvodnji nalazi samo desetak. Sorte se međusobno razlikuju po krupnoći i obliku ploda, imaju li sjemenke ili ne, te prema dužini sazrijevanja.
Prema krupnoći ploda dijele se na: sitnoplodne i krupnoplodne, a po obliku ploda dijele se na: mušmule jabučastog i mušmule kruškastog oblika.
Pomaže kod urinarnih tegoba
Iz godine u godinu raste znatiželja za mušmulom, pa joj je i potražnja sve veća. Ove godine, točnije na jesen, potražnja za sadnicama ove voćne vrste posebno je izražajnija nego ranije. Razlog tome je što se sve više vraćamo tradicionalnoj, zdravoj prehrani kako su nam se hranili djedovi i pradjedovi te posežemo za autohtonim vrstama. Da se razumijemo, nema neki zavodljiv, poseban okus, ali je bogata vitaminima i mineralima koji blagotvorno djeluju na organizam.
Preporučuje se osobama koje imaju probleme sa bubrezima i jetrom. Čaj od lista mušmule je dobar za kontrolu dijabetesa jer regulira razinu šećera u krvi kao i kolesterola. I pored dobrih osobina vrlo malo se se koristi u prehrani.
Potpuno zreo plod ovog voća veoma je hranjiv sadrži saharozu, vitamin C, vitamin B1, vitamin B2, pektin, minerale kao što su: kalcij, željezo, kalij, magnezij koji jačaju imunitet. Vjeruje se da sjemenke mušmule pomažu izbacivanju pijeska iz mokraćnog mjehura i bubrega.
Ekstrakt lišća mušmule se koristi za liječenje infekcija grla i usne šupljine. Regulira probavu i koristi se kao sredstvo protiv zatvora i nadutosti. Jača kožu, živce, liječi upalu crijeva, dobra je u borbi protiv gihta.
