Partizani su napali Prozor 13. veljače 1943., ali uzalud. Sljedeću večer bila je velika priprema na Šćitu, pjesma i veselje, kad je jedan oficir Dalmatinac pokazao gvardijanu papir - naređenje na kojem je stajalo: "Danas Prozor mora pasti bez obzira na žrtve".
Prozor je cijele noći napadan, borba je bila žestoka i ujutro 15. veljače partizani su zauzeli Prozor. Tako je Prozor razmjerno lako pao. U svakom slučaju Talijani nisu bili neki junaci u borbi, nego samo u pljačkanju i pjevanju. Talijanske jedinice koje su dovele četnike u Ramu grdno su platile svoj grijeh. Naš je svijet uza sve to plakao nad sudbinom Talijana koji su stvarno stradali. Mnogo ih je poginulo u borbama, neki su pobijeni, a neki su dospjeli u zarobljeništvo te su upotrebljeni kao pomoćna snaga za nošenje ranjenika i ratne opreme. U Prozoru je dvanaest partizana čuvalo 650 zarobljenih talijanskih vojnika koji su se po danu krili u brdima, a navečer bi se vraćali na večeru. Nije im ni palo na pamet da bježe (V. Dedijer, nav. dj., str. 662.). Iz osvojenog talijanskog gnijezda partizani su izvlačili zalihe: velike kolutove sira, kupusa, konzervi i svega ostaloga. Jeli su i veselili se. Vladimir Dedijer piše kako su partizani od 15. do 21. veljače 1943. godine ubili "1.580 italijanskih vojnika i 25 oficira, a zarobljeno 965 vojnika i 18 oficira, među njima jedan pukovnik i jedan potpukovnik". K tome su im zarobili "17 topova, 16 tenkova, 139 lakih i 74 teška mitraljeza, 17 vagona hrane, 13 vagona topovske i bacačke municije, 1.700.000 puščanih metaka. Uništen je čitav 259. puk divizije Murđa, ne računajući podatke iz Jablanice" (V. Dedijer, nav. dj., str. 652.).
*Izvor: Rama kroz stoljeća - fra Ljubo Lucić
