Dugo na čekanju
Na posao se čeka godinama i desetljećima. Na evidenciji bijeljinske podružnice Zavoda za zapošljavanje, 37 godina posao čeka daktilograf iz Vlasenice. Ostalih 550 tisuća ne čeka toliko, ali njih 40 posto posao traži više od pet godina, a njihovi izgledi da zasnuju radni odnos, prema mišljenju stručnjaka, nisu veliki. Podaci pokazuju da je nezaposlenost problem broj jedan mladih u BiH. Više od 60% ih je nezaposleno! Polovina su nezaposleni više od dvije godine, a svaki peti posao čeka više od pet godina. - U studenom se navršilo šest godina od kada sam stekla diplomu o završenoj visokoj stručnoj spremi na mostarskom Sveučilištu. Umjesto da počnem primjenjivati svoje stečeno znanje, i danas živim na “grbači roditelja”. Javljam se na oglase za posao, i uglavnom pošaljem sve što se traži, uključujući CV i molbu..., i nikad ništa. Nitko i ne odgovara. Da mi se barem jave, e-mailom, da kažu “ne zadovoljavate” ili slično? Jesu li poslodavci bezobrazni, bahati, neprofesionalni? Nisam vodila evidenciju prijavama, bilo ih je mnogo, tvrdi djevojka iz Širokog Brijega, koja je diplomirala na Filozofskom fakultetu, a na natječaje se javlja već sedmu godinu. - U prosjeku, na oglase koji se nađu na našem portalu se javi od 200 do 400 kandidata. Na jedno radno mjesto se maksimalno javilo 3500 kandidata”, ističe Alma Hadžić, projekt-menadžer na portalu Posao.ba. Rekordan broj, od 3500 zainteresiranih, natjecalo se za posao koji je objavila međunarodna kompanija koja je tražila voditelja prodaje na radnom mjestu u Sarajevu. Naglašava da poslodavci najčešće traže komercijaliste i trgovce, dok osobe kojima treba posao najčešće se prijavljuju za radna mjesta u kategorijama “prodaja” i “administrativne usluge”. Skoro 60% nezaposlenih čine kvalificirani i nekvalificirani radnici. Na listama čekanja i 34.407 s fakultetskom diplomom te 7561 s višom spremom.
Radim gdje stignem
- Trenutačno radim u kladionici. Vjerujem da ću uskoro dobiti sezonski posao u Hrvatskoj. Lani sam konobarila na Braču. Šef je rekao da se prijavim i ove godine. Radi se 10 sati, nedjeljom, noću, kaže djevojka kojoj je za ovaj posao dostatna diploma srednje škole, dok se s diplomom za koju se borila pet godina “može slikati”. Tržište rada i tržište diploma su u velikom nesporazumu, a čini se da će i dugo biti tako. Profesor, ekonomist ili pravnik pita se zašto su uopće studirali kada moraju voziti dostave ili slagati odjeću po buticima kako bi preživjeli. Jedno od rješenja za niz diplomaca, magistara ili doktora koje eventualno čeka radno mjesto namijenjeno za srednju stručnu spremu jest emigracija u neku od EU zemalja, većini se ipak ne seli u hladnu Skandinaviju, Njemačku ili Nizozemsku. (vecernji.ba)
