Vrhbosanski nadbiskup Tomo Vukšić izjavio je kako bez mira i strpljenja nema sreće na ovim područjima. Smatra da mir treba da bude "početni blagoslov za sve ljude koji žive ovdje, a onda da se u miru dogovaraju, razgovaraju, traže rješenja i u tom traženju rješenja, uz mir da grade strpljivost".
Vukšić je u intervjuu za Islamske informativne novine "Preporod" istaknuo da mu se čini kako su to dvije vrijednosti koje su silno važne za ljude i ovu zemlju. Mir, s jedne strane i održavanje toga mira, a u traženju boljih rješenja negoli su postojeća - strpljenje.
- Jer bez mira i bez strpljenja na ovim područjima vjerujem da nema sreće. Svatko, pogotovo osobe koje su na odgovornim službama u društvenom području, pa i u vjerskom području, moraju biti ljudi mira i moraju biti ljudi strpljenja. Bez toga dvoga, nisam siguran da ćemo donijeti prave plodove - kazao je nadbiskup Vukšić.
Naglašavajući značaj poštovanja različitosti i potrebe za autentičnim dijalogom, te potrebe uključenosti u rješavanja teških društvenih izazova u Bosni i Hercegovini, nadbiskup je jasno poručio da budućnost vjere i društva leži u zajedničkom radu, poštovanju i razumijevanju.
Također je naglasio "da dijalog u rješavanju teških pitanja pa i bilo kojih pitanja, nema moralno prihvatljivu alternativu".
- Kad govorimo o međureligijskom dijalogu i uopće o dijalogu među različitim uvjerenjima, pripadnicima različitih vjerskih i drugih sustava, taj dijalog u svojoj pretpostavci ima činjenicu da postoje različiti identiteti i onaj tko ne uočava tu činjenicu da postoje različiti identiteti i da su oni pretpostavka dijaloga, riskira da mnogo toga ne postavi na pravi način. Stoga, u svakom dijalogu, a pogotovo u ovom međureligijskom, početni korak je uočiti različite identitete i poštivati ljude u tim različitim identitetima - kazao je, između ostalog, nadbiskup Vukšić.
Osvrnuo se i na ideju o godišnjoj zajedničkoj poruci religijskih zajednica u Bosni i Hercegovini, koja bi se pročitala na propovijedi, a tretirala bi teme od općeg interesa.
On podvlači da teme kao što su nepravde u području rada, poštivanja prava žene, majčinstva, poštivanje prava djeteta ili korupcija, drugi društveni problemi i mnoštvo drugih tema koje postoje, kao što je ugrožavanje mira, u konačnici jesu teme koje su dio sadržaja koje kršćanstvo propovijeda.
- To su teme s područja crkvenoga socijalnog nauka. Ne bih imao nikakvih poteškoća pridružiti se ili da se meni pridruži netko tko je drugačijeg vjerskog uvjerenja, da podržimo ono što je plemenito. Tako da, bilo kroz međureligijsko vijeće, bilo na različite druge načine, bilo putem medija, bilo u obliku studija koji smo spomenuli, vrlo rado podržavam te teme. Iznad svega, ne znam koliko puta sam se vraćao teološkoj temi općega bratstva među ljudima. Stotinu puta sam ponovio: činjenica je da nas je Bog stvorio kao ljude i da taj naš ljudski identitet prethodi svakom drugom identitetu - istakao je Vukšić.
Govorio je i o primjerenom i potrebnom načinu obilježavanja predblagdanskih i blagdanskih dana različitih religijskih zajednica, ali prije svega u kontekstu adventa. Napomenuo je da je to "vrijeme poniznosti, skromnosti, samozatajnosti, posta, darivanja, prikupljanja sredstava, da bi se, pogotovo za Božić, darovalo one koji nemaju". Dodao je da se na takav način i pripremalo za božićne blagdane do prije par decenija.
- Onda su se odnekuda pojavile ove glasne manifestacije, pogotovo po velikim naseljima i gradovima, i često se uz pretpostavljam najbolju nakanu organizatora, nude sadržaji koje nije baš lako spojiti s poniznošću, samozatajnošću, s odricanjem. Pretvara se u neku vrstu galame. Istina, ponekad u svemu tome, iako nemam priliku to detaljno pratiti, postoje vjerski elementi. Međutim, vrlo često postoji i puno toga što sliči na vašar, a taj oblik priprave za Božić nije svojstven Crkvi, nije svojstven kršćanstvu, ali s druge strane, kao dušobrižnik, ne pripadam među one koji misle da to treba osuđivati, pogotovo ljude koji to organiziraju osuđivati, odbacivati, moramo i njih susretati i s njima razgovarati, ali na fenomene koji postoje treba upozoravati. I ne samo kada je u pitanju advent, nego vjerojatno i neke pripreme za blagdane drugih vjerskih zajednica jer se u tim manifestacijama udaljava od onog izvornoga. Na prijateljski i lijep način moramo upozoravati na pojave koje nisu uvijek spojive s izvornim značenjem naših blagdana - kazao je Vukšić.
Nadbiskup Vukšić komentirao je i život Katoličke crkve u cijeloj Bosni i Hercegovini, pa i u mjestima poput Banje Luke ili Prijedora prilikom čega je istaknuto da BiH ostaje bez ljudi.
On je ustvrdio da su mnogi, kada govorimo o Bosni i Hercegovini, zbog ratnih događanja otišli i nisu se vratili, odnosno nije im bilo omogućeno ni da se vrate. Naglašava da postoje i novi procesi iseljavanja zbog različitih razloga, gospodarskih, pravnih ili zbog ljudske potrebe da traže bolju sreću na drugim stranama.
S tim novim procesima iseljavanja, dodaje Vukšić, vidimo da nam zemlja ostaje bez velikoga broja ljudi - i to nikako nije dobro. Smatra da posljedice toga trpi svaka naša vjerska zajednica, svaka naša etnička grupa. Katolička crkva možda malo više negoli drugi, jer je najmanja brojem ljudi i najviše osjeća odlazak ljudi, odnosno posljedice onih prognanih koji se nisu vratili.
- Nije nimalo lagodno to promatrati, ali to je naša realnost i moramo se snalaziti i u toj realnosti i u činjenicama koje postoje, prilagoditi svoj način djelovanja postojećim prilikama i uvjetima. Od nekog idealiziranja i programiranja na taj način nema efekta, ali ni od kukanja nad prošlim, isto tako, nema efekta. Ja bih volio biti realista i u postojećim prilikama planirati i činiti ono što je moguće, jer to je zapravo jedino ono što Bog od nas traži. U postojećim prilikama, u životu, u danima koje imamo, iskoristiti svoje prilike da činimo dobro - učiniti ono što je do nas - stava je Vukšić.
Mladima je poručio da, prije svega, budu pošteni i otvoreni.
- Ne dajte se ni na koji način korumpirati. Volite ljude i Dragi Bog će, onda, blagosloviti vas i sve druge - kazao je nadbiskup Vukšić, prenosi MINA.
Vukšić je u intervjuu za Islamske informativne novine "Preporod" istaknuo da mu se čini kako su to dvije vrijednosti koje su silno važne za ljude i ovu zemlju. Mir, s jedne strane i održavanje toga mira, a u traženju boljih rješenja negoli su postojeća - strpljenje.
- Jer bez mira i bez strpljenja na ovim područjima vjerujem da nema sreće. Svatko, pogotovo osobe koje su na odgovornim službama u društvenom području, pa i u vjerskom području, moraju biti ljudi mira i moraju biti ljudi strpljenja. Bez toga dvoga, nisam siguran da ćemo donijeti prave plodove - kazao je nadbiskup Vukšić.
Naglašavajući značaj poštovanja različitosti i potrebe za autentičnim dijalogom, te potrebe uključenosti u rješavanja teških društvenih izazova u Bosni i Hercegovini, nadbiskup je jasno poručio da budućnost vjere i društva leži u zajedničkom radu, poštovanju i razumijevanju.
Također je naglasio "da dijalog u rješavanju teških pitanja pa i bilo kojih pitanja, nema moralno prihvatljivu alternativu".
- Kad govorimo o međureligijskom dijalogu i uopće o dijalogu među različitim uvjerenjima, pripadnicima različitih vjerskih i drugih sustava, taj dijalog u svojoj pretpostavci ima činjenicu da postoje različiti identiteti i onaj tko ne uočava tu činjenicu da postoje različiti identiteti i da su oni pretpostavka dijaloga, riskira da mnogo toga ne postavi na pravi način. Stoga, u svakom dijalogu, a pogotovo u ovom međureligijskom, početni korak je uočiti različite identitete i poštivati ljude u tim različitim identitetima - kazao je, između ostalog, nadbiskup Vukšić.
Osvrnuo se i na ideju o godišnjoj zajedničkoj poruci religijskih zajednica u Bosni i Hercegovini, koja bi se pročitala na propovijedi, a tretirala bi teme od općeg interesa.
On podvlači da teme kao što su nepravde u području rada, poštivanja prava žene, majčinstva, poštivanje prava djeteta ili korupcija, drugi društveni problemi i mnoštvo drugih tema koje postoje, kao što je ugrožavanje mira, u konačnici jesu teme koje su dio sadržaja koje kršćanstvo propovijeda.
- To su teme s područja crkvenoga socijalnog nauka. Ne bih imao nikakvih poteškoća pridružiti se ili da se meni pridruži netko tko je drugačijeg vjerskog uvjerenja, da podržimo ono što je plemenito. Tako da, bilo kroz međureligijsko vijeće, bilo na različite druge načine, bilo putem medija, bilo u obliku studija koji smo spomenuli, vrlo rado podržavam te teme. Iznad svega, ne znam koliko puta sam se vraćao teološkoj temi općega bratstva među ljudima. Stotinu puta sam ponovio: činjenica je da nas je Bog stvorio kao ljude i da taj naš ljudski identitet prethodi svakom drugom identitetu - istakao je Vukšić.
Govorio je i o primjerenom i potrebnom načinu obilježavanja predblagdanskih i blagdanskih dana različitih religijskih zajednica, ali prije svega u kontekstu adventa. Napomenuo je da je to "vrijeme poniznosti, skromnosti, samozatajnosti, posta, darivanja, prikupljanja sredstava, da bi se, pogotovo za Božić, darovalo one koji nemaju". Dodao je da se na takav način i pripremalo za božićne blagdane do prije par decenija.
- Onda su se odnekuda pojavile ove glasne manifestacije, pogotovo po velikim naseljima i gradovima, i često se uz pretpostavljam najbolju nakanu organizatora, nude sadržaji koje nije baš lako spojiti s poniznošću, samozatajnošću, s odricanjem. Pretvara se u neku vrstu galame. Istina, ponekad u svemu tome, iako nemam priliku to detaljno pratiti, postoje vjerski elementi. Međutim, vrlo često postoji i puno toga što sliči na vašar, a taj oblik priprave za Božić nije svojstven Crkvi, nije svojstven kršćanstvu, ali s druge strane, kao dušobrižnik, ne pripadam među one koji misle da to treba osuđivati, pogotovo ljude koji to organiziraju osuđivati, odbacivati, moramo i njih susretati i s njima razgovarati, ali na fenomene koji postoje treba upozoravati. I ne samo kada je u pitanju advent, nego vjerojatno i neke pripreme za blagdane drugih vjerskih zajednica jer se u tim manifestacijama udaljava od onog izvornoga. Na prijateljski i lijep način moramo upozoravati na pojave koje nisu uvijek spojive s izvornim značenjem naših blagdana - kazao je Vukšić.
Nadbiskup Vukšić komentirao je i život Katoličke crkve u cijeloj Bosni i Hercegovini, pa i u mjestima poput Banje Luke ili Prijedora prilikom čega je istaknuto da BiH ostaje bez ljudi.
On je ustvrdio da su mnogi, kada govorimo o Bosni i Hercegovini, zbog ratnih događanja otišli i nisu se vratili, odnosno nije im bilo omogućeno ni da se vrate. Naglašava da postoje i novi procesi iseljavanja zbog različitih razloga, gospodarskih, pravnih ili zbog ljudske potrebe da traže bolju sreću na drugim stranama.
S tim novim procesima iseljavanja, dodaje Vukšić, vidimo da nam zemlja ostaje bez velikoga broja ljudi - i to nikako nije dobro. Smatra da posljedice toga trpi svaka naša vjerska zajednica, svaka naša etnička grupa. Katolička crkva možda malo više negoli drugi, jer je najmanja brojem ljudi i najviše osjeća odlazak ljudi, odnosno posljedice onih prognanih koji se nisu vratili.
- Nije nimalo lagodno to promatrati, ali to je naša realnost i moramo se snalaziti i u toj realnosti i u činjenicama koje postoje, prilagoditi svoj način djelovanja postojećim prilikama i uvjetima. Od nekog idealiziranja i programiranja na taj način nema efekta, ali ni od kukanja nad prošlim, isto tako, nema efekta. Ja bih volio biti realista i u postojećim prilikama planirati i činiti ono što je moguće, jer to je zapravo jedino ono što Bog od nas traži. U postojećim prilikama, u životu, u danima koje imamo, iskoristiti svoje prilike da činimo dobro - učiniti ono što je do nas - stava je Vukšić.
Mladima je poručio da, prije svega, budu pošteni i otvoreni.
- Ne dajte se ni na koji način korumpirati. Volite ljude i Dragi Bog će, onda, blagosloviti vas i sve druge - kazao je nadbiskup Vukšić, prenosi MINA.
