Kolumbijske snage sigurnosti ubile su na današnji dan 1993. godine šefa medeljinskog kartela droge Pabla Escobar, 16 mjeseci nakon što je pobjegao iz zatvora.
Sam prenosio drogu
Escobar je bio kolumbijski narkobos i krijumčar. U povijesti je zapamćen kao najmoćniji i najbogatiji kriminalac.
Na vrhuncu moći 1989. godine nalazio se na sedmom mjestu "Forbsove" liste najbogatijih na svijetu.
Kada je počeo svoj posao s kokainom, drogu su prvobitno prevozili u Miami u starim avionskim gumama. Čak je i sam Pablo nekoliko puta osobno prevezao robu.
Jednom prilikom su ga uhitili na granici i pronašli robu. Pablo je uspio podmititi suce i ubrzo se našao na slobodi.
Tada je odlučio da nikad više ne prevozi drogu osobno. Angažirao je pilote i piloti su po letu mogli zaraditi milijune dolara.
Kako se posao razvijao, Escobar je ubrzo kupio 15 novih aviona. Tržište se najbrže i najviše razvijalo u SAD, tako da su im trebale nove metode krijumčarenja.
Kongresmen i diler
Smatra se da je najveća greška koju je Pablo načinio bila ulazak u politiku 1982. godine. Odmah nakon kandidrana za kongresmena počeo je siromašnima izgrađivati stambene objekte i pružati im zdravstvenu zaštitu.
Narod ga je smatrao svojim Robinom Hoodom i Pablo je izabran za kongresmena.
Međutim, njegova politička karijera nije dugo trajala, ušavši u politiku stekao je medijsku popularnost, a samim tim je privukao i policiju. Politički protivnici su ga optužili da je narko-diler i kriminalac.
Pod pritiskom SAD, vlada Kolumbije donijela je zakon o ekstradiciji kojim je bilo omogućeno da državljani Kolumbije budu isporučivani SAD i da im se tamo sudi. To je označavalo početak rata narko-kartela i vlade.
Pacovi pojeli između 10 i 20 milijardi dolara
Ubrzo nakon proglašenja zakona o ekstradiciji, karteli su počeli surovu odmazdu. U Medeljinu je objavljeno da će svako tko ubije policajca dobiti novac od Pabla Escobara. U roku od dvije godine samo u Medeljinu ubijeno je oko 700 policajaca.
Za to vrijeme, posao je bio na vrhuncu i kartel je mjesečno slao desetine tona kokaina u Ameriku, ali su u međuvremenu otvorili novo tržište - Europu. Brodovima bi roba dospjela do Španjolske, gdje su bili u kontaktu sa španjolskim premijerom, pa bi zatim iz Španjolske nastavila ka ostatku Zapadne Europe.
U memoarima Pablovog brata Roberta Escobara opisano je kako im je u to vrijeme najveći problem bio skladištenje novca.
Toliko ga je pristizalo da ga nisu imali gdje smjestiti, pa su ga držali po skladištima i, prema tvrdnji Pablovog brata, pacovi bi im godišnje pojeli između 10 i 20 milijardi dolara?!
Jednom je napomenuo da su mjesečno trošili 3.000 dolara za gumice kojima su vezali novčanice.
Najveći tovar koji su uspjeli prenijeti iznosio je 23.000 kilograma.
Escobar promijenio ustav
Nakon napada narko-klana na vladu postali su bjegunci i skrivali su se po džunglama noseći sa sobom torbe s milijunima dolara. Vlada je locirala i uništila najveći laboratorij medeljinskog kartela i policija je zaplijenila 13 tona droge.
U narednim godinama, rat Escobarovog kartela i policije bio je na vrhuncu, gotovo svakodnevno su minirani objekti u gradu i mnoštvo ljudi je poginulo.
Vrhunac je bio 1989. godine, kada su u zgradu Kolumbijske tajne policije dovezli kombi s 500 kilograma eksploziva - jedan dio zgrade se urušio, 52 policajca su poginula, a na stotine je ranjeno.
Vlada je pod pritiskom Escobara promijenila ustav i zabranila ekstradiciju.
Dogovor je bio da Pablo u Kolumbiji provede sedam godina u zatvoru. Pristao je, ali pod uvjetom da sam sebi napravi zatvor. Kupio je kuću na planini iznad Medeljina i odlučio tu boraviti. To mjesto je dobilo naziv "Katedrala".
Ovaj privatni zatvor bio je ispunjen luksuzom koji je za to vreme bio nezamisliv, a Escobara su čuvali njegovi ljudi. Mjesto je postalo centrala njegovog kartela na kojemu su primani poslovni partneri i ubijani protivnici.
Filmska potjera i egzekucija
Policija ga je pokušala prebaciti u drugi zatvor, ali je Escobar pobjegao. U potjeri su sudjelovale kolumbijska policija, američka Agencija za suzbijanje narkotika i CIA.
Prilikom uhićenja Eskobar je bježao preko krovova zgrada izbjegavajući metke.
Prema jednoj priči, Escobar je pucao sebi u glavu kako bi izbjegao uhićenje. Prema drugoj, za njega je bio koban jedan od tisuću metaka koji su ispaljivani ka njemu.
Poslije smrti Escobara počelo je razdoblje preporoda za Medeljin. Grad je postao sigurniji, ulagano je mnogo novca u infrastrukturu, strana poduzeća su investirala...
Međutim, trgovina drogom nije prestala jer su se pojavili novi narko-dileri. Kolumbija je i dalje na prvom mjestu u svijetu po izvozu kokaina.
Sam prenosio drogu
Escobar je bio kolumbijski narkobos i krijumčar. U povijesti je zapamćen kao najmoćniji i najbogatiji kriminalac.
Na vrhuncu moći 1989. godine nalazio se na sedmom mjestu "Forbsove" liste najbogatijih na svijetu.
Kada je počeo svoj posao s kokainom, drogu su prvobitno prevozili u Miami u starim avionskim gumama. Čak je i sam Pablo nekoliko puta osobno prevezao robu.
Jednom prilikom su ga uhitili na granici i pronašli robu. Pablo je uspio podmititi suce i ubrzo se našao na slobodi.
Tada je odlučio da nikad više ne prevozi drogu osobno. Angažirao je pilote i piloti su po letu mogli zaraditi milijune dolara.
Kako se posao razvijao, Escobar je ubrzo kupio 15 novih aviona. Tržište se najbrže i najviše razvijalo u SAD, tako da su im trebale nove metode krijumčarenja.
Kongresmen i diler
Smatra se da je najveća greška koju je Pablo načinio bila ulazak u politiku 1982. godine. Odmah nakon kandidrana za kongresmena počeo je siromašnima izgrađivati stambene objekte i pružati im zdravstvenu zaštitu.
Narod ga je smatrao svojim Robinom Hoodom i Pablo je izabran za kongresmena.
Međutim, njegova politička karijera nije dugo trajala, ušavši u politiku stekao je medijsku popularnost, a samim tim je privukao i policiju. Politički protivnici su ga optužili da je narko-diler i kriminalac.
Pod pritiskom SAD, vlada Kolumbije donijela je zakon o ekstradiciji kojim je bilo omogućeno da državljani Kolumbije budu isporučivani SAD i da im se tamo sudi. To je označavalo početak rata narko-kartela i vlade.
Pacovi pojeli između 10 i 20 milijardi dolara
Ubrzo nakon proglašenja zakona o ekstradiciji, karteli su počeli surovu odmazdu. U Medeljinu je objavljeno da će svako tko ubije policajca dobiti novac od Pabla Escobara. U roku od dvije godine samo u Medeljinu ubijeno je oko 700 policajaca.
Za to vrijeme, posao je bio na vrhuncu i kartel je mjesečno slao desetine tona kokaina u Ameriku, ali su u međuvremenu otvorili novo tržište - Europu. Brodovima bi roba dospjela do Španjolske, gdje su bili u kontaktu sa španjolskim premijerom, pa bi zatim iz Španjolske nastavila ka ostatku Zapadne Europe.
U memoarima Pablovog brata Roberta Escobara opisano je kako im je u to vrijeme najveći problem bio skladištenje novca.
Toliko ga je pristizalo da ga nisu imali gdje smjestiti, pa su ga držali po skladištima i, prema tvrdnji Pablovog brata, pacovi bi im godišnje pojeli između 10 i 20 milijardi dolara?!
Jednom je napomenuo da su mjesečno trošili 3.000 dolara za gumice kojima su vezali novčanice.
Najveći tovar koji su uspjeli prenijeti iznosio je 23.000 kilograma.
Escobar promijenio ustav
Nakon napada narko-klana na vladu postali su bjegunci i skrivali su se po džunglama noseći sa sobom torbe s milijunima dolara. Vlada je locirala i uništila najveći laboratorij medeljinskog kartela i policija je zaplijenila 13 tona droge.
U narednim godinama, rat Escobarovog kartela i policije bio je na vrhuncu, gotovo svakodnevno su minirani objekti u gradu i mnoštvo ljudi je poginulo.
Vrhunac je bio 1989. godine, kada su u zgradu Kolumbijske tajne policije dovezli kombi s 500 kilograma eksploziva - jedan dio zgrade se urušio, 52 policajca su poginula, a na stotine je ranjeno.
Vlada je pod pritiskom Escobara promijenila ustav i zabranila ekstradiciju.
Dogovor je bio da Pablo u Kolumbiji provede sedam godina u zatvoru. Pristao je, ali pod uvjetom da sam sebi napravi zatvor. Kupio je kuću na planini iznad Medeljina i odlučio tu boraviti. To mjesto je dobilo naziv "Katedrala".
Ovaj privatni zatvor bio je ispunjen luksuzom koji je za to vreme bio nezamisliv, a Escobara su čuvali njegovi ljudi. Mjesto je postalo centrala njegovog kartela na kojemu su primani poslovni partneri i ubijani protivnici.
Filmska potjera i egzekucija
Policija ga je pokušala prebaciti u drugi zatvor, ali je Escobar pobjegao. U potjeri su sudjelovale kolumbijska policija, američka Agencija za suzbijanje narkotika i CIA.
Prilikom uhićenja Eskobar je bježao preko krovova zgrada izbjegavajući metke.
Prema jednoj priči, Escobar je pucao sebi u glavu kako bi izbjegao uhićenje. Prema drugoj, za njega je bio koban jedan od tisuću metaka koji su ispaljivani ka njemu.
Poslije smrti Escobara počelo je razdoblje preporoda za Medeljin. Grad je postao sigurniji, ulagano je mnogo novca u infrastrukturu, strana poduzeća su investirala...
Međutim, trgovina drogom nije prestala jer su se pojavili novi narko-dileri. Kolumbija je i dalje na prvom mjestu u svijetu po izvozu kokaina.
