Nikome nije jasno kuda ide bosanskohercegovački vrhunski sport i što možemo očekivati od reprezentativnih i klupskih rezultata, kao i od sportaša u pojedinačnim sportovima.
Velika očekivanja, ali…
Najviše se, naravno, očekuje od najpopularnijih sportova, ali nas ni tu nema i sve manje će nas biti s obzirom na to da vrhunske sportove i sportaše ne prati rad s mlađim kategorijama. Posljednji “plus” rezultati su reprezentacije sjedeće odbojke i atletičara s Mediteranskih igra, ali i tu je za očekivati krizne odnose jer društvo ih ne prati s uvjetima za rad.
Nogometaši, nakon velikog uspjeha, plasmana i igranja na SP-u u Brazilu, nikako da naprave novi iskorak, propustili su Europsko, pa i Svjetsko prvenstvo, a ne može se reći kako nemaju kvalitetu. Nažalost, i uz igračku kvalitetu, puno je loših šaptača oko izbornoga stožera nogometaša te čak previše imena koja se “moraju testirati”. Sve to uvjetuje preveliku “struju vjetrova” koja odnosi vrijeme nužno za kreiranje velikih rezultata, a upravo je to potrebno ljubiteljima sporta u BiH.
O klupskom bh. nogometu ne treba trošiti riječi, svake godine ponavlja se sličan scenarij. Atalanta je osramotila Sarajevo, Apollon Željezničar, dalje je prošao jedino Zrinjski… Ništa manji problemi nisu i u drugim sportovima, rukometu i košarci, sportovima u kojima bismo mogli imati vrhunske rezultate, barem na europskoj razini. Kome je stalo da BiH nema Rukometni savez, a od pamtivijeka ima toliko vrhunskih igrača, pa i trenera.
Nabrajati rukometna imena koja su imali rezultate na svjetskoj razini u ovom tekstu bilo bi uvreda i blaćenje njihovih medalja, pehara i sportskih priznanja. Nažalost, danas rukometni anonimusi ne žele i nemaju snage napraviti rez u organizaciji rukometa na razini BiH jer imamo osjećaj kako ih je strah da njih tada neće biti u urušenoj rukometnoj piramidi.
U cjelokupnom današnjem viđenju rukometnog sporta samo je pitanje dana kada će postojati isključivo entitetska i nižerazredna rukometna natjecanja bez reprezentativnih vrsta bilo koje dobi.
Problemi u KS BiH
Kome treba reći kako nam brojni sportaši igraju u NBA i europskim košarkaškim klubovima, ali kako se sramotimo trenirajući ovaj sport bez razvojne strategije. Da nam nema perspektive u košarci, pokazuju trenutačni odnosi u Savezu, koji bez planova i koncepcije spava na lovorikama nekadašnjih rezultata, navodi Večernji list BiH.
Kompletan bh. sport djeluje kao uspavana ljepotica u kojoj se ispredaju legende o Osimu, Bajeviću, Mariću, Vladiću, Papetu, Delibašiću, Raziji Mujanović, Rađenoviću, Karaliću, Terziću, Saračeviću, Aliću, Tuki, Pezeru, Teletoviću, Nurkiću i brojnim drugim. Samo sanjamo da nas ima, ali nas nikako neće biti bez jasnih sportskih ciljeva.
Velika očekivanja, ali…
Najviše se, naravno, očekuje od najpopularnijih sportova, ali nas ni tu nema i sve manje će nas biti s obzirom na to da vrhunske sportove i sportaše ne prati rad s mlađim kategorijama. Posljednji “plus” rezultati su reprezentacije sjedeće odbojke i atletičara s Mediteranskih igra, ali i tu je za očekivati krizne odnose jer društvo ih ne prati s uvjetima za rad.
Nogometaši, nakon velikog uspjeha, plasmana i igranja na SP-u u Brazilu, nikako da naprave novi iskorak, propustili su Europsko, pa i Svjetsko prvenstvo, a ne može se reći kako nemaju kvalitetu. Nažalost, i uz igračku kvalitetu, puno je loših šaptača oko izbornoga stožera nogometaša te čak previše imena koja se “moraju testirati”. Sve to uvjetuje preveliku “struju vjetrova” koja odnosi vrijeme nužno za kreiranje velikih rezultata, a upravo je to potrebno ljubiteljima sporta u BiH.
O klupskom bh. nogometu ne treba trošiti riječi, svake godine ponavlja se sličan scenarij. Atalanta je osramotila Sarajevo, Apollon Željezničar, dalje je prošao jedino Zrinjski… Ništa manji problemi nisu i u drugim sportovima, rukometu i košarci, sportovima u kojima bismo mogli imati vrhunske rezultate, barem na europskoj razini. Kome je stalo da BiH nema Rukometni savez, a od pamtivijeka ima toliko vrhunskih igrača, pa i trenera.
Nabrajati rukometna imena koja su imali rezultate na svjetskoj razini u ovom tekstu bilo bi uvreda i blaćenje njihovih medalja, pehara i sportskih priznanja. Nažalost, danas rukometni anonimusi ne žele i nemaju snage napraviti rez u organizaciji rukometa na razini BiH jer imamo osjećaj kako ih je strah da njih tada neće biti u urušenoj rukometnoj piramidi.
U cjelokupnom današnjem viđenju rukometnog sporta samo je pitanje dana kada će postojati isključivo entitetska i nižerazredna rukometna natjecanja bez reprezentativnih vrsta bilo koje dobi.
Problemi u KS BiH
Kome treba reći kako nam brojni sportaši igraju u NBA i europskim košarkaškim klubovima, ali kako se sramotimo trenirajući ovaj sport bez razvojne strategije. Da nam nema perspektive u košarci, pokazuju trenutačni odnosi u Savezu, koji bez planova i koncepcije spava na lovorikama nekadašnjih rezultata, navodi Večernji list BiH.
Kompletan bh. sport djeluje kao uspavana ljepotica u kojoj se ispredaju legende o Osimu, Bajeviću, Mariću, Vladiću, Papetu, Delibašiću, Raziji Mujanović, Rađenoviću, Karaliću, Terziću, Saračeviću, Aliću, Tuki, Pezeru, Teletoviću, Nurkiću i brojnim drugim. Samo sanjamo da nas ima, ali nas nikako neće biti bez jasnih sportskih ciljeva.
