Ako je neki vojni program dobio prostora u medijima tijekom proteklih godina, to je onaj Joint Strike Fightera, iz kojeg je izašao F-35 Lightning i njegove A, B I C inačice. Kao što je poznato, riječ je o višenamjenskom borbenom zrakoplovu pete generacije za čiji je razvoj tvrtka Lockheed Martin dobila ugovor krajem 2001. godine nakon što je njihov prototip X-35 proglašen boljim od Boeingova X-32.
U međuvremenu je zrakoplov prošao kroz mnoge promjene, najviše u želji da se razviju razne varijante koje će osim Zračnih snaga SAD-a (F-35A) zadovoljiti i potrebe američke mornarice i marinaca (F-35C i F-35B).
F-35A je prvi put poletio 2006. godine, a nakon godina razvoja, testiranja i više od 400 milijardi dolara koje su dosad ukupno utrošene u program, 2015. je F-35B inačica ušla u sastav Mornaričkog pješaštva SAD-a, dok je godinu dana kasnije F-35A ušao u sastav Zračnih snaga SAD-a, potom i nekih drugih država poput Izraela i Australije.
No, put prema operativnoj sposobnosti bio je posut problemima i prekoračenjem ionako megalomanskog budžeta - ljudi u Lockheed Martinu su tako morali rješavati probleme sa zapaljenje motora, s rušenjem softwarea, a nedavno se pojavio i problem s dovodom kisika zbog kojeg je prizemljena eskadrila u Arizoni.
Kako podsjeća Jay Bennett za Popular Mechanics, više od (ne)očekivanih problema u razvoju i glasnog protivljenja utjecajnih političara (ponajprije republikanskog senatora Johna McCaina) i nemalog broja analitičara, bolio je izvještaj testnog pilota iz 2015. koji je tvrdio da se u simulaciji zračne borbe F-35 ne može nositi ni s F-16, zrakoplovom četvrte generacije kojeg bi, između ostalih, trebao zamijeniti. Očekivano, iz Zračnih snaga su rekli da F-35, koji se diči stealth tehnologijom koja mu jamči znatno smanjenu vidljivost za radare, dizajniran tako da uoči i sruši metu prije nego li uopće dođe do bliskog okršaja u zraku. No, usprkos neupitnoj logici argumenta ostao je dojam da je novi zrakoplov, u koji su Lockheed Martin i Pentagon bacili sve svoje karte (to jest novce), trom i ni približno agilan kao prethodna generacija američkih borbenih zrakoplova koje treba zamijeniti, o Eurofighteru, Rafaleu ili obitelji ruskih Suhoj Flankera da ne govorimo.
No, ovog tjedna je Lockheed Martin dobio priliku utišati dio kritika demonstracijom na Pariz Air Showu koji tradicionalno okuplja veliki broj proizvođača i potencijalnih kupaca iz svijeta civilne i vojne avioindustrije. Tako je u ponedjeljak pred okupljenim posjetiocima i kamerama F-35A pružio rijetki uvid u dio svojih mogućnosti.
- Nakon 10 godina od prvog leta, iskoristi ćemo prvu mogućnost da demonstriramo mogućnosti i manevrabilnost F-35 i srušit ćemo godine dezinformacija o sposobnostima ovog zrakoplova - rekao je testni pilot Lockheed Martina Billie Flynn prije polijetanja, a prenio je Aviation Week.
Prema viđenom, nisu razočarali. U nešto više od šest minuta Flynn je u F-35A izveo nekoliko lupinga, oštrih zaokreta, naglih usporavanja i drugih akrobacija kojima je pokazao da nije nipošto toliko trom kako se pričalo, nego prilično agilan. Te akrobacije je pilotu omogućio Pratt & Whitney F-135 turbo-mlazni motor koji može razviti i 191 kN potiska uz naknadno izgaranje, uz napomenu kako F-35A nema mogućnost usmjeravanja potiska koja borbene zrakoplove poput F-22 Raptora i još više Suhoja Su-30 (u više inačica) i Su-35S čini toliko agilnima.
Ako ne računamo nekoliko kratkih demonstracija vertikalnog uzlijetanja i slijetanja modela F-35B na prošlogodišnjem Farnborough Air Show-u, ovo je bila prva "prava" demonstracija manevarskih mogućnosti F-35-ice i prema prvim dojmovima analitičari su vrlo zadovoljni. Očekivano, izrazito pro-američki orijentirani portali su izvan sebe od oduševljenja pa tako nastup na Pariz Air Showu proglašavaju trijumfom nad kritičarima programa. No, ovo je tek mali dio repertoara F-35-ice kojim se Lockheed Martin diči i realno nije ništa što nisu pokazali zrakoplovi 4++ generacije (Eurofighter, najnovije varijante F-15 i naročito Suhoj Su-35S) pa tako i francuski Dassault Rafale koji je na showu poletio koji dan kasnije.
Svim varijantama F-35 predstoji još usavršavanja i nadogradnje s najmodernijim sustavima razvijen za zrakoplov, a koliko su zapravo uspješni vidjet će se tijekom njihove službe u zračnim snagama cijelog niza država. Barem što se narudžbi tiče F-35 zasad itekako dobro stoji - samo zračne snage SAD-a planiraju kupiti 1763 modela F-35A, kojeg su još naručili ili će naručiti i Australija, Japan, Južna Koreja, Izrael, Turska, Danska, Italija, Nizozemska i Norveška. Štoviše, neke od tih država su prve modele već i dobile, a Izrael i Japan k tome planiraju svoje varijante F-35A modela opremiti dodatnom/drugačijom tehnologijom u odnosu na američku varijantu. Nadalje, više od stotinu F-35B modela će uzeti Ujedinjeno Kraljevstvo (Američki marinci ih planiraju kupiti 340), dok će nekoliko stotina F-35C prema sadašnjem stanju služiti samo u sklopu američke mornarice i marinaca.
Iz Lockheed Martina tvrde da će uskoro sklopiti ugovore vrijedne 37 milijardi dolara za prodaje F-35 u 11 stranih država, a prema pisanju defensenews.com portala i Njemačka je prvi put izrazila ozbiljniji interes za kupnju zrakoplova. No, valja napomenuti kako je jedan od razloga toliko broja narudžbi i činjenica da F-35 naprosto nema konkurencije kad je u pitanju operativni višenamjenski borbeni zrakoplov pete generacije. F-22 Raptor, jedini drugi operativni borbeni zrakoplov pete generacije, po mnogima najbolji ako se želi prevast u zraku, je zabranjen za izvoz, a k tome se i prestao proizvoditi 2011. godine.
Na pitanje američkog Kongresa, čak su i same Zračne snage SAD-a, u kombinaciji s Lockheed Martinom, rekle da bi ponovno pokretanje proizvodnje F-22 bilo preskupo. Prema njima, dodatnih 194 Raptora bi koštalo 50 milijardi dolara, što se i ne čini toliko skupom cifrom kad se uzme u obzir ukupna cijena F-35 programa (koji bi do 2070. trebao pojesti oko 1,53 bilijuna dolara), ali je više nego duplo skuplji kad se gleda pojedini zrakoplov (predviđenih 206 milijuna za jedan F-22 prema 85 milijuna za F-35A, koliko Lockheed Martin optimistično tvrdi da će koštati sljedeće godine).
Što se tiče ostalih država, i ruski Suhoj PAK FA i kineski Chengdu J-20 su već poletjeli, ali nitko ne zna kad će biti završeni i hoće li njihove mogućnosti u punom obliku odgovarati onima koje se očekuju od borbenih zrakoplova pete generacije kao što su stealth, AESA radar, elektroničko ratovanje i slično.
Dnevnik.ba
U međuvremenu je zrakoplov prošao kroz mnoge promjene, najviše u želji da se razviju razne varijante koje će osim Zračnih snaga SAD-a (F-35A) zadovoljiti i potrebe američke mornarice i marinaca (F-35C i F-35B).
F-35A je prvi put poletio 2006. godine, a nakon godina razvoja, testiranja i više od 400 milijardi dolara koje su dosad ukupno utrošene u program, 2015. je F-35B inačica ušla u sastav Mornaričkog pješaštva SAD-a, dok je godinu dana kasnije F-35A ušao u sastav Zračnih snaga SAD-a, potom i nekih drugih država poput Izraela i Australije.
No, put prema operativnoj sposobnosti bio je posut problemima i prekoračenjem ionako megalomanskog budžeta - ljudi u Lockheed Martinu su tako morali rješavati probleme sa zapaljenje motora, s rušenjem softwarea, a nedavno se pojavio i problem s dovodom kisika zbog kojeg je prizemljena eskadrila u Arizoni.
Kako podsjeća Jay Bennett za Popular Mechanics, više od (ne)očekivanih problema u razvoju i glasnog protivljenja utjecajnih političara (ponajprije republikanskog senatora Johna McCaina) i nemalog broja analitičara, bolio je izvještaj testnog pilota iz 2015. koji je tvrdio da se u simulaciji zračne borbe F-35 ne može nositi ni s F-16, zrakoplovom četvrte generacije kojeg bi, između ostalih, trebao zamijeniti. Očekivano, iz Zračnih snaga su rekli da F-35, koji se diči stealth tehnologijom koja mu jamči znatno smanjenu vidljivost za radare, dizajniran tako da uoči i sruši metu prije nego li uopće dođe do bliskog okršaja u zraku. No, usprkos neupitnoj logici argumenta ostao je dojam da je novi zrakoplov, u koji su Lockheed Martin i Pentagon bacili sve svoje karte (to jest novce), trom i ni približno agilan kao prethodna generacija američkih borbenih zrakoplova koje treba zamijeniti, o Eurofighteru, Rafaleu ili obitelji ruskih Suhoj Flankera da ne govorimo.
No, ovog tjedna je Lockheed Martin dobio priliku utišati dio kritika demonstracijom na Pariz Air Showu koji tradicionalno okuplja veliki broj proizvođača i potencijalnih kupaca iz svijeta civilne i vojne avioindustrije. Tako je u ponedjeljak pred okupljenim posjetiocima i kamerama F-35A pružio rijetki uvid u dio svojih mogućnosti.
- Nakon 10 godina od prvog leta, iskoristi ćemo prvu mogućnost da demonstriramo mogućnosti i manevrabilnost F-35 i srušit ćemo godine dezinformacija o sposobnostima ovog zrakoplova - rekao je testni pilot Lockheed Martina Billie Flynn prije polijetanja, a prenio je Aviation Week.
Prema viđenom, nisu razočarali. U nešto više od šest minuta Flynn je u F-35A izveo nekoliko lupinga, oštrih zaokreta, naglih usporavanja i drugih akrobacija kojima je pokazao da nije nipošto toliko trom kako se pričalo, nego prilično agilan. Te akrobacije je pilotu omogućio Pratt & Whitney F-135 turbo-mlazni motor koji može razviti i 191 kN potiska uz naknadno izgaranje, uz napomenu kako F-35A nema mogućnost usmjeravanja potiska koja borbene zrakoplove poput F-22 Raptora i još više Suhoja Su-30 (u više inačica) i Su-35S čini toliko agilnima.
Ako ne računamo nekoliko kratkih demonstracija vertikalnog uzlijetanja i slijetanja modela F-35B na prošlogodišnjem Farnborough Air Show-u, ovo je bila prva "prava" demonstracija manevarskih mogućnosti F-35-ice i prema prvim dojmovima analitičari su vrlo zadovoljni. Očekivano, izrazito pro-američki orijentirani portali su izvan sebe od oduševljenja pa tako nastup na Pariz Air Showu proglašavaju trijumfom nad kritičarima programa. No, ovo je tek mali dio repertoara F-35-ice kojim se Lockheed Martin diči i realno nije ništa što nisu pokazali zrakoplovi 4++ generacije (Eurofighter, najnovije varijante F-15 i naročito Suhoj Su-35S) pa tako i francuski Dassault Rafale koji je na showu poletio koji dan kasnije.
Svim varijantama F-35 predstoji još usavršavanja i nadogradnje s najmodernijim sustavima razvijen za zrakoplov, a koliko su zapravo uspješni vidjet će se tijekom njihove službe u zračnim snagama cijelog niza država. Barem što se narudžbi tiče F-35 zasad itekako dobro stoji - samo zračne snage SAD-a planiraju kupiti 1763 modela F-35A, kojeg su još naručili ili će naručiti i Australija, Japan, Južna Koreja, Izrael, Turska, Danska, Italija, Nizozemska i Norveška. Štoviše, neke od tih država su prve modele već i dobile, a Izrael i Japan k tome planiraju svoje varijante F-35A modela opremiti dodatnom/drugačijom tehnologijom u odnosu na američku varijantu. Nadalje, više od stotinu F-35B modela će uzeti Ujedinjeno Kraljevstvo (Američki marinci ih planiraju kupiti 340), dok će nekoliko stotina F-35C prema sadašnjem stanju služiti samo u sklopu američke mornarice i marinaca.
Iz Lockheed Martina tvrde da će uskoro sklopiti ugovore vrijedne 37 milijardi dolara za prodaje F-35 u 11 stranih država, a prema pisanju defensenews.com portala i Njemačka je prvi put izrazila ozbiljniji interes za kupnju zrakoplova. No, valja napomenuti kako je jedan od razloga toliko broja narudžbi i činjenica da F-35 naprosto nema konkurencije kad je u pitanju operativni višenamjenski borbeni zrakoplov pete generacije. F-22 Raptor, jedini drugi operativni borbeni zrakoplov pete generacije, po mnogima najbolji ako se želi prevast u zraku, je zabranjen za izvoz, a k tome se i prestao proizvoditi 2011. godine.
Na pitanje američkog Kongresa, čak su i same Zračne snage SAD-a, u kombinaciji s Lockheed Martinom, rekle da bi ponovno pokretanje proizvodnje F-22 bilo preskupo. Prema njima, dodatnih 194 Raptora bi koštalo 50 milijardi dolara, što se i ne čini toliko skupom cifrom kad se uzme u obzir ukupna cijena F-35 programa (koji bi do 2070. trebao pojesti oko 1,53 bilijuna dolara), ali je više nego duplo skuplji kad se gleda pojedini zrakoplov (predviđenih 206 milijuna za jedan F-22 prema 85 milijuna za F-35A, koliko Lockheed Martin optimistično tvrdi da će koštati sljedeće godine).
Što se tiče ostalih država, i ruski Suhoj PAK FA i kineski Chengdu J-20 su već poletjeli, ali nitko ne zna kad će biti završeni i hoće li njihove mogućnosti u punom obliku odgovarati onima koje se očekuju od borbenih zrakoplova pete generacije kao što su stealth, AESA radar, elektroničko ratovanje i slično.
Dnevnik.ba
