S 2,2 milijarde godina, najstariji krater nastao udarom asteroida na zapadu Australije, dvostruko je mlađi od Zemlje i možda je upravo on pomogao našem planetu da izađe iz ledenog doba, pišu u studiji znanstvenici Sveučilišta Curtin iz australskoga grada Pertha.
Krater Yarrabubba, promjera nekih 70 kilometara teško se može identificirati zbog erozije njegove originalne strukture, no smatra se jednim od najstarijih na Zemlji, stoji u studiji objavljenoj u časopisu Nature Communications.
Do danas njegova starost nije mogla biti precizno utvrđena, no znanstvenicima iz Pertha to je pošlo za rukom zahvaljujući metodi ultrapreciznog datiranja - ionskom mikrosondom visoke rezolucije.
U istraživanju su ciljali mineralna zrnca koja su procesom rekristalizacije "zapisala" šok nastao udarcem, navode u studiji, javlja Hina.
Zaključili su da se krater Yarrabubba formirao prije 2,229 milijarde godina. Taj datum poklapa se sa završetkom razdoblja ledenog doba koje je poznato kao ono u kojem je Zemlja bila snježna kugla.
Naslage su geološki dokazi o postojanju ledenjaka na Zemlji prije 2,4 i 2,2 milijarde godina. Najmlađa takva naslaga pronađena je u Južnoj Africi i odgovara starosti Yarrabubbe, kazao je Timmons Erickson iz NASA-e, glavni voditelj studije.
Starosna dob Yarrabubbe poklapa se s vremenskom granicom naslaga iz najmlađeg ledenog razdoblja Palaeoproterozoika, diamktita s područja Rietfontein u Južnoj Africi.
Znanstvenici su na temelju numeričkih simulacija zaključili da je meteorit udario o smrznuti krajolik i probio ledenu koru debelu 5 kilometara te u atmosferu izbacio nevjerojatnu količinu vodene pare, do nekih 500 milijarda tona.
To izbacivanje vodene pare, "plina s učinkom staklenika daleko snažnijeg od CO2" izazvalo je zagrijavanje i tako pomoglo Zemlji da izađe iz tog ledenog doba.
Riječ je o neobičnu scenariju, jer općenito se većina udara meteorita povezuje sa zahlađenjem, a najpoznatiji primjer za to je asteroid koji je udario u Yucatan u Meksiku i zadao smrtnu presudu dionosaurima prije otprilike 66 milijuna godina.
Timmons Erickson priznaje da su njihova istraživanja zasad na razini hipoteze i kaže "Nadamo se da će ona potaknuti druge znanstvenike da istraže klimatske posljedice udara" u tom ledenom razdoblju.
Krater Yarrabubba, promjera nekih 70 kilometara teško se može identificirati zbog erozije njegove originalne strukture, no smatra se jednim od najstarijih na Zemlji, stoji u studiji objavljenoj u časopisu Nature Communications.
Do danas njegova starost nije mogla biti precizno utvrđena, no znanstvenicima iz Pertha to je pošlo za rukom zahvaljujući metodi ultrapreciznog datiranja - ionskom mikrosondom visoke rezolucije.
U istraživanju su ciljali mineralna zrnca koja su procesom rekristalizacije "zapisala" šok nastao udarcem, navode u studiji, javlja Hina.
Zaključili su da se krater Yarrabubba formirao prije 2,229 milijarde godina. Taj datum poklapa se sa završetkom razdoblja ledenog doba koje je poznato kao ono u kojem je Zemlja bila snježna kugla.
Naslage su geološki dokazi o postojanju ledenjaka na Zemlji prije 2,4 i 2,2 milijarde godina. Najmlađa takva naslaga pronađena je u Južnoj Africi i odgovara starosti Yarrabubbe, kazao je Timmons Erickson iz NASA-e, glavni voditelj studije.
Starosna dob Yarrabubbe poklapa se s vremenskom granicom naslaga iz najmlađeg ledenog razdoblja Palaeoproterozoika, diamktita s područja Rietfontein u Južnoj Africi.
Znanstvenici su na temelju numeričkih simulacija zaključili da je meteorit udario o smrznuti krajolik i probio ledenu koru debelu 5 kilometara te u atmosferu izbacio nevjerojatnu količinu vodene pare, do nekih 500 milijarda tona.
To izbacivanje vodene pare, "plina s učinkom staklenika daleko snažnijeg od CO2" izazvalo je zagrijavanje i tako pomoglo Zemlji da izađe iz tog ledenog doba.
Riječ je o neobičnu scenariju, jer općenito se većina udara meteorita povezuje sa zahlađenjem, a najpoznatiji primjer za to je asteroid koji je udario u Yucatan u Meksiku i zadao smrtnu presudu dionosaurima prije otprilike 66 milijuna godina.
Timmons Erickson priznaje da su njihova istraživanja zasad na razini hipoteze i kaže "Nadamo se da će ona potaknuti druge znanstvenike da istraže klimatske posljedice udara" u tom ledenom razdoblju.
