Prvi put u petom pokušaju Nizozemska je dobila utakmicu odluke i nakon tri druga mjesta na svijetu ima jedno treće. Kakva-takva utjeha. Možda je čak i veća koliko god tužno zvuči da su SP završili sa 5 pobjeda i dva egala, bez poraza. Brazil nema ni broncu doma. Napušta SP sa dva poraza, u svom četvrtom pokušaju u utakmicama za 3. mjesto doživjeli su drugi poraz. Ovo je drugi put u povijesti da su četvrti, prvi put je bilo 1974. u Njemačkoj.
Sve najave oko nemotiviranosti za igranje za broncu pale su u vodu kako se utakmica približila. Mijenjale su se samo nužne stvari, pokazalo se više Scolari nakon teškog kraha protiv Njemačke. U njegovom udarnom timu više nije bilo Danyja Alvesa, Marcela, Fernandinha, Neymara, Hulka i Freda. Više od pola. Dakle, skroz nova špica, skroz novi bokovi... A problem s motivom, mada se činilo da će biti drugačije, nije imao ni Van Gaal u čijem su sastavu bili i Van Persie i Vlaar, za koje su čak i nizozemski mediji najavili da sigurno neće nastupiti. Nije bilo tek ozlijeđenog Nigela de Jonga, a u posljednji tren na klupi je ostao najavljeni Sneijder umjesto kojeg je uskočio Jonathan de Guzman.
Motiv je bio ne sramotiti se na kraju, ali i zaraditi jako dobar novac. Recimo, samo bronca je nosila 16,1 milijun eura, a četvrto mjesto 14,6 milijuna, pa kada to zbrojite sa zaradom od početka brončani je doma nosio oko 38 milijuna eura, a četvrtoplasirani blizu 37. Usput, te cifre kod finalista se penju do 48, odnosno 40 milijuna. I to je motiv, koliko god tvrdili suprotno...
Nevjerojatno dekoncentrirano je startao Brazil i Nizozemska je nakon 16 minuta vodila 2:0. Totalni propuh po lijevom boku brazilske obrane dvaput su dobro naplatili Nizozemci, s tim da je Brazilce alžirski sudac Hamoudi počastio već u 2. minuti kada je Thiago Silva zbog prekršaja na Robbenu u gol šansi morao biti isključen. Ako je bio penal, makar je po mnogima prekršaj bio izvan kaznenog prostora.
I sve je u tih prvih 20-tak minuta dokazano i Van Gaalu. Prvo je Van Persie zabio penal i samo pokazao da je trebao ostati protiv Argentine do kraja 120. minute u taj posao napraviti do kraja. A onda je svježi Jonathan de Guzman, kojeg je Van Gaal neopravdano zapostavio nakon pobjede protiv Španjolske, pobjegao po desnom boku i zaradio priliku iz koje je Blind dignuo prednost Nizozemaca na 2:0. Ofsajd je visio u zraku, ali Nishimura je ovaj put bio samo na klupi...
Brazil se trudio, napadao, čak je to ponekad izgledalo grlom u jagode, no Nizozemci više nisu mogli sprintati kao na početku, pa nisu djelovali toliko opasno. U nekoliko navrata sreća je spašavala Cillessena, no izvjesno je da su Nizozmeci taj prvi dio dobili u sredini gdje su de Guzman, Wijnaldum i Clasie potpuno uništili Luisa Gustava i Paulinha. Izostanak Sneidera u nizozemskom sastavu promijenio je ulogu Robbena, koji se više vraćao po loptu u sredinu i dok je bilo svježine nije bilo problema za Oranje, jer Robben trči kao navijen.
Scolari je morao nešto pokušati, ne bi li vratio rezultat, izvadio je Luisa Gustava, stavio Fernandinha, ali s tim nije dobio ništa ekstra u ofanzivnom smislu. Morali su se otvoriti, a kada se protiv Robbena otvoriš to je jako opasna stvar. Formula drugog poluvremena za oba sastava bila je jasna. Brazil je trebao juriš, a Nizozemska je čekala ‘klasični nokaut’.
Sudac, iziritiran na stalne brazilske provokacije tijekom SP-a, nije dosudio ni penal na Oscaru, već ga je u 70. minuti kaznio za simuliranje. No, mogao je, bez grižnje savjesti, ali kada stalno izazivaš i vrati ti se kako ne želiš. Nije ‘svaki dan Nishimura’. Ništa Brazilu nije išlo na ruku. Potpuno su potonuli, dok su Nizozemci slavili još i zabili, ali s mislima na Argentinu. Ni nedosuđeni penal na Robbenu im nije falio... (jutarnji.hr)
Sve najave oko nemotiviranosti za igranje za broncu pale su u vodu kako se utakmica približila. Mijenjale su se samo nužne stvari, pokazalo se više Scolari nakon teškog kraha protiv Njemačke. U njegovom udarnom timu više nije bilo Danyja Alvesa, Marcela, Fernandinha, Neymara, Hulka i Freda. Više od pola. Dakle, skroz nova špica, skroz novi bokovi... A problem s motivom, mada se činilo da će biti drugačije, nije imao ni Van Gaal u čijem su sastavu bili i Van Persie i Vlaar, za koje su čak i nizozemski mediji najavili da sigurno neće nastupiti. Nije bilo tek ozlijeđenog Nigela de Jonga, a u posljednji tren na klupi je ostao najavljeni Sneijder umjesto kojeg je uskočio Jonathan de Guzman.
Motiv je bio ne sramotiti se na kraju, ali i zaraditi jako dobar novac. Recimo, samo bronca je nosila 16,1 milijun eura, a četvrto mjesto 14,6 milijuna, pa kada to zbrojite sa zaradom od početka brončani je doma nosio oko 38 milijuna eura, a četvrtoplasirani blizu 37. Usput, te cifre kod finalista se penju do 48, odnosno 40 milijuna. I to je motiv, koliko god tvrdili suprotno...
Nevjerojatno dekoncentrirano je startao Brazil i Nizozemska je nakon 16 minuta vodila 2:0. Totalni propuh po lijevom boku brazilske obrane dvaput su dobro naplatili Nizozemci, s tim da je Brazilce alžirski sudac Hamoudi počastio već u 2. minuti kada je Thiago Silva zbog prekršaja na Robbenu u gol šansi morao biti isključen. Ako je bio penal, makar je po mnogima prekršaj bio izvan kaznenog prostora.
I sve je u tih prvih 20-tak minuta dokazano i Van Gaalu. Prvo je Van Persie zabio penal i samo pokazao da je trebao ostati protiv Argentine do kraja 120. minute u taj posao napraviti do kraja. A onda je svježi Jonathan de Guzman, kojeg je Van Gaal neopravdano zapostavio nakon pobjede protiv Španjolske, pobjegao po desnom boku i zaradio priliku iz koje je Blind dignuo prednost Nizozemaca na 2:0. Ofsajd je visio u zraku, ali Nishimura je ovaj put bio samo na klupi...
Brazil se trudio, napadao, čak je to ponekad izgledalo grlom u jagode, no Nizozemci više nisu mogli sprintati kao na početku, pa nisu djelovali toliko opasno. U nekoliko navrata sreća je spašavala Cillessena, no izvjesno je da su Nizozmeci taj prvi dio dobili u sredini gdje su de Guzman, Wijnaldum i Clasie potpuno uništili Luisa Gustava i Paulinha. Izostanak Sneidera u nizozemskom sastavu promijenio je ulogu Robbena, koji se više vraćao po loptu u sredinu i dok je bilo svježine nije bilo problema za Oranje, jer Robben trči kao navijen.
Scolari je morao nešto pokušati, ne bi li vratio rezultat, izvadio je Luisa Gustava, stavio Fernandinha, ali s tim nije dobio ništa ekstra u ofanzivnom smislu. Morali su se otvoriti, a kada se protiv Robbena otvoriš to je jako opasna stvar. Formula drugog poluvremena za oba sastava bila je jasna. Brazil je trebao juriš, a Nizozemska je čekala ‘klasični nokaut’.
Sudac, iziritiran na stalne brazilske provokacije tijekom SP-a, nije dosudio ni penal na Oscaru, već ga je u 70. minuti kaznio za simuliranje. No, mogao je, bez grižnje savjesti, ali kada stalno izazivaš i vrati ti se kako ne želiš. Nije ‘svaki dan Nishimura’. Ništa Brazilu nije išlo na ruku. Potpuno su potonuli, dok su Nizozemci slavili još i zabili, ali s mislima na Argentinu. Ni nedosuđeni penal na Robbenu im nije falio... (jutarnji.hr)
