Europska unija desetljećima je počivala na nepisanom pravilu: Njemačka je bila zadužena za ekonomiju, a Francuska za vojsku. Taj je dogovor sada prošlost, a uloge se dramatično mijenjaju. Dok se Njemačka sprema postati vodeća vojna sila Europe, politička ravnoteža na kontinentu se ljulja. Francuska se bori za očuvanje relevantnosti, dok u Poljskoj njemačko naoružavanje istovremeno budi duhove prošlosti i nadu da bi osovina Berlin-Varšava mogla postati najčvršći bedem protiv Rusije, piše Politico.
Očekivanja od Berlina su ogromna. "Gdje god da idem u svijetu, od Baltika do Azije, ljudi traže od Njemačke da preuzme više odgovornosti", rekao je Christoph Schmid, njemački socijaldemokratski zastupnik u obrambenom odboru Bundestaga. "Očekivanje je da će Njemačka konačno pojačati i uskladiti svoju ekonomsku težinu s obrambenom moći." Vizija Njemačke s najvećom europskom vojskom, opremljenom najsuvremenijom tehnologijom, daleko je od slike kaotičnog Bundeswehra koji je godinama bio predmet ismijavanja. Ta nova vojna moć, vezana uz političku i ekonomsku snagu, stvara dominantnu Njemačku kojoj će se ostatak Europe morati prilagoditi.
Plan je da do 2029. godine Njemačka na obranu troši 153 milijarde eura godišnje, što je oko 3,5 posto BDP-a i predstavlja najambicioznije vojno širenje zemlje od ujedinjenja. Usporedbe radi, Francuska do 2030. planira dosegnuti potrošnju od oko 80 milijardi eura. Poljska pak već ove godine namjerava potrošiti 44 milijarde eura, odnosno čak 4,7 posto BDP-a, najviše u NATO-u.
Ovaj tektonski poremećaj osjeća se i u Bruxellesu. Jedan dužnosnik EU-a nazvao je promjenu u njemačkom vojnom potencijalu "telurijskom", odnosno golemom, dok je drugi diplomat bio izravniji: "To je najvažnija stvar koja se trenutno događa na razini EU-a." Pitanje koje kruži hodnicima europskih institucija jest koliko će njemačko jačanje doista biti "europsko".
Berlin gradi vojsku, ali prvenstveno za sebe
Odgovor se nazire u politici nabave. Berlin se snažno opirao ideji da Europska komisija dobije veće ovlasti u kupnji oružja i planira se oslanjati na nacionalne okvire, sustavno koristeći članak 346 Ugovora o EU koji zemljama omogućuje da zaobiđu pravila tržišnog natjecanja i favoriziraju domaće tvrtke. Ovaj pristup "Njemačka na prvom mjestu" već se provodi u praksi.
Interni dokumenti o nabavi pokazuju da se Berlin sprema kroz Bundestag progurati obrambene ugovore vrijedne 83 milijarde eura do kraja 2026. godine. To je tek početak, jer dugoročna "lista želja" Bundeswehra teži čak 377 milijardi eura. Znakovito je i kamo će taj novac ići. Manje od 10 posto novih ugovora odlazi američkim dobavljačima, što je preokret nakon godina u kojima je Washington bio ključni partner. Gotovo sav ostatak ostat će u Europi, a najveći dio u samoj Njemačkoj.
Nelagoda u Parizu
Ovakav razvoj događaja u Parizu se prati s mješavinom skepticizma i zabrinutosti. Unatoč naporima predsjednika Emmanuela Macrona da poboljša odnose, nepovjerenje prema Berlinu u francuskim obrambenim krugovima ostaje duboko ukorijenjeno. "To je negdje između opreza i osjećaja prijetnje", rekao je jedan francuski obrambeni dužnosnik. "Bit će teško raditi s njima jer će biti iznimno dominantni".
Isti dužnosnik dodaje kako je njemačka industrijska i ekonomska moć jednako velika briga kao i samo naoružavanje. "Neće trebati napasti Alsace i Moselle", našalio se. "Mogu ih jednostavno kupiti." Osim povijesne nelagode, Francuze muči i kakvu geopolitičku ulogu Berlin namjerava igrati. "Još je nejasno što Merz želi učiniti", kazao je jedan europski diplomat. "Njemačka će morati preuzeti širu ulogu na međunarodnoj razini, ali je nejasno kako."
Napetosti je dodatno produbio spor oko europskog borbenog zrakoplova sljedeće generacije (FCAS), projekta vrijednog 100 milijardi eura koji je trebao biti kruna francusko-njemačko-španjolske suradnje. Zbog kašnjenja i svađa oko podjele posla, Berlin već istražuje alternativne opcije, što alarmira Pariz. Za Francusku, FCAS je ključan politički projekt vezan uz njezinu sposobnost nuklearnog odvraćanja. Éric Trappier, izvršni direktor tvrtke Dassault Aviation, otvoreno je pitao francuske zastupnike: "Nisam protiv projekta, ali kada Njemačka kaže da će isključiti Francusku, zar vas to ne smeta?"
Varšava pozdravlja, ali s oprezom
Međutim, ne vide svi njemačko naoružavanje kao prijetnju. U Varšavi se na to gleda kao na nužan i zakašnjeli potez. "Poljska je postala sjajan svjetionik među NATO saveznicima u smislu vojne potrošnje", rekao je Marek Magierowski, bivši poljski veleposlanik. "Posljedično, inzistiramo da i drugi partneri slijede taj primjer. Ali ako ozbiljno brinemo o kolektivnoj obrani, ne možemo stalno govoriti: ‘Molim vas, svi trošite više na obranu. Ali ne ti, Njemačka.’"
Sličan pragmatizam izražavaju i drugi poljski dužnosnici, no krvava prošlost baca dugu sjenu. "Gledajući povijest, situacija u kojoj bi Njemačka povezala svoju ekonomsku moć s vojnom snagom uvijek je izazivala strahove", rekao je Paweł Zalewski, zamjenik poljskog ministra obrane, dodajući da se njemački planovi moraju promatrati u kontekstu jačanja svih europskih vojski. Prema njegovim riječima, jačanje Njemačke prirodan je odgovor na signale iz Washingtona o smanjenju američke prisutnosti u Europi. "Glavne zemlje koje brane istočni bok bit će Poljska i Njemačka", istaknuo je.
Ipak, sjećanja na politiku bivše kancelarke Angele Merkel prema Rusiji teško blijede. "Sjećamo se i Merkelinog pro-ruskog stava", dodao je Zalewski. "Pozivamo Njemačku da pokaže koliko će snažno braniti međunarodni poredak protiv Rusije. Postoji potreba za stalnom provjerom. Ništa ne zaboravljamo." Dodatnu zabrinutost izaziva jačanje krajnje desne Alternative za Njemačku (AfD). "Kada razmišljamo o AfD-u i hoće li oni moći doći na vlast... to je zabrinjavajuće", rekao je jedan poljski dužnosnik. "AfD je pro-Putinovska i ima program koji govori o ponovnom stjecanju nekog poljskog teritorija. Ne možemo otvoriti tu raspravu u Europi."
Težište moći seli se na istok
Sve zajedno, ubrzano jačanje Njemačke i podijeljene reakcije partnera potvrđuju da se europsko težište moći pomiče prema istoku. Ekonomski motor kontinenta postaje i njegov vojno-industrijski pokretač, dok se Francuska drži svoje nuklearne karte, a Poljska izrasta u konvencionalnog teškaša na istočnom krilu NATO-a. Za Bruxelles, ovo preslagivanje je ključni test: može li EU taj zamah usmjeriti u zajedničke strukture ili će on samo produbiti obrambenu fragmentaciju bloka?
Za sada se na poteze Berlina gleda kao na preuzimanje odgovornosti, a ne kao na pokušaj dominacije. Ipak, čak i pristaše priznaju da je razmjere promjene teško pojmiti. "Moglo bi biti zastrašujuće, bez sumnje", zaključio je jedan diplomat EU-a. "Ali Njemačka ima koalicije. Ona je u EU-u i NATO-u - i mnogo toga se može dogoditi u međuvremenu."
Očekivanja od Berlina su ogromna. "Gdje god da idem u svijetu, od Baltika do Azije, ljudi traže od Njemačke da preuzme više odgovornosti", rekao je Christoph Schmid, njemački socijaldemokratski zastupnik u obrambenom odboru Bundestaga. "Očekivanje je da će Njemačka konačno pojačati i uskladiti svoju ekonomsku težinu s obrambenom moći." Vizija Njemačke s najvećom europskom vojskom, opremljenom najsuvremenijom tehnologijom, daleko je od slike kaotičnog Bundeswehra koji je godinama bio predmet ismijavanja. Ta nova vojna moć, vezana uz političku i ekonomsku snagu, stvara dominantnu Njemačku kojoj će se ostatak Europe morati prilagoditi.
Plan je da do 2029. godine Njemačka na obranu troši 153 milijarde eura godišnje, što je oko 3,5 posto BDP-a i predstavlja najambicioznije vojno širenje zemlje od ujedinjenja. Usporedbe radi, Francuska do 2030. planira dosegnuti potrošnju od oko 80 milijardi eura. Poljska pak već ove godine namjerava potrošiti 44 milijarde eura, odnosno čak 4,7 posto BDP-a, najviše u NATO-u.
Ovaj tektonski poremećaj osjeća se i u Bruxellesu. Jedan dužnosnik EU-a nazvao je promjenu u njemačkom vojnom potencijalu "telurijskom", odnosno golemom, dok je drugi diplomat bio izravniji: "To je najvažnija stvar koja se trenutno događa na razini EU-a." Pitanje koje kruži hodnicima europskih institucija jest koliko će njemačko jačanje doista biti "europsko".
Berlin gradi vojsku, ali prvenstveno za sebe
Odgovor se nazire u politici nabave. Berlin se snažno opirao ideji da Europska komisija dobije veće ovlasti u kupnji oružja i planira se oslanjati na nacionalne okvire, sustavno koristeći članak 346 Ugovora o EU koji zemljama omogućuje da zaobiđu pravila tržišnog natjecanja i favoriziraju domaće tvrtke. Ovaj pristup "Njemačka na prvom mjestu" već se provodi u praksi.
Interni dokumenti o nabavi pokazuju da se Berlin sprema kroz Bundestag progurati obrambene ugovore vrijedne 83 milijarde eura do kraja 2026. godine. To je tek početak, jer dugoročna "lista želja" Bundeswehra teži čak 377 milijardi eura. Znakovito je i kamo će taj novac ići. Manje od 10 posto novih ugovora odlazi američkim dobavljačima, što je preokret nakon godina u kojima je Washington bio ključni partner. Gotovo sav ostatak ostat će u Europi, a najveći dio u samoj Njemačkoj.
Nelagoda u Parizu
Ovakav razvoj događaja u Parizu se prati s mješavinom skepticizma i zabrinutosti. Unatoč naporima predsjednika Emmanuela Macrona da poboljša odnose, nepovjerenje prema Berlinu u francuskim obrambenim krugovima ostaje duboko ukorijenjeno. "To je negdje između opreza i osjećaja prijetnje", rekao je jedan francuski obrambeni dužnosnik. "Bit će teško raditi s njima jer će biti iznimno dominantni".
Isti dužnosnik dodaje kako je njemačka industrijska i ekonomska moć jednako velika briga kao i samo naoružavanje. "Neće trebati napasti Alsace i Moselle", našalio se. "Mogu ih jednostavno kupiti." Osim povijesne nelagode, Francuze muči i kakvu geopolitičku ulogu Berlin namjerava igrati. "Još je nejasno što Merz želi učiniti", kazao je jedan europski diplomat. "Njemačka će morati preuzeti širu ulogu na međunarodnoj razini, ali je nejasno kako."
Napetosti je dodatno produbio spor oko europskog borbenog zrakoplova sljedeće generacije (FCAS), projekta vrijednog 100 milijardi eura koji je trebao biti kruna francusko-njemačko-španjolske suradnje. Zbog kašnjenja i svađa oko podjele posla, Berlin već istražuje alternativne opcije, što alarmira Pariz. Za Francusku, FCAS je ključan politički projekt vezan uz njezinu sposobnost nuklearnog odvraćanja. Éric Trappier, izvršni direktor tvrtke Dassault Aviation, otvoreno je pitao francuske zastupnike: "Nisam protiv projekta, ali kada Njemačka kaže da će isključiti Francusku, zar vas to ne smeta?"
Varšava pozdravlja, ali s oprezom
Međutim, ne vide svi njemačko naoružavanje kao prijetnju. U Varšavi se na to gleda kao na nužan i zakašnjeli potez. "Poljska je postala sjajan svjetionik među NATO saveznicima u smislu vojne potrošnje", rekao je Marek Magierowski, bivši poljski veleposlanik. "Posljedično, inzistiramo da i drugi partneri slijede taj primjer. Ali ako ozbiljno brinemo o kolektivnoj obrani, ne možemo stalno govoriti: ‘Molim vas, svi trošite više na obranu. Ali ne ti, Njemačka.’"
Sličan pragmatizam izražavaju i drugi poljski dužnosnici, no krvava prošlost baca dugu sjenu. "Gledajući povijest, situacija u kojoj bi Njemačka povezala svoju ekonomsku moć s vojnom snagom uvijek je izazivala strahove", rekao je Paweł Zalewski, zamjenik poljskog ministra obrane, dodajući da se njemački planovi moraju promatrati u kontekstu jačanja svih europskih vojski. Prema njegovim riječima, jačanje Njemačke prirodan je odgovor na signale iz Washingtona o smanjenju američke prisutnosti u Europi. "Glavne zemlje koje brane istočni bok bit će Poljska i Njemačka", istaknuo je.
Ipak, sjećanja na politiku bivše kancelarke Angele Merkel prema Rusiji teško blijede. "Sjećamo se i Merkelinog pro-ruskog stava", dodao je Zalewski. "Pozivamo Njemačku da pokaže koliko će snažno braniti međunarodni poredak protiv Rusije. Postoji potreba za stalnom provjerom. Ništa ne zaboravljamo." Dodatnu zabrinutost izaziva jačanje krajnje desne Alternative za Njemačku (AfD). "Kada razmišljamo o AfD-u i hoće li oni moći doći na vlast... to je zabrinjavajuće", rekao je jedan poljski dužnosnik. "AfD je pro-Putinovska i ima program koji govori o ponovnom stjecanju nekog poljskog teritorija. Ne možemo otvoriti tu raspravu u Europi."
Težište moći seli se na istok
Sve zajedno, ubrzano jačanje Njemačke i podijeljene reakcije partnera potvrđuju da se europsko težište moći pomiče prema istoku. Ekonomski motor kontinenta postaje i njegov vojno-industrijski pokretač, dok se Francuska drži svoje nuklearne karte, a Poljska izrasta u konvencionalnog teškaša na istočnom krilu NATO-a. Za Bruxelles, ovo preslagivanje je ključni test: može li EU taj zamah usmjeriti u zajedničke strukture ili će on samo produbiti obrambenu fragmentaciju bloka?
Za sada se na poteze Berlina gleda kao na preuzimanje odgovornosti, a ne kao na pokušaj dominacije. Ipak, čak i pristaše priznaju da je razmjere promjene teško pojmiti. "Moglo bi biti zastrašujuće, bez sumnje", zaključio je jedan diplomat EU-a. "Ali Njemačka ima koalicije. Ona je u EU-u i NATO-u - i mnogo toga se može dogoditi u međuvremenu."
