Ovo svakako nije prvi (a vjerojatno niti posljednji) put da Nouriel Roubini upozorava Europu na preveliko oslanjanje na mjere štednje.
“Iako su stroži fiskalni kriteriji svakako potrebni, kratkoročno oni će pogoršati postojeću recesiju. Oni povećavaju poreze i smanjuju državnu potrošnju. Jedno gasi potražnju, a drugo smanjuje dostupne prihode”, ističe Roubini i upozorava kako postojeća razina duga u žarištima krize u eurozoni neće biti održiva bez novog ekonomskog rasta. Tržišta tjeraju države u štednju, što pogoduje recesiji i produbljuje fiskalni deficit, objašnjava on.
“Europi je danas potrebna politika i strategija koja će ići u smjeru poticanja novog rasta. Isključivo oslanjanje na štednju produbljuje recesiju i na kraju vodi u depresiju”, kaže Roubini.
Prije samo nekoliko dana američki nobelovac Joseph Stiglitz i Goldman Sachsov Jim O’Neill u svojim su javnim nastupima ukazali na potrebu poticanja novog ekonomskog rasta u Europi, bez kojeg “Stari kontinent” nikada neće izaći iz postojeće financijsko – gospodarske krize.
“Europske vlade su, uvođenjem fiskalne discipline, potpisale pakt o zajedničkom samoubojstvu koji će izazvati kolaps njihovih gospodarstava”, bio je oštar Stiglitz.
S druge strane, europski političari na čelu s Angelom Merkel još uvijek zagovaraju “štednja na prvom mjestu” strategiju koja se do sada baš i nije pokazala pretjerano uspješnom, što vidimo u slučaju Grčke, ali i Španjolske te Italije.
Krizom pogođene zemlje moraju prvo provesti strukturalne reforme i provesti”bolne rezove”, a tek onda uz pomoć MMF-a i Europe ostvariti gospodarski oporavak, nedavno je kazala Merkel.
Činjenica je da se u Europi danas ne može čuti kvalitetna rasprava o različitim modelima izlaska iz postojeće dužničke krize – za sada svi zajedno pušu u jedra jedinog gostupnog programa fiskalnog “stezanja remena”.
Hoće li nam se to obiti o glavu i na kraju nas povući u žestoku depresiju, uskoro ćemo doznati…
