Rad je rađen pod mentorstvom dr. sc. Ivana Jurčevića izv. prof. s Filozofskog fakulteta u Osijeku. Stručno povjerenstvo pred kojim je rad branjen sačinjavali su, pored spomenutog prof. Jurčevića, dr. sc. Ivo Pranjković, red. prof., predsjednik povjerenstva, te dr. sc. Anđela Frančić, red. prof., član.
Povjerenstvo je u svom skupnom izvještaju dostavljenom Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu konstatiralo da je „disertacija Šimuna Novakovića vrijedan prinos proučavanju standardizacijskih procesa u hrvatskom jeziku krajem 19. i početkom 20. stoljeća, posebice na području Bosne i Hercegovine. Pomno se prikazuju jezične mijene koje su se u tome razdoblju događale u BiH i one se ne mogu promatrati izolirano od procesa u Hrvatskoj. Vrijedna je to raščlamba jezične prakse bosanskih i hercegovačkih franjevaca u spomenutom razdoblju, kao i jezične prakse uglednoga franjevca onoga vremena, jednog od najpoznatijih Ramljaka – fra Jeronima Vladića. Doktorski se rad Šimuna Novakovića odlikuje vrlo ozbiljnim pristupom istraživanju, iscrpnim, preglednim i svrsishodnim navođenjem primjera te uvjerljivom argumentacijom“.
Držimo bitnim naglasiti da je spomenuta disertacija, koliko nam je poznato, prvi znanstveni rad koji se pobliže bavi fra Jeronimom Vladićem. U svom uvodnom izlaganju Novaković je posebno naglasio da je prilikom izbora teme za svoju doktorsku radnju nastojao pronaći takvu koja bi na određeni način imala veze s Ramom. „Uočena opsežnost Vladićeva spisateljskog rada, raznolikost jezika u smislu nasljedovanja jezičnog standarda filoloških škola s kraja 19. st, kao i tragovi utjecaja ramskog organskog idioma i franjevačke spisateljske djelatnosti u njegovu jeziku, stvorili su mogućnost da se u svom radu bavim upravo Vladićem, prilikom obrane disertacije napomenuo je Novaković te nastavio „Mogućnost uvida i pristupa Vladićevim djelima omogućili su mi voditelji knjižnice u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Visokom kojima dugujem osobitu zahvalu“ zaključio je Novaković.
Šimun Novaković je rođen 29. 08. 1973. god. u Jaklićim, osnovnu škola završio je u Ripcima, a srednju strojarsku u Prozoru. Godine 1999. godine na tadašnjem Pedagoškom fakultetu u Mostaru stekao zvanje profesora hrvatskog jezika i književnosti i profesora njemačkog jezika i književnosti, a već je deset godina angažiran na Filozofskom fakultetu u Mostaru (pravni slijednik nekadašnjeg Pedagoškog fakulteta), najprije na kolegijima Staroslavenski jezik i hrvatskog glagoljaštvo, Hrvatska dijelaktologija i Povijest hrvatskog jezika, a uvođenjem bolonjskog procesa na kolegijima Povijesna gramatika hrvatskog jezika i Hrvatska dijalektologija. Stalno je uposlen u Sarajevu na mjestu načelnika Sektora Centralne evidencije nestalih osoba BiH pri Institutu za nestale osobe BiH. Oženjen je, otac dvoje djece. Sudionik je Domovinskog rata.
