Institut za svemir i putovanja u svemir njemačkoga aeronautičkog centra (DLR) pokušava osmisliti nacrt za superzrakoplov. On bi trebao biti toliko brz, da bi se od Europe do Australije moglo doći za samo 90 minuta. Međutim, dok do toga dođe, moraju se testirati nove tehnologije.
Za superzrakoplov ne postoji model prema kojem bi se napravio, a ne postoji ni nacrt za letjelicu takvoga tipa. SpaceLiner, kojega je osmislio DLR, izgleda više kao space shuttle, nego kao zrakoplov. Ono što podsjeća na shuttle jest raketna baza, koja se odvaja od letjelice nakon uzlijetanja. Osam minuta nakon uzlijetanja, SpaceLiner dostiže dvadeset puta veću brzinu od brzine zvuka, a let ipak, kako je zamišljeno, završava na normalnoj pisti.
Sve što tako brzo leti podvrgnuto je velikom trenju u atmosferi i treba imati konstantno lagano hlađenje, jer temperature prelaze 1.800 stupnjeva Celzija. Tehničari su se dosjetili rješenju da u 'nos' zrakoplova stave porozne keramičke komponente, koje bi osiguravale isparavanje i hlađenje. Drugi je aspekt atmosferski tlak, koji su tehničari također testirali simulacijama u tunelima, a rezultate tih simulacija su uključili u dizajn zrakoplova.
Još neka od pitanja i problema s kojima su se tehničari susreli jesu pitanje štetnosti za okoliš, ali i izdržljivost ljudskoga tijela. 'Jasno je da SpaceLiner mora imati piste za uzlijetanje daleko od naseljenih područja', kažu iz DLR-a. Također će morati biti na visokoj nadmorskoj visini, kako bi se što više ublažila ogromna buka koju uzlijetanje može proizvoditi. Kako piše Welt, medicinski su stručnjaci potvrdili da ljudsko tijelo ovakve ultra brze letove može izdržati bez problema.
Cijeli je koncept još uvijek u povojima, a i sam je projekt vrlo skup i uglavnom financiran iz privatnih izvora, stoga se njegova realizacija može očekivati tek nakon 2050. godine.
