Desetine tisuća ljudi s prostora bivše SFRJ radi na crno u Njemačkoj. Neki vjeruju da ih čekaju viza, med i mlijeko. Drugi znaju da će raditi na crno, ali budu prevareni za novac. Posrednički prevarantski biznis cvjeta.
IT-jevac Dino Mehić iz BiH dobio je ponudu da uplati 200 eura za mjesečni smještaj i dođe o svom trošku u bavarski Spiegelau. Rekli su mu da će ga tamo čekati soba samo za njega, dozvola za rad i posao u struci. Sve je zvučalo kao utopija, kaže za Deutsche Welle.
Kada je konačno stigao pred trošnu seosku kuću u kojoj je trebao stanovati, shvatio je kako je nasjeo na jeftinu prevaru. Pedesetak ljudi iz Hrvatske, Srbije i BiH bilo je potrpano u desetak soba, a agenti su od njega umjesto 200 eura sada tražili 500 eura. I još su mu rekli da će mu na ime sređivanja papira odbijati 15 posto od svake plaće. Brzo je shvatio da će vjerojatno završiti na baušteli, obespravljen i opljačkan.
Vratio se kući.
Dino se uopće ne zove Dino i svoju priču je za DW ispričao, kao i mnogi drugi, pod uvjetom da ne otkrivaju njegovo pravo ime. Jer radnici iz bivše Jugoslavije koji na crno rade u Njemačkoj uglavnom su osramoćeni jer su pali na trik, ali i uplašeni da se ne zamjere mrežama prevaranata za koje tvrde da su dobro organizirane i potencijalno opasne.
Prema posljednjim dostupnim podacima, samo u prvoj polovini prošle godine pokrenuto je 65.755 postupaka protiv ilegalnih radnika u Njemačkoj. Do tih internih podataka njemačke Carine, koja je zadužena za suzbijanje rada na crno, došao je list Die Welt, a pretpostavlja se da je broj neotkrivenih slučajeva višestruko veći. Među deset zemalja koje su glavni izvor radnika na crno nalaze se, osim premale Crne Gore, nalaze se: Albanija, Srbija, Bosna, Makedonija, Kosovo. Pobrojane su još Ukrajina, Moldavija, Turska, Vijetnam i Gana. Najdublje crne rupe su građevinska branša, restorani i hoteli.
IT-jevac Dino Mehić iz BiH dobio je ponudu da uplati 200 eura za mjesečni smještaj i dođe o svom trošku u bavarski Spiegelau. Rekli su mu da će ga tamo čekati soba samo za njega, dozvola za rad i posao u struci. Sve je zvučalo kao utopija, kaže za Deutsche Welle.
Kada je konačno stigao pred trošnu seosku kuću u kojoj je trebao stanovati, shvatio je kako je nasjeo na jeftinu prevaru. Pedesetak ljudi iz Hrvatske, Srbije i BiH bilo je potrpano u desetak soba, a agenti su od njega umjesto 200 eura sada tražili 500 eura. I još su mu rekli da će mu na ime sređivanja papira odbijati 15 posto od svake plaće. Brzo je shvatio da će vjerojatno završiti na baušteli, obespravljen i opljačkan.
Vratio se kući.
Dino se uopće ne zove Dino i svoju priču je za DW ispričao, kao i mnogi drugi, pod uvjetom da ne otkrivaju njegovo pravo ime. Jer radnici iz bivše Jugoslavije koji na crno rade u Njemačkoj uglavnom su osramoćeni jer su pali na trik, ali i uplašeni da se ne zamjere mrežama prevaranata za koje tvrde da su dobro organizirane i potencijalno opasne.
Prema posljednjim dostupnim podacima, samo u prvoj polovini prošle godine pokrenuto je 65.755 postupaka protiv ilegalnih radnika u Njemačkoj. Do tih internih podataka njemačke Carine, koja je zadužena za suzbijanje rada na crno, došao je list Die Welt, a pretpostavlja se da je broj neotkrivenih slučajeva višestruko veći. Među deset zemalja koje su glavni izvor radnika na crno nalaze se, osim premale Crne Gore, nalaze se: Albanija, Srbija, Bosna, Makedonija, Kosovo. Pobrojane su još Ukrajina, Moldavija, Turska, Vijetnam i Gana. Najdublje crne rupe su građevinska branša, restorani i hoteli.
