Fondacija Friedrich-Ebert-Stiftung objavila je rezultate sveobuhvatne Studije o mladima 2018/2019 u Bosni i Hercegovini. Studijom je bilo obuhvaćeno tisuću mladih osoba, između 15 i 27 godina starosti. Četrdeset i pet posto njih su bili mladi ljudi iz seoskih, a 55 iz gradskih sredina. Poražavajuće je, kako je studija pokazala, da 18 posto, ili skoro petina, mladih nije pročitala nijednu knjigu.
Suzana Dedić knjižničarka je više od dvije decenije. Kroz njene ruke prošao je veliki knjižni fond, nebrojeno mnogo stranica, priča, zapleta, likova. Svoju ljubav prema pisanoj riječi, kroz poseban program knjižnice, danas prenosi najmlađima. A čitanje je navika i ljubav koja se, kaže, njeguje od najranijeg djetinjstva.
“Djeca od najranije dobi koja se druže s knjigom, djeca koja na bilo koji način imaju priliku da se upoznaju sa svojom prvom knjigom, svoju prvu slikovnicu – od takvog djeteta i razmišljanja njihovih roditelja mi možemo očekivati da postanu aktivni čitači, odnosno da oni čitaju. Mi ne možemo razvijati čitaoca od neke 10, 15, pa i pete godine – mislim da je to, od početka škole, kasno”, smatra Dedić.
Koliko će i što djeca čitati, u mnogo čemu zavisi od okruženja u kome odrastaju. Alma Katović je majka dječaka i djevojčice koji, kaže, čitaju redovno.
“Sigurno svaki, pa recimo svaki drugi dan po pola sata – sat vremena čitaju. Zavisi. Od obaveza, od toga koliko sam ja s njima. Zna se desiti da sami uzmu, ali mora to stalno da se potiče”, ističe majka.
Na pitanje zašto mladi danas ne čitaju dovoljno, psiholozi nude više uzroka. Jedan je da mladi danas traže prečicu i lakši put do cilja, a drugi je primjer koji im pružaju roditelji.
“Ono što znamo je da djeca uvijek rade ono što roditelji rade, a ne ono što djeci govore da treba da rade. To su dva različita pojma. Tako da roditelji djece koji ne čitaju ne mogu očekivati da njihova djeca čitaju”, pojašnjava Đana Lončarica, psiholog.
Djeca i mladi za sebe kažu da čitaju. Ali da im škola i obaveze ne ostavljaju mnogo vremena.
Anketa:
”Rijetko tko da čita danas.”
”Sve se više opredjeljuju za neke druge stvari, sve manje za čitanje.”
”Malo je teško naći za sebe slobodnog vremena za čitanje, ali moguće je uvijek naći vrijeme ako to volimo.”
”Čita se kad se može, mada škola popuni sve vrijeme, nema se baš vremena za čitanje nekih svojih knjiga.”
”Volim da čitam sve i lektire i mimo škole.”
A mnogo je onih koji i obaveznu školsku lektiru ne čitaju – ili čitaju sažetke dostupne na internetu ili umjesto čitanja pogledaju film.
“Vi kada gledate film, kada gledate trailer, kada gledate bilo kakvu sliku ta je slika jednostavno vama predočena i vi taj doživljaj jednostavno uzmete zdravo za gotovo. A vi kada čitate stvarate sebi sami sliku toga, stvarate svoj doživljaj i onda sa svojim prijateljima ili profesoricom o tome razgovarate. I mislim da smo mi zbog toga više čitali. Ovo je danas samo copy-paste i šablonski”, smatra Suzana Dedić, voditeljica Dječjeg odjeljenja, Biblioteke Sarajevo.
Izreka kaže da djeca koja čitaju knjige postaju ljudi koji razmišljaju. U zemlji u kojoj podaci kažu da petina mladih ne čita knjige, mnogo je onih kojima taj podatak treba biti zvono za uzbunu, prenosi N1
Suzana Dedić knjižničarka je više od dvije decenije. Kroz njene ruke prošao je veliki knjižni fond, nebrojeno mnogo stranica, priča, zapleta, likova. Svoju ljubav prema pisanoj riječi, kroz poseban program knjižnice, danas prenosi najmlađima. A čitanje je navika i ljubav koja se, kaže, njeguje od najranijeg djetinjstva.
“Djeca od najranije dobi koja se druže s knjigom, djeca koja na bilo koji način imaju priliku da se upoznaju sa svojom prvom knjigom, svoju prvu slikovnicu – od takvog djeteta i razmišljanja njihovih roditelja mi možemo očekivati da postanu aktivni čitači, odnosno da oni čitaju. Mi ne možemo razvijati čitaoca od neke 10, 15, pa i pete godine – mislim da je to, od početka škole, kasno”, smatra Dedić.
Koliko će i što djeca čitati, u mnogo čemu zavisi od okruženja u kome odrastaju. Alma Katović je majka dječaka i djevojčice koji, kaže, čitaju redovno.
“Sigurno svaki, pa recimo svaki drugi dan po pola sata – sat vremena čitaju. Zavisi. Od obaveza, od toga koliko sam ja s njima. Zna se desiti da sami uzmu, ali mora to stalno da se potiče”, ističe majka.
Na pitanje zašto mladi danas ne čitaju dovoljno, psiholozi nude više uzroka. Jedan je da mladi danas traže prečicu i lakši put do cilja, a drugi je primjer koji im pružaju roditelji.
“Ono što znamo je da djeca uvijek rade ono što roditelji rade, a ne ono što djeci govore da treba da rade. To su dva različita pojma. Tako da roditelji djece koji ne čitaju ne mogu očekivati da njihova djeca čitaju”, pojašnjava Đana Lončarica, psiholog.
Djeca i mladi za sebe kažu da čitaju. Ali da im škola i obaveze ne ostavljaju mnogo vremena.
Anketa:
”Rijetko tko da čita danas.”
”Sve se više opredjeljuju za neke druge stvari, sve manje za čitanje.”
”Malo je teško naći za sebe slobodnog vremena za čitanje, ali moguće je uvijek naći vrijeme ako to volimo.”
”Čita se kad se može, mada škola popuni sve vrijeme, nema se baš vremena za čitanje nekih svojih knjiga.”
”Volim da čitam sve i lektire i mimo škole.”
A mnogo je onih koji i obaveznu školsku lektiru ne čitaju – ili čitaju sažetke dostupne na internetu ili umjesto čitanja pogledaju film.
“Vi kada gledate film, kada gledate trailer, kada gledate bilo kakvu sliku ta je slika jednostavno vama predočena i vi taj doživljaj jednostavno uzmete zdravo za gotovo. A vi kada čitate stvarate sebi sami sliku toga, stvarate svoj doživljaj i onda sa svojim prijateljima ili profesoricom o tome razgovarate. I mislim da smo mi zbog toga više čitali. Ovo je danas samo copy-paste i šablonski”, smatra Suzana Dedić, voditeljica Dječjeg odjeljenja, Biblioteke Sarajevo.
Izreka kaže da djeca koja čitaju knjige postaju ljudi koji razmišljaju. U zemlji u kojoj podaci kažu da petina mladih ne čita knjige, mnogo je onih kojima taj podatak treba biti zvono za uzbunu, prenosi N1
