Stipe Pletikosa nakon 15 godina oprašta se od Vatrenih uzdignuta čela, nostalgičan, ali i ispunjene duše. Otkako ste prelomili odluku o povlačenju, koja je istini za volju prilična za vaše godine, jeste li brzo osjetili dvojbu je li to OK odluka, sjetu…?
- Ne, imam nekolicinu bliskih mi ljudi s kojima sam o tome razgovarao i znaju da sam bio odlučan. Znate kad sam osjetio sjetu? Tijekom turnira! Znao sam da su to posljednje utakmice, slušanje himne dolje na terenu, doživljaj specifičnog zanosa reprezentativnog nastupa i tabora Vatrenih. Iz današnjeg kuta gledanja, možda me i to sputavalo u iskazivanju nužne forme…
Načnimo tu temu. Jasno vam je da ste odigrali ispod vaših i nužnih razina na Mundialu?
- Meni nitko ne mora odavati kakav sam bio jer sam sebi najstroži kritičar. Nisam nikako bio zadovoljan sobom, zato sam odmah nakon poraza od Meksika kazao novinarima u mix zoni da preuzimam svoje odgovornosti u rezultatskom podbačaju. Nisam bio pravi, sada možemo raspravljati nadugo i naširoko zašto je bilo tako, no činjenica je da nisam reprezentaciji donio obrane koje su joj bile potrebne na ovakvom turniru. Jako mi je krivo zbog toga, ali što mogu...
Imali ste odlične kvalifikacije, pogotovo u prvom dijelu, potom vrhunsku trofejnu sezonu u Rostovu. Što je moglo uzrokovati takav pad forme u Brazilu?
- Ha, milijun sam puta o tome razmišljao i nema nijednog određenog razloga. Rekoh vam, silno sam želio dobar rezultat pa da u najboljem ozračju zahvalim svima na podršci i prepustim “jedinicu”. Možda me to blokiralo. Onako detaljnije, od šest primljenih gola imao sam ih četiri praktično na vršku prstiju, falilo je “jedno ništa” da neutraliziram te udarce, a eto ispalo je jako puno. Falila je reaktivnost baš protiv Meksika, kad je bilo najpotrebnije. Imam neku ideju o tome, ali sad se ionako to ne može promijeniti…
Protiv Brazila ste imali sva tri gola na rukavici?
- Prvi je gol za vratara najteža situacija. Pokriven si, lopta ide prizemno braniču kroz noge, nisi siguran na kojoj će strani završiti, zakasniš u reakciji. Kod jedanaesterca Neymaru bio sam uvjeren da ću ga skinuti. Dobro sam proučio kako puca i znate kako svaki golman razmišlja, mora biti jedna obrana koja će obilježiti njegov turnir. Eto, mislio sam da je baš to ta obrana, da ću zaustaviti nepravedno dosuđeni jedanaesterac i time prelomiti ritam naše i njihove utakmice. Nažalost, prošla mi je lopta - kroz prste i to kao da me demoraliziralo, iako to nije običaj kod mene. Štoviše…
Puno se žuči prolijeva u javnosti zbog hrvatskog Mundiala. Kako je to vama izgledalo?
- Govorio sam prije odlaska da sam željan da napokon, u trećem nastupu na SP-u doživim kako Hrvatska prolazi skupinu. Dva puta smo se morali vraćati kući pognute glave i žarko sam, kao i svi, želio da ostvarimo željeni rezultat. U konkretnom slučaju to bi bio prolaz skupine, s time da u osmini finala kreneš rasterećen ispunjenjem prvog cilja, i bez kompleksa se tamo postaviš u ambiciji za pobjedu. Nismo prošli skupinu, dakle nismo ostvarili cilj i vrlo jednostavno, naš je nastup u Brazilu ipak neuspješan.
Pripreme pred Mundial, rad na treninzima?
- Pripreme su bile dobro odrađene. Puno smo, možda nikad kao ovom prilikom, radili na uigravanju linija, automatizmima akcija, šabloni, na prekidima. No, znate kako je to u nogometu, kad bi se sve dogodilo onako kako se unaprijed predvidi, onda bi bilo dosadno, ne bi se trebalo ni igrati. Ovako, i protivnik, i njegova kvaliteta utječu na ono što pokažeš, pa tvoje greške, pa izostanak doze sreće, pa sučevo zakinuće, pa ozljeda…
Je li na nastup Hrvatske utjecala možda loša atmosfera kako bi se dalo zaključiti iz nekih javnih istupa Vukojevića i pogotovo Eduarda?
- Unutar reprezentacije atmosfera je bila pozitivna. Moglo je biti i bolje. Na nju, jasno je, dosta utječe trener. Kovač je nametnuo režim discipline i svi su to prihvatili. Nije bilo nikakvog ekscesa u tom smislu, svi smo se podredili interesu momčadi i želji za dobrim rezultatom. Možda je taj dril bio malo “too much”. Na primjer, kod Bilića je bilo fleksibilnije, pogotovo na velikim turnirima gdje si dugo u kampu i odvojen od svijeta. No, svaki trener ima svoje metode i treba ih respektirati. Meni osobno to nije ikakav problem, iskusan sam, imam zrelost da se prilagodim s pozitivom svakom režimu rada. Nekima to ne paše i uvijek će se naći netko u momčadi koji grinta, pogotovo ako ne igra…
Kolike su bile te napetosti na sastancima izbornika i momčad?
- To su stvari o kojima nikad nisam pričao u javnosti i držim da bi trebale ostati unutar zidova svlačionice.
Puno je kritika na račun izbornika Kovača?
- Nisam puno čitao, ponavljam, otišao sam na Korčulu i u krugu obitelji punio ispražnjene baterije. Pričao sam i sa svojim krugom bliskih prijatelja, čije mi mišljenje puno znači jer znam da je iskreno. Nazrio sam da je atmosfera u javnosti izrazito negativna. No, nema tu jednog krivca za neuspješan nastup, bilo bi to najlakše. Svi smo mi odgovorni i zaslužujemo kritike.
jutarnji.hr
- Ne, imam nekolicinu bliskih mi ljudi s kojima sam o tome razgovarao i znaju da sam bio odlučan. Znate kad sam osjetio sjetu? Tijekom turnira! Znao sam da su to posljednje utakmice, slušanje himne dolje na terenu, doživljaj specifičnog zanosa reprezentativnog nastupa i tabora Vatrenih. Iz današnjeg kuta gledanja, možda me i to sputavalo u iskazivanju nužne forme…
Načnimo tu temu. Jasno vam je da ste odigrali ispod vaših i nužnih razina na Mundialu?
- Meni nitko ne mora odavati kakav sam bio jer sam sebi najstroži kritičar. Nisam nikako bio zadovoljan sobom, zato sam odmah nakon poraza od Meksika kazao novinarima u mix zoni da preuzimam svoje odgovornosti u rezultatskom podbačaju. Nisam bio pravi, sada možemo raspravljati nadugo i naširoko zašto je bilo tako, no činjenica je da nisam reprezentaciji donio obrane koje su joj bile potrebne na ovakvom turniru. Jako mi je krivo zbog toga, ali što mogu...
Imali ste odlične kvalifikacije, pogotovo u prvom dijelu, potom vrhunsku trofejnu sezonu u Rostovu. Što je moglo uzrokovati takav pad forme u Brazilu?
- Ha, milijun sam puta o tome razmišljao i nema nijednog određenog razloga. Rekoh vam, silno sam želio dobar rezultat pa da u najboljem ozračju zahvalim svima na podršci i prepustim “jedinicu”. Možda me to blokiralo. Onako detaljnije, od šest primljenih gola imao sam ih četiri praktično na vršku prstiju, falilo je “jedno ništa” da neutraliziram te udarce, a eto ispalo je jako puno. Falila je reaktivnost baš protiv Meksika, kad je bilo najpotrebnije. Imam neku ideju o tome, ali sad se ionako to ne može promijeniti…
Protiv Brazila ste imali sva tri gola na rukavici?
- Prvi je gol za vratara najteža situacija. Pokriven si, lopta ide prizemno braniču kroz noge, nisi siguran na kojoj će strani završiti, zakasniš u reakciji. Kod jedanaesterca Neymaru bio sam uvjeren da ću ga skinuti. Dobro sam proučio kako puca i znate kako svaki golman razmišlja, mora biti jedna obrana koja će obilježiti njegov turnir. Eto, mislio sam da je baš to ta obrana, da ću zaustaviti nepravedno dosuđeni jedanaesterac i time prelomiti ritam naše i njihove utakmice. Nažalost, prošla mi je lopta - kroz prste i to kao da me demoraliziralo, iako to nije običaj kod mene. Štoviše…
Puno se žuči prolijeva u javnosti zbog hrvatskog Mundiala. Kako je to vama izgledalo?
- Govorio sam prije odlaska da sam željan da napokon, u trećem nastupu na SP-u doživim kako Hrvatska prolazi skupinu. Dva puta smo se morali vraćati kući pognute glave i žarko sam, kao i svi, želio da ostvarimo željeni rezultat. U konkretnom slučaju to bi bio prolaz skupine, s time da u osmini finala kreneš rasterećen ispunjenjem prvog cilja, i bez kompleksa se tamo postaviš u ambiciji za pobjedu. Nismo prošli skupinu, dakle nismo ostvarili cilj i vrlo jednostavno, naš je nastup u Brazilu ipak neuspješan.
Pripreme pred Mundial, rad na treninzima?
- Pripreme su bile dobro odrađene. Puno smo, možda nikad kao ovom prilikom, radili na uigravanju linija, automatizmima akcija, šabloni, na prekidima. No, znate kako je to u nogometu, kad bi se sve dogodilo onako kako se unaprijed predvidi, onda bi bilo dosadno, ne bi se trebalo ni igrati. Ovako, i protivnik, i njegova kvaliteta utječu na ono što pokažeš, pa tvoje greške, pa izostanak doze sreće, pa sučevo zakinuće, pa ozljeda…
Je li na nastup Hrvatske utjecala možda loša atmosfera kako bi se dalo zaključiti iz nekih javnih istupa Vukojevića i pogotovo Eduarda?
- Unutar reprezentacije atmosfera je bila pozitivna. Moglo je biti i bolje. Na nju, jasno je, dosta utječe trener. Kovač je nametnuo režim discipline i svi su to prihvatili. Nije bilo nikakvog ekscesa u tom smislu, svi smo se podredili interesu momčadi i želji za dobrim rezultatom. Možda je taj dril bio malo “too much”. Na primjer, kod Bilića je bilo fleksibilnije, pogotovo na velikim turnirima gdje si dugo u kampu i odvojen od svijeta. No, svaki trener ima svoje metode i treba ih respektirati. Meni osobno to nije ikakav problem, iskusan sam, imam zrelost da se prilagodim s pozitivom svakom režimu rada. Nekima to ne paše i uvijek će se naći netko u momčadi koji grinta, pogotovo ako ne igra…
Kolike su bile te napetosti na sastancima izbornika i momčad?
- To su stvari o kojima nikad nisam pričao u javnosti i držim da bi trebale ostati unutar zidova svlačionice.
Puno je kritika na račun izbornika Kovača?
- Nisam puno čitao, ponavljam, otišao sam na Korčulu i u krugu obitelji punio ispražnjene baterije. Pričao sam i sa svojim krugom bliskih prijatelja, čije mi mišljenje puno znači jer znam da je iskreno. Nazrio sam da je atmosfera u javnosti izrazito negativna. No, nema tu jednog krivca za neuspješan nastup, bilo bi to najlakše. Svi smo mi odgovorni i zaslužujemo kritike.
jutarnji.hr
