Predsjednica Sindikata radnika trgovine i uslužnih djelatnosti BiH Mersiha Beširović za neradnu nedjelju kaže da je dobra odluka, ali da to ne bi smjelo značiti produženo radno vrijeme - radni tjedan je 40 sati.
Inspekcije, kada budu kontrolirale zabranu rada nedjeljom, trebaju istovremeno kontrolirati i prekovremene sate, podsjeća ona i ističe - male plaće, ipak, problem su broj jedan.
''Tu odluku mi smo kao Sindikata trgovine zagovarali. To je opcija koju smo i predložili resornom ministarstvu. U prošlom sazivu smo išli sa ovom opcijom, mislim da je ovo bio najjednostavniji korak da bismo osigurali da radnici danas budu slobodni'', navela je za FTV.
Ima izuzetaka
Ipak, u svakom zakonskom rješenju moraju biti izuzeci, kazala je Beširović. Kako kaže, u idealnom okruženju ovaj zakon donosio bi se paralelno sa izmjenama Zakona o radu.
''Mi smo krajem prošle godine predložili izmjene Zakona o radu, da bismo obuhvatili cijeli realni sektor i borili se protiv te 40+ radnog tjedna. Radnici bi trebali raditi 40 sati - u ovom sektoru to nije realnost, tako ponovo ove godine aktivirali to pitanje. Ovo je prvi korak kako bismo mijenjali Zakon o radu da bi ovi radnici bili adekvatno zaštićeni. Ali nismo mogli paralizirati kompletan sektor'', dodala je.
Beširović je navela da su predlagali model kao u Hrvatska - s određenim brojem radnih nedjelja tijekom godine, no da se u razgovorima Ministarstva sa socijalnim partnerima i unutar grupacije zaključilo to baš i nije izvodljivo.
Selektivne promjene radi općina
''Taj sektor bi trpio zbog selektivne primjene u općinama. U 17 općina imali smo zabranu rada nedeljiom praznicima i to je stvaralo poslodavcima problem. Mislim da je to jedan od razloga zašto su i prihvatili ovo rješenje - harmonizacija, odnosno sustavno rješenje na razini Federacije bilo je nešto što je dobro došlo poslodavcima, odnosno vlasnicima kapitala'', navela je.
Kad je riječ o produženju radnog vremena u ostalim danima u tjednu, pa čak i otkazima – Beširović kaže da ne bi trebalo biti negativnih posljedica.
''Već smo imali takve općine, nije bilo pada prometa, nije bilo otkaza. Pojedini tržni centri jesu produžili radno vrijeme. Ne smijemo zaboraviti da to nikako ne bi smjelo značiti produženo radno vrijeme za same radnike - radni tjedan je 40 sati, radnice ne smiju raditi više od 40 sati'', dodala je.
Nije isto ići kući u 21 i 22 sata
Beširović je dodala kako sad jeste zimsko razdoblje - nije isto zatvoriti objekt i ići kući u 21 i 22 sata, ali i da tržni centar nije samo trgovački objekt.
''Unutra imaju i ugosteljski objekti, pa trgovine koje su izuzete iz ovog zakona. Mislim da je to neki kompromis jer se vlasnicima tih biznisa uskraćuje ta radna nedjelja i ovo produženje je išlo u njihovu korist. Nadam će inspekcije, kada budu kontrolirale zabranu rada nedjeljom, istovremeno kontrolirati i prekovremene sate'', dodala je.
Za kraj je Beširović govorila i o prosvjedima sedam sindikata 29. studenog.
''Svjesni smo da sindikati u javnom sektoru najčešće i dobiju u tim prosvjedima ispunjenje svojih zahtjeva. U privatnom sektoru nemate tu vrstu sindikalne akcije, borbe – tu niti je to moguće organizirati, niti se radnici odlučuju na takve akcije. Mislim da je priča o malim plaćama problem broj jedan. A ono što je naš nacionalni problem - da dva entiteta u BiH i kad radite za istog poslodavca, imate različite primanja“, zaključila je.
Inspekcije, kada budu kontrolirale zabranu rada nedjeljom, trebaju istovremeno kontrolirati i prekovremene sate, podsjeća ona i ističe - male plaće, ipak, problem su broj jedan.
''Tu odluku mi smo kao Sindikata trgovine zagovarali. To je opcija koju smo i predložili resornom ministarstvu. U prošlom sazivu smo išli sa ovom opcijom, mislim da je ovo bio najjednostavniji korak da bismo osigurali da radnici danas budu slobodni'', navela je za FTV.
Ima izuzetaka
Ipak, u svakom zakonskom rješenju moraju biti izuzeci, kazala je Beširović. Kako kaže, u idealnom okruženju ovaj zakon donosio bi se paralelno sa izmjenama Zakona o radu.
''Mi smo krajem prošle godine predložili izmjene Zakona o radu, da bismo obuhvatili cijeli realni sektor i borili se protiv te 40+ radnog tjedna. Radnici bi trebali raditi 40 sati - u ovom sektoru to nije realnost, tako ponovo ove godine aktivirali to pitanje. Ovo je prvi korak kako bismo mijenjali Zakon o radu da bi ovi radnici bili adekvatno zaštićeni. Ali nismo mogli paralizirati kompletan sektor'', dodala je.
Beširović je navela da su predlagali model kao u Hrvatska - s određenim brojem radnih nedjelja tijekom godine, no da se u razgovorima Ministarstva sa socijalnim partnerima i unutar grupacije zaključilo to baš i nije izvodljivo.
Selektivne promjene radi općina
''Taj sektor bi trpio zbog selektivne primjene u općinama. U 17 općina imali smo zabranu rada nedeljiom praznicima i to je stvaralo poslodavcima problem. Mislim da je to jedan od razloga zašto su i prihvatili ovo rješenje - harmonizacija, odnosno sustavno rješenje na razini Federacije bilo je nešto što je dobro došlo poslodavcima, odnosno vlasnicima kapitala'', navela je.
Kad je riječ o produženju radnog vremena u ostalim danima u tjednu, pa čak i otkazima – Beširović kaže da ne bi trebalo biti negativnih posljedica.
''Već smo imali takve općine, nije bilo pada prometa, nije bilo otkaza. Pojedini tržni centri jesu produžili radno vrijeme. Ne smijemo zaboraviti da to nikako ne bi smjelo značiti produženo radno vrijeme za same radnike - radni tjedan je 40 sati, radnice ne smiju raditi više od 40 sati'', dodala je.
Nije isto ići kući u 21 i 22 sata
Beširović je dodala kako sad jeste zimsko razdoblje - nije isto zatvoriti objekt i ići kući u 21 i 22 sata, ali i da tržni centar nije samo trgovački objekt.
''Unutra imaju i ugosteljski objekti, pa trgovine koje su izuzete iz ovog zakona. Mislim da je to neki kompromis jer se vlasnicima tih biznisa uskraćuje ta radna nedjelja i ovo produženje je išlo u njihovu korist. Nadam će inspekcije, kada budu kontrolirale zabranu rada nedjeljom, istovremeno kontrolirati i prekovremene sate'', dodala je.
Za kraj je Beširović govorila i o prosvjedima sedam sindikata 29. studenog.
''Svjesni smo da sindikati u javnom sektoru najčešće i dobiju u tim prosvjedima ispunjenje svojih zahtjeva. U privatnom sektoru nemate tu vrstu sindikalne akcije, borbe – tu niti je to moguće organizirati, niti se radnici odlučuju na takve akcije. Mislim da je priča o malim plaćama problem broj jedan. A ono što je naš nacionalni problem - da dva entiteta u BiH i kad radite za istog poslodavca, imate različite primanja“, zaključila je.
