Kako sam imao težak lom noge, liječnik mi je preporučio više šetnje, pošto je završeno vrijeme kosidbe i kupljačine ostalo mi je malo vremena i za štetnju. Obično ovih dana koristim priliku pa svaki dan prošetam po različitim dionicama po Proslapskoj planini. Tako sam odlučio obići putove, ako se mogu nazvati putovi do u zaseoke Šunje, Markešići i Pavlići.
Približavam se Šunjama kad oćuti neku veselu priču, kad tamo imaš šta vidjeti, organizirala se grupa ljudi i momaka, sa krampovima, macolama, lopatama i miješalicama. Upita ih kuda? Svi uglas progovoriše, ajde popij jednu hladnu Žuju pa ćemo ti reći, ali ako ćeš to napisati neka svi znaju. Hoću, što neću, ako je istina.
Znaš da je istina Ivane, evo već godinama čekamo da dođe bar nekoliko miksera betona i malo pijeska pa da popravimo ove putove kako bi mogli doći do svojih kuća. Uzalud smo pisali zahtjev općini, osim obećanja već deset godina ne dobivamo više ništa. Između sebe smo sakupili malo para, koliko tko može i preuzeli smo sami da to uradimo bar za prvu pomoć. Kupili smo cement i pijesak te sami miješamo beton. Hajde da sad vidiš kako smo uredili, ponosno govori Mario najmlađi među okupljenima.
Kad tamo, imaš što vidjeti, uređena dionica koja je do jučer bila neprohodna prema Šunjama. Mještani ručno od svoga pijeska i cementa razastrli 20 m3 betona. Sve su ručno otkopali i počistili, ali što je važno druže se cijeli dan i nitko ne kuka da je se umorio, ali zamijetio sam da su stalno veseli.
Upravo je zajedništvo i veselje održalo ljude na Proslapu. Kroz priču čujem kako će se organizirati te popraviti putove do Pavlića, Klanca, jer kako kažu više je nemoguće vozit ovakvim putovima, u što sam se kroz nastavak šetnje i sam uvjerio.
Jedan simpatičan dečko koji uopće nije iz ovog kraja, a došao je pomoći školskom kolegi reče „Kako ovo Ivane, u drugim selima se asfaltira do štala, krmetnjaka i napuštenih kuća, ovdje ljudi žive i za njih se ne mari. Kakva je to općinska politika?„
Iz mase netko dobaci, neće nas raseliti! Proslapska planina je specifično mjesto iznad 1100 m.n.v., ali s neviđenim motivom u borbi za opstanak, dok se na drugim mjestima odjavljuju električna brojila ovdje je u godinu dana sedam novih priključaka struje. Dolaze ljudi koji su bili privremeno napustili i obnavljaju svoje kuće, dolaze čak ljudi sa strane i kupuju zemljište te otvaraju investicije, malo je mjesta u Rami danas da možete naći gradilište na koji svaki dan radi desetak domaćih ljudi. Ovdje će tako biti cijelo ljeto! Svatko iole realan će upitati što to radi općinska vlast, jer po spoznajama svima nam je jasno da se nemilice razbaciva asfalt po cijeloj općini, jednostavno prosipa, a ovdje ljudi još uvijek žude bar za dobrim makadamom i malo betona.
Svima je poznato kako je ovaj kraj najviše stradao od četničkog pokolja, kako je upravo izgradnjom brane na rijeci Rami u potpunosti stradalo najveće ramsko selo Proslap, kako je prostor Orašca i Proslapa potpuno odsječen od svijeta. Ovaj prostor predstavlja jednu četvrtinu površine općine Prozor-Rama, i novac od obeštećenja bi trebao biti ovdje dobrim djelom potrošen, ali od toga ništa.
Putom do Orašca se jedva prolazi od silni rupa, da nepričam kakvo je stanje prema Žilićima, Šišićima, Kozlu, Milasima i Klancu, zaslužujemo bar da općinske strukture obiđu, vide i da se bar malo srame.
Naravno morala bi se bar malo sramiti i opozicija koja nijemo šuti o narodnim problemima, vidjeli smo kako se ljudi sami organiziraju iako teško žive od svoga prihoda uglavnom poljoprivrednoga izdvajaju za opće dobro.
Iako su crte obrane u zadnjem ratu bile daleko, najudaljenije od Proslapa, ljudi su se organizirali i branili Ramu u Zvirnjači, na Kućanima, Uzdolu i gdje god je trebalo. Ako se nastavi nepravda prema ovom kraju, kažu organizirat ćemo se i svim pravnim sredstvima stati nepravdi koju čini aktualna vlast. Isto tako upozoravaju i pozivaju sve vijećnike bez obzira iz koje su stranke neka dođu i uvjere se u ovo o čemu smo govorili, u protivnom pozvat ćemo sve medije da prenesu istinu o patnji, stradanju i nepravdi koja im se čini.
Oni koji me poznaju dobro znaju da glasno pričam o nepravdama ma koliko to nekom bilo pravo, neću pričati o osobnim problemima, glas dižem prema nepravdama koje se čine mome rodnom kraju.
Ima još zanimljivih i začuđujućih činjenica iz ovog kraja, ali o tome drugi put, jer ipak sam optimista kako će prestati bahatost i ignorantski odnos prema navedenim činjenicama. Ali jedno je sigurno ovi ljudi imaju inat i ponos, te se ne daju baš lako odavde otjerati.
Pošto slike govore više od riječi ovdje prestajem govoriti i pogledajte!
Poštovanje i pozdrav s Proslapske planine.
Približavam se Šunjama kad oćuti neku veselu priču, kad tamo imaš šta vidjeti, organizirala se grupa ljudi i momaka, sa krampovima, macolama, lopatama i miješalicama. Upita ih kuda? Svi uglas progovoriše, ajde popij jednu hladnu Žuju pa ćemo ti reći, ali ako ćeš to napisati neka svi znaju. Hoću, što neću, ako je istina.
Znaš da je istina Ivane, evo već godinama čekamo da dođe bar nekoliko miksera betona i malo pijeska pa da popravimo ove putove kako bi mogli doći do svojih kuća. Uzalud smo pisali zahtjev općini, osim obećanja već deset godina ne dobivamo više ništa. Između sebe smo sakupili malo para, koliko tko može i preuzeli smo sami da to uradimo bar za prvu pomoć. Kupili smo cement i pijesak te sami miješamo beton. Hajde da sad vidiš kako smo uredili, ponosno govori Mario najmlađi među okupljenima.
Kad tamo, imaš što vidjeti, uređena dionica koja je do jučer bila neprohodna prema Šunjama. Mještani ručno od svoga pijeska i cementa razastrli 20 m3 betona. Sve su ručno otkopali i počistili, ali što je važno druže se cijeli dan i nitko ne kuka da je se umorio, ali zamijetio sam da su stalno veseli.
Upravo je zajedništvo i veselje održalo ljude na Proslapu. Kroz priču čujem kako će se organizirati te popraviti putove do Pavlića, Klanca, jer kako kažu više je nemoguće vozit ovakvim putovima, u što sam se kroz nastavak šetnje i sam uvjerio.
Jedan simpatičan dečko koji uopće nije iz ovog kraja, a došao je pomoći školskom kolegi reče „Kako ovo Ivane, u drugim selima se asfaltira do štala, krmetnjaka i napuštenih kuća, ovdje ljudi žive i za njih se ne mari. Kakva je to općinska politika?„
Iz mase netko dobaci, neće nas raseliti! Proslapska planina je specifično mjesto iznad 1100 m.n.v., ali s neviđenim motivom u borbi za opstanak, dok se na drugim mjestima odjavljuju električna brojila ovdje je u godinu dana sedam novih priključaka struje. Dolaze ljudi koji su bili privremeno napustili i obnavljaju svoje kuće, dolaze čak ljudi sa strane i kupuju zemljište te otvaraju investicije, malo je mjesta u Rami danas da možete naći gradilište na koji svaki dan radi desetak domaćih ljudi. Ovdje će tako biti cijelo ljeto! Svatko iole realan će upitati što to radi općinska vlast, jer po spoznajama svima nam je jasno da se nemilice razbaciva asfalt po cijeloj općini, jednostavno prosipa, a ovdje ljudi još uvijek žude bar za dobrim makadamom i malo betona.
Svima je poznato kako je ovaj kraj najviše stradao od četničkog pokolja, kako je upravo izgradnjom brane na rijeci Rami u potpunosti stradalo najveće ramsko selo Proslap, kako je prostor Orašca i Proslapa potpuno odsječen od svijeta. Ovaj prostor predstavlja jednu četvrtinu površine općine Prozor-Rama, i novac od obeštećenja bi trebao biti ovdje dobrim djelom potrošen, ali od toga ništa.
Putom do Orašca se jedva prolazi od silni rupa, da nepričam kakvo je stanje prema Žilićima, Šišićima, Kozlu, Milasima i Klancu, zaslužujemo bar da općinske strukture obiđu, vide i da se bar malo srame.
Naravno morala bi se bar malo sramiti i opozicija koja nijemo šuti o narodnim problemima, vidjeli smo kako se ljudi sami organiziraju iako teško žive od svoga prihoda uglavnom poljoprivrednoga izdvajaju za opće dobro.
Iako su crte obrane u zadnjem ratu bile daleko, najudaljenije od Proslapa, ljudi su se organizirali i branili Ramu u Zvirnjači, na Kućanima, Uzdolu i gdje god je trebalo. Ako se nastavi nepravda prema ovom kraju, kažu organizirat ćemo se i svim pravnim sredstvima stati nepravdi koju čini aktualna vlast. Isto tako upozoravaju i pozivaju sve vijećnike bez obzira iz koje su stranke neka dođu i uvjere se u ovo o čemu smo govorili, u protivnom pozvat ćemo sve medije da prenesu istinu o patnji, stradanju i nepravdi koja im se čini.
Oni koji me poznaju dobro znaju da glasno pričam o nepravdama ma koliko to nekom bilo pravo, neću pričati o osobnim problemima, glas dižem prema nepravdama koje se čine mome rodnom kraju.
Ima još zanimljivih i začuđujućih činjenica iz ovog kraja, ali o tome drugi put, jer ipak sam optimista kako će prestati bahatost i ignorantski odnos prema navedenim činjenicama. Ali jedno je sigurno ovi ljudi imaju inat i ponos, te se ne daju baš lako odavde otjerati.
Pošto slike govore više od riječi ovdje prestajem govoriti i pogledajte!
Poštovanje i pozdrav s Proslapske planine.
Ivan Filipović
