Prezimena su najvećim djelom zapisivana na osnovu usmene predaje i manjim djelom pisane građe. Istraživanje dr. Filipovića se odvijalo u Rami od perioda 1931.-1935.
Ripci
Selo ima 35 kuća.
K a t o l i c i: - Jozići (8 k. sa 9 dom.) su starinci i nisu bili kmetovi. Od njih je Ramljak (1 k.). - Brkovići (2 k.) su prešli sa Orašca prije 150 godina, opširnije u Orašcu. Uz kugu su neki od njih otišli u Vareš. - Mišure (4 k.) znaju samo da su iz Duvna. Došli su poslije kuge. Od njih su i Ramljaci. - Selaci (1 k. sa 2 dom.) su starinom iz Hercegovine, nema 100 god. kako su došli. Rod su im Hercegovci Planinići na Planini. - Ravlići (2 k.) su starinom iz Sinjskog Polja i zvali su se Bogetići. Kako su u okolini Senja imali ogromnu livadu Ravne, njihovi suseljani ih prozvaše Ravnićima, a kasnije je od tog oblika nastalo prezime Ravlić. Iz nepoznatog razloga su se preselili u selo Kozice u Imotskoj Krajini. Pošto su Francuzi krvavo ugušili pobunu u Poljicu 1807. u kojoj su možda i ovi Ravlići sudjelovali, šest braće Ravlića bježe u razna mjesta BiH. Dvojica, od kojih jedan Franjo, bježe u Ramu. Jedan je bio momak kod kadije Muftića i pratio ga je 1820. na putu u Carigrad. Kada je umro, sahranjen je u groblju na Gmićima. Kod kadije ga je naslijedio brat Franjo. Pošto je zbog pobune kadija Muftić morao bježati, bježi sa njim i Franjo i dolazi u Split. Poslije nekog vremena vrate se u Prozor, kadiju uhvate na prevaru i odsjeku mu glavu pod Vrandukom. Franjo se krio 3 godine, dok je opasnost prošla. Živio je u Ripcima i imao pet sinova. Jednog njegovog unuka prozvao je fratar koji ga je krstio "Breša" i po njemu se sada zovu Brešići. Zovu se i Tufekčići, jer je Mijo Ravlić (1831. - 1905.) bio kovač i pravio je i šarao puške kremenjače; njegov viganj je postojao sve do 1908. Imaju roda na Kozlu. - Malekini (2 k.) su došli sa Orašca oko 1860. - Franjušići (2 k.) su starinom Jeličić iz Podbora. Prešli su ovdje oko 1860. - Sabljo (2 k.) su starinom Bačak i došli su iz Duvna oko 1850. - Varela (1 k.) je sišao sa Orašca prije 1878. - Grbavac (1 k.) na Osoju, došao je iz Družnovića prije 1878. Bio je prvo u najmu, a poslije u kmetstvu. - Ćuk (1 k.) je doselio iz Rumboka na Barikovaču u tijeku Prvog svjetskog rata. - Papić - Kraljević (1 k.) je penzionisani žandar, rodom iz Vadajića u Duvnu, a starinom iz Podbablja kod Imotskog. Naselio se 1919. - Džidžići (2 k.) su došli iz Jaklića iza 1878. i 1923. Bilo je u selu i Lovrića, otišli su u okolinu Zenice.
M u s l i m a n i: - Šere (3 k.), starinci, bili su težaci. - Haćimić (1 k.) je prešao iz Sopota 1912. - Đinović (1 k.), kovač, došao je iz Duvna oko 1900., starinom je Bunić iz Sinja. Porijeklom je od jednog dječaka Rizvanbegovića, koji je izbjegao kada je pao Sinj i u Duvnu izučio zanat.
Naselje je uglavnom oko puta iz Prozora za Šćit a pod brdom čija se prisojna strana zove Strana. Ispod ceste je Donje Selo a nad cestom je Gornje Selo. Osojnica i Barakovača, osojne strane, su pod šumom ali odskora i one naseljene.
Njive i kosance su: Luka, Hamidovka, Pod Grebljom, Hrastić, Krč, Jedini Greb, Selišće, Duge Njeve, Brodac, Muraj (voda i dobra livada), Rastanak, Crvena Jabuka, Cukin Brig, Križice, Barakovača, Potkosom, Oraovača, Lanišće, Jakina Ravna (ispaša), Točak, Dvorišća, Petrov Mlin, Lopate, Zamelišće, Biloje.
Selo je bilo rastureno, a sada su kuće u Ripcima, osim onih u Osojima, prilično na okupu: djele ih samo vrtovi. Zgusnule se se u vrenenu poslije 1900. Staro katoločko groblje na Brišću, a novo na brežuljku stupu.
Jedini greb je mjesto istočno od sela, na granici prema Podboru. Samo se poznaje da je bio grob, posut sitnim šljunkom. Inače se to mjesto ore. Priča se da je u Ripcima bila varoš (obrtničko-trgovačko naselj; trgovište).
Naselje je mnogo stradalo od kuge. Priča se da su prije kuge kuće bile ispod Osoja (sjeverno od današnjeg sela, na teritoriju b. Lapsunjske općine). Oni koji su ostali preselili su na drugu stranu doca. Prije kuge su od katolika bili samo Jozići, a od muslimana Šere i Suknići. Od kuge su bježali na Kosu nad selom i krili se u Vradaljeve Doce. Odozgo su vikali: "Imali tko živ u selu?" Priča se da se na Zamelipću zamela neka vojska.
Nekada su u ovom selu živili slijedeći muslimani rodovi: Suknići, koji su, na Zaimoviću i Grciće iz Prozora, a imali su kuće Kadrići, Muftići, Mahmutovići i Peštelje. Uz njih je bio samo jedan katolik, Jozić, koji je služi kao kavedžija. Cijelo selo je bilo svjina prozorskih ara. Osim Šera, ostali su se muslimani davno iselili, odnosno vratili u Prozor. Međutim u davnoj prošlosti bilo je katolika. God. 1687 postao je gvardijanom ramskog samostana fra Andrija Ripčanin, koji je 1687 izbjegao iz Rame u Dalmaciju.
Franjevački samostan Rama - Šćit
Ripci
Selo ima 35 kuća.
K a t o l i c i: - Jozići (8 k. sa 9 dom.) su starinci i nisu bili kmetovi. Od njih je Ramljak (1 k.). - Brkovići (2 k.) su prešli sa Orašca prije 150 godina, opširnije u Orašcu. Uz kugu su neki od njih otišli u Vareš. - Mišure (4 k.) znaju samo da su iz Duvna. Došli su poslije kuge. Od njih su i Ramljaci. - Selaci (1 k. sa 2 dom.) su starinom iz Hercegovine, nema 100 god. kako su došli. Rod su im Hercegovci Planinići na Planini. - Ravlići (2 k.) su starinom iz Sinjskog Polja i zvali su se Bogetići. Kako su u okolini Senja imali ogromnu livadu Ravne, njihovi suseljani ih prozvaše Ravnićima, a kasnije je od tog oblika nastalo prezime Ravlić. Iz nepoznatog razloga su se preselili u selo Kozice u Imotskoj Krajini. Pošto su Francuzi krvavo ugušili pobunu u Poljicu 1807. u kojoj su možda i ovi Ravlići sudjelovali, šest braće Ravlića bježe u razna mjesta BiH. Dvojica, od kojih jedan Franjo, bježe u Ramu. Jedan je bio momak kod kadije Muftića i pratio ga je 1820. na putu u Carigrad. Kada je umro, sahranjen je u groblju na Gmićima. Kod kadije ga je naslijedio brat Franjo. Pošto je zbog pobune kadija Muftić morao bježati, bježi sa njim i Franjo i dolazi u Split. Poslije nekog vremena vrate se u Prozor, kadiju uhvate na prevaru i odsjeku mu glavu pod Vrandukom. Franjo se krio 3 godine, dok je opasnost prošla. Živio je u Ripcima i imao pet sinova. Jednog njegovog unuka prozvao je fratar koji ga je krstio "Breša" i po njemu se sada zovu Brešići. Zovu se i Tufekčići, jer je Mijo Ravlić (1831. - 1905.) bio kovač i pravio je i šarao puške kremenjače; njegov viganj je postojao sve do 1908. Imaju roda na Kozlu. - Malekini (2 k.) su došli sa Orašca oko 1860. - Franjušići (2 k.) su starinom Jeličić iz Podbora. Prešli su ovdje oko 1860. - Sabljo (2 k.) su starinom Bačak i došli su iz Duvna oko 1850. - Varela (1 k.) je sišao sa Orašca prije 1878. - Grbavac (1 k.) na Osoju, došao je iz Družnovića prije 1878. Bio je prvo u najmu, a poslije u kmetstvu. - Ćuk (1 k.) je doselio iz Rumboka na Barikovaču u tijeku Prvog svjetskog rata. - Papić - Kraljević (1 k.) je penzionisani žandar, rodom iz Vadajića u Duvnu, a starinom iz Podbablja kod Imotskog. Naselio se 1919. - Džidžići (2 k.) su došli iz Jaklića iza 1878. i 1923. Bilo je u selu i Lovrića, otišli su u okolinu Zenice.
M u s l i m a n i: - Šere (3 k.), starinci, bili su težaci. - Haćimić (1 k.) je prešao iz Sopota 1912. - Đinović (1 k.), kovač, došao je iz Duvna oko 1900., starinom je Bunić iz Sinja. Porijeklom je od jednog dječaka Rizvanbegovića, koji je izbjegao kada je pao Sinj i u Duvnu izučio zanat.
Naselje je uglavnom oko puta iz Prozora za Šćit a pod brdom čija se prisojna strana zove Strana. Ispod ceste je Donje Selo a nad cestom je Gornje Selo. Osojnica i Barakovača, osojne strane, su pod šumom ali odskora i one naseljene.
Njive i kosance su: Luka, Hamidovka, Pod Grebljom, Hrastić, Krč, Jedini Greb, Selišće, Duge Njeve, Brodac, Muraj (voda i dobra livada), Rastanak, Crvena Jabuka, Cukin Brig, Križice, Barakovača, Potkosom, Oraovača, Lanišće, Jakina Ravna (ispaša), Točak, Dvorišća, Petrov Mlin, Lopate, Zamelišće, Biloje.
Selo je bilo rastureno, a sada su kuće u Ripcima, osim onih u Osojima, prilično na okupu: djele ih samo vrtovi. Zgusnule se se u vrenenu poslije 1900. Staro katoločko groblje na Brišću, a novo na brežuljku stupu.
Jedini greb je mjesto istočno od sela, na granici prema Podboru. Samo se poznaje da je bio grob, posut sitnim šljunkom. Inače se to mjesto ore. Priča se da je u Ripcima bila varoš (obrtničko-trgovačko naselj; trgovište).
Naselje je mnogo stradalo od kuge. Priča se da su prije kuge kuće bile ispod Osoja (sjeverno od današnjeg sela, na teritoriju b. Lapsunjske općine). Oni koji su ostali preselili su na drugu stranu doca. Prije kuge su od katolika bili samo Jozići, a od muslimana Šere i Suknići. Od kuge su bježali na Kosu nad selom i krili se u Vradaljeve Doce. Odozgo su vikali: "Imali tko živ u selu?" Priča se da se na Zamelipću zamela neka vojska.
Nekada su u ovom selu živili slijedeći muslimani rodovi: Suknići, koji su, na Zaimoviću i Grciće iz Prozora, a imali su kuće Kadrići, Muftići, Mahmutovići i Peštelje. Uz njih je bio samo jedan katolik, Jozić, koji je služi kao kavedžija. Cijelo selo je bilo svjina prozorskih ara. Osim Šera, ostali su se muslimani davno iselili, odnosno vratili u Prozor. Međutim u davnoj prošlosti bilo je katolika. God. 1687 postao je gvardijanom ramskog samostana fra Andrija Ripčanin, koji je 1687 izbjegao iz Rame u Dalmaciju.
Franjevački samostan Rama - Šćit
