Ne tako davno, možda prije tridesetak godina, djeca bi, nakon završetka školske godine, posebno ona mlađa, uz obveze koje su im ukućani nametali, u većini obitelji bila zadužena i za čuvanje krava. Rijetki su bili oduševljeni tom obvezom, ali, što se mora, mora se… Uz ono što se moralo, djeca bi neke stvari radila i po svome. Bez obzira što bi posljedica toga često bile batine, ali nije se odustajalo, piše RPortal.eu
Slušajući zanimljive priče starijih, posebno one koje su se ticale onoga što nas je okruživalo, vođeni znatiželjom, uputili bi se u istraživanje litica koje se uzdižu iznad starog korita rijeke Rame. Jedno od takvih bilo je i istraživanje Ljubića pećine. Ova pećina nalazi se nekih 800-900 metra nizvodno od brane HE „Rama“, i tristotinjak metara iznad rijeke na nadmorskoj visini od 550 metara.
Za razliku od Matića pećine koje ja izgrađena od sedre, ova je građena od krečnjačkih stijena, podijeljena je na dva dijela i ima dva ulaza. Jedan sa zapadne, dugi s južne strane. Sami dolazak do pećine je prilično ekstreman. Staza kojom se dolazi do zapadnog ulaza duga je stotinjak metra, i spušta se okomito od ceste Mluša – brana HE „Rama“.
Gornji dio pećine je manji i u njemu se nalaze brojni ukrasi stalaktita i stalagnita koji su nastali višestoljetnim djelovanjem vode.
Uskim hodnikom koji spaja gornji s donjim dijelom pećine moguće je proći. Prolaskom kroz ovaj hodnik dolazi se u prostor veličine tridesetak četvornih metara čija visina je oko metar i pol. Prema pričama starijih, ova pećina je u listopadu 1942. godine nekim mještanima Mluše služila kao sklonište i privremeno utočište u bijegu pred četničkim hordama.
S malo truda i promjenom odnosa prema onome što imamo, ova pećina bi mogla postati atraktivno mjesto za ljubitelje prirodnih fenomena, ali i adrenalinskih aktivnosti.
Više na: RPortal.eu
Slušajući zanimljive priče starijih, posebno one koje su se ticale onoga što nas je okruživalo, vođeni znatiželjom, uputili bi se u istraživanje litica koje se uzdižu iznad starog korita rijeke Rame. Jedno od takvih bilo je i istraživanje Ljubića pećine. Ova pećina nalazi se nekih 800-900 metra nizvodno od brane HE „Rama“, i tristotinjak metara iznad rijeke na nadmorskoj visini od 550 metara.
Za razliku od Matića pećine koje ja izgrađena od sedre, ova je građena od krečnjačkih stijena, podijeljena je na dva dijela i ima dva ulaza. Jedan sa zapadne, dugi s južne strane. Sami dolazak do pećine je prilično ekstreman. Staza kojom se dolazi do zapadnog ulaza duga je stotinjak metra, i spušta se okomito od ceste Mluša – brana HE „Rama“.
Gornji dio pećine je manji i u njemu se nalaze brojni ukrasi stalaktita i stalagnita koji su nastali višestoljetnim djelovanjem vode.
Uskim hodnikom koji spaja gornji s donjim dijelom pećine moguće je proći. Prolaskom kroz ovaj hodnik dolazi se u prostor veličine tridesetak četvornih metara čija visina je oko metar i pol. Prema pričama starijih, ova pećina je u listopadu 1942. godine nekim mještanima Mluše služila kao sklonište i privremeno utočište u bijegu pred četničkim hordama.
S malo truda i promjenom odnosa prema onome što imamo, ova pećina bi mogla postati atraktivno mjesto za ljubitelje prirodnih fenomena, ali i adrenalinskih aktivnosti.
Više na: RPortal.eu
