Bio je košarkaši i ljudski uzor, sportski Mozart, no nažalost poginuo je u naponu igračke karijere u svojoj 29. godini. Premda je od tada prošlo 20 godina još uvijek je teško povjerovati kako više nije s nama, "Život leti kapetane"...
Svoju posljednju utakmicu Dražen je odigrao protiv Slovenije u kvalifikacijama za EP u Wroclavu. Bilo je to 5. lipnja 1993. godine. Hrvatska reprezentacija iz Poljske se vratila zrakoplovom, no Dražen je na put krenuo automobilom sa djevojkom njemačkom manekenkom Clarom Szalatzy koja je bila za upravljačem. Nažalost, bila je to njegova posljednja vožnja. Odlaskom Dražena otišla je i najljepša epizoda hrvatske košarke koja se do današnjih dana nije oporavila. Dražen je bio jedan od onih koji se rađaju jednom u stotinu godina. Oduševljavao je svojim igrama, ali i odnosom prema sportu. Jednostavan, pomalo samozatajan i skroman za popularnost kakvu je uživao. Živio je za košarku i za sport. Bio je i ostao istinska legenda, nadahnuće generacijama i simbol hrvatskoga sporta. Imao je 13 godina kada je prvi put stao na parket male dvorane na Baldekinu. Šibenka je još igrala u drugoj ligi. No, dvije godine kasnije Zoran Slavinić ga je gurnuo u prvu momčad. Imao je 15 godina i svijet pred sobom. Nastup za reprezentaciju na Olimpijskim igrama 1984. godine, gdje je tadašnja Jugoslavija osvojila broncu, značio je i kraj njegove šibenske karijere. Iste godine seli u redove Cibone i sa "Vukovima" osvaja dva naslova europskog prvaka. Nakon četiri zagrebačke godine seli u Real Madrid u čijem dresu je već u prvoj sezoni osvojio naslov španjolskog prvaka, španjolski kup i europski Kup kupova. U finalnom susretu protiv Snaidera iz Caserte postigao je čak 62 koša. Nakon Šibenika, Zagreba i Madrida, Draženu je Europa postala premala i s titulom najboljeg europskog košarkaša preselio je u NBA ligu u redove Portlanda. Tamo se našao u situaciji u kojoj nikada nije bio. Grijao je klupu uz mizernu minutažu. Izdržao je dvije sezone, a potom je otišao u New Jersey Netse gdje je pokazao svu raskoš svog talenta. U dresu Netsa se profilirao u jednog od vodećih šutera NBA lige. To tvrdi i legendarni igrač Indiana Pacersa Reggie Miller, koji po mnogima spada među najbolje šutere svih vremena. "Puno godina sam mislio da sam najbolji šuter u NBA ligi, ali kad bolje razmislim moram priznati da je Dražen bio najbolji kojeg sam ikad vidio", izjavio Miller o Draženu. Uslijedio je i najveći uspjeh hrvatske košarke - srebro na OI u Barceloni i nezaboravno finale protiv jedinog pravog "Dream Teama". Draženov američki uzlet i divljenje samih Amerikanaca njegovom igrom prekinula je stravična prometna nesreća. Dražen je dobio svoj Dom košarke i muzej u Zagrebu, a veliko priznanje stiglo je i iz NBA kada je uvršten u Kuću slavnih. Njegov dres s brojem 3 umirovljen je u dvorani Netsa. Hrvatski olimpijski odbor je 1995. godine poklonio Olimpijskom muzeju u Lausanni spomenik Draženu Petroviću. Rad kipara Vaska Lipovca postavljen je u parku ispred Olimpijskog muzeja. Nagradu koja nosi njegovo ime HOO je ustanovio 2006. godine, a namijenjena je mladim sportašima, sportašicama, te muškim i ženskim ekipama za izvanredne sportske rezultate i sportski razvoj.
Povodom tužne obljetnice večeras u 19.30 sati u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog Zagrebačka filharmonija će pod ravnanjem maestra Pavla Dešpalja i uz pratnju zbora Ivan Goran Kovačić izvesti djela Mozarta, Haydna i Albinonija - umjetnici glazbe za umjetnika košarke.
