Bijela kuga, odnosno pad nataliteta vrlo je ozbiljno nacionalno, strateško i gospodarsko pitanje.
Ako se nastavi sadašnji trend pada nataliteta Hrvatska će za pedeset godina imati milijun stanovnika manje. Vidljivo je to iz procjena uglednih hrvatskih demografa. Iz godine u godinu broj sklopljenih brakova u Hrvatskoj opada, a izravna posljedica toga je manje novorođenih. Zbog toga u konačnici stagnira priljev stanovništva radne dobi, što izravno ugrožava i vitalni i radni potencijal države.
Istodobno, uz produljenje životnog vijeka, veća migracijska kretanja radnog i fertilnog stanovništva te porast broja starijih osoba, pretpostavlja se da u Hrvatskoj za pedesetak godina neće imati tko raditi.
Danas je na razini Hrvatske skoro 50 posto teritorija u fazi demografskog izumiranja, što znači da u polovini Hrvatske više ljudi umire nego što se rađa djece. Međutim, demografska revitalizacija tih područja gotovo je nemoguća jer nema autohtonog stanovništva. Riječ je o ruralnim dijelovima, jednom dijelu otoka, brdsko-planinska područja (Lika i Gorski Kotar), ali i pograničnim krajevima (uz mađarsku i slovensku granicu).
U Hrvatskoj se iz godine u godinu rađa sve manje djece. Za obnavljanje i porast stanovništva po obitelji je potrebno najmanje troje djece. Dvoje po obitelji djece znači stagnaciju. No Hrvatska je daleko i ispod toga prosjeka jer se po obitelji rađa tek -1,28 djece. Zanimljivo je da unatoč padu nataliteta, pozitivan stav prema obitelji, braku i djeci duboko ugrađen u kulturu hrvatskog stanovništva. Potvrđuju to razna, međusobno neovisna istraživanja po kojima postoji želja za više djece. U Hrvatskoj se, međutim, pokazao veliki nerazmjer između željenog i ostvarenog broja djece. Naime, prosječni broj djece kojeg su ispitanici željeli je 2,7, a ostvareni 1,28 po obitelji. Razloge za to, dobrim dijelom, možemo tražiti i u velikoj gospodarskoj krizi, teškoj mogućnost zapošljavanja i rješavanja stambenog pitanja, piše Barometar.hr.
Ako se nastavi sadašnji trend pada nataliteta Hrvatska će za pedeset godina imati milijun stanovnika manje. Vidljivo je to iz procjena uglednih hrvatskih demografa. Iz godine u godinu broj sklopljenih brakova u Hrvatskoj opada, a izravna posljedica toga je manje novorođenih. Zbog toga u konačnici stagnira priljev stanovništva radne dobi, što izravno ugrožava i vitalni i radni potencijal države.
Istodobno, uz produljenje životnog vijeka, veća migracijska kretanja radnog i fertilnog stanovništva te porast broja starijih osoba, pretpostavlja se da u Hrvatskoj za pedesetak godina neće imati tko raditi.
Danas je na razini Hrvatske skoro 50 posto teritorija u fazi demografskog izumiranja, što znači da u polovini Hrvatske više ljudi umire nego što se rađa djece. Međutim, demografska revitalizacija tih područja gotovo je nemoguća jer nema autohtonog stanovništva. Riječ je o ruralnim dijelovima, jednom dijelu otoka, brdsko-planinska područja (Lika i Gorski Kotar), ali i pograničnim krajevima (uz mađarsku i slovensku granicu).
U Hrvatskoj se iz godine u godinu rađa sve manje djece. Za obnavljanje i porast stanovništva po obitelji je potrebno najmanje troje djece. Dvoje po obitelji djece znači stagnaciju. No Hrvatska je daleko i ispod toga prosjeka jer se po obitelji rađa tek -1,28 djece. Zanimljivo je da unatoč padu nataliteta, pozitivan stav prema obitelji, braku i djeci duboko ugrađen u kulturu hrvatskog stanovništva. Potvrđuju to razna, međusobno neovisna istraživanja po kojima postoji želja za više djece. U Hrvatskoj se, međutim, pokazao veliki nerazmjer između željenog i ostvarenog broja djece. Naime, prosječni broj djece kojeg su ispitanici željeli je 2,7, a ostvareni 1,28 po obitelji. Razloge za to, dobrim dijelom, možemo tražiti i u velikoj gospodarskoj krizi, teškoj mogućnost zapošljavanja i rješavanja stambenog pitanja, piše Barometar.hr.