Knjiga „Položaj i uloga žene u BiH-porast emancipacije ili diskriminacije?“ autorice dr. sc. Danijele Jurčić rođene Tučić iz Rame ugledala je svjetlo dana. Jurčić je profesorica na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru te je gotovo cijeli njezin profesionalni put usmjeren na proučavanje položaja i stanja žene u društvu.
„Moja doktorska disertacija je bila također analiza položaja žene u bh. medijima, ali i u društvu općenito, pa se u tom kontekstu knjiga 'Položaj i uloga žene u BiH-porast emancipacije ili diskriminacije?' dogodila kao logičan slijed. Knjigu sam pisala gotovo dvije godine i sad kad je sve gotovo, mogu slobodno kazati da je to definitivno bio moj najsloženiji projekt, ali i najljepši“, istaknula je te dodala kako je pisala o temi koja je aktualna i njoj osobno veoma zanimljiva, a ako uspije makar malo osvijestiti društvo, u smislu da žene trebaju biti jednakopravne s muškarcima, onda je njezin cilj apsolutno ostvaren.
„Moja knjiga nastala je iz dva razloga. Prvo, ona je rezultat moje radoznalosti a drugo, ona je reakcija na veliki nedostatak obrade ove problematike koju doživljavam kao trajnu bolest društva i o kojoj se, iako smo u 21. stoljeću, ne govori previše. Mislim da je posebna vrijednost ove knjige upravo u činjenici da ona predstavlja jednu od rijetkih znanstvenih i istraživačkih publikacija na ovu temu na ovom području“.
Nejednak status
Smatra kako je položaj žene u BiH iznimno kompleksan jer je naše društvo podijeljeno na muškarce i žene.
„Nametnuto nam je vjerovanje da žene i muškarci imaju različite osobine koje su dovele do različitih vrsta ponašanja. Konkretno, u bh. društvu žena je pozicionirana kao 'druga' na hijerarhijskoj ljestvici društvenog statusa. Ženu se vrlo često tretira kao neravnopravna bića koja trpe različite oblike ugnjetavanja, podčinjenosti i sustavne diskriminacije“, kazala je Jurčić za rama-prozor.info ističući kako je njezina želja da društvo izađe iz konzervativnih i patrijarhalnih okvira te da se ženu pozicionira u njezine realne uloge.
Objašnjava kako pomaka u emancipaciji žena ima u odnosu na neka ranija vremena, međutim još uvijek nedovoljno. Bh. društvo je pod snažnim tradicionalnim uvjerenjima po kojima je ženi često namijenjena jedina uloga a to je uloga majke.
„Često se implicira da žena nije i ne može biti sretna ako nije dio tradicionalne obitelji o kojoj se brine. U nekim dijelovima svijeta je drugačije. U svjetskim medijima često vidimo sliku žene koja je sama, bez partnera i koja je sasvim zadovoljna. Naše društvo ipak ne favorizira takav model ponašanja. Kod nas je nažalost snažno prisutna ekonomska, društvena, politička i kulturna nejednakost između žena i muškaraca“, kazala je.
Posebna posveta
Knjigu je posvetila mami Zori i sestri Mireli.
„U mom životu postoji nekoliko veoma posebnih ljudi. To su prije svega moj sin Antonio i moj suprug Igor. A po pitanju žena, mama i sestra su moje najbolje prijateljice, moja podrška, oslonac i izuzetno bitni faktori u mom životu. Budući da je tematika knjige posvećena uglavnom ženskoj populaciji, odlučila sam knjigu posvetiti upravo njima. One su naravno neizmjerno sretne zbog toga“, kaže Jurčić navodeći kako joj je tijekom pisanja knjige ali i tijekom život najveći oslonac suprug Igor.
„Bodri me, gura naprijed i kad se ponekad čini da ne mogu izdržati sve pritiske koje imam, on mi da snagu i vjetar u leđa. Hvala mu.“
Reakcije na djelo su odlične te je Jurčić još uvijek pod dojmom.
„Knjiga je izašla u petak, a ja sam u roku 24 sata dobila preko 400 poruka. Ljudima se sviđa tema, posebice ženama. Svjesni smo svi zajedno da je tematika nedovoljno istraženo područje i meni je jako drago što sam izdala knjigu koja je veoma potrebna svima nama“, rekla je.
Nakladnik knjige je Sveučilište u Mostaru, pa je odlučila promociju knjige organizirati na Filozofskom fakultetu. Točan datum se još ne zna te se čeka povoljnija epidemiološka situacija.
Promocija u Rami
Čim situacija dozvoli, knjiga će biti promovirana i u Rami gdje će pričati o neravnopravnom položaju žene u društvu. Rodni kraj često posjećuje jer joj je Rama najljepše mjesto na svijetu.
„Tamo najljepše dišem. Živim u Mostaru, ali u Ramu dolazim makar jedanput tjedno. Volim Ramljanke i Ramljake, volim jezero, volim Šćit, samostan, svoje Jakliće“, oduševljeno prepričava o Rami navodeći kako do mirovine ima još puno vremena, ali je uvjerena da će taj dio života u velikoj mjeri provesti baš u njoj.
Branka Dijaković/rama-prozor.info
„Moja doktorska disertacija je bila također analiza položaja žene u bh. medijima, ali i u društvu općenito, pa se u tom kontekstu knjiga 'Položaj i uloga žene u BiH-porast emancipacije ili diskriminacije?' dogodila kao logičan slijed. Knjigu sam pisala gotovo dvije godine i sad kad je sve gotovo, mogu slobodno kazati da je to definitivno bio moj najsloženiji projekt, ali i najljepši“, istaknula je te dodala kako je pisala o temi koja je aktualna i njoj osobno veoma zanimljiva, a ako uspije makar malo osvijestiti društvo, u smislu da žene trebaju biti jednakopravne s muškarcima, onda je njezin cilj apsolutno ostvaren.
„Moja knjiga nastala je iz dva razloga. Prvo, ona je rezultat moje radoznalosti a drugo, ona je reakcija na veliki nedostatak obrade ove problematike koju doživljavam kao trajnu bolest društva i o kojoj se, iako smo u 21. stoljeću, ne govori previše. Mislim da je posebna vrijednost ove knjige upravo u činjenici da ona predstavlja jednu od rijetkih znanstvenih i istraživačkih publikacija na ovu temu na ovom području“.
Nejednak status
Smatra kako je položaj žene u BiH iznimno kompleksan jer je naše društvo podijeljeno na muškarce i žene.
„Nametnuto nam je vjerovanje da žene i muškarci imaju različite osobine koje su dovele do različitih vrsta ponašanja. Konkretno, u bh. društvu žena je pozicionirana kao 'druga' na hijerarhijskoj ljestvici društvenog statusa. Ženu se vrlo često tretira kao neravnopravna bića koja trpe različite oblike ugnjetavanja, podčinjenosti i sustavne diskriminacije“, kazala je Jurčić za rama-prozor.info ističući kako je njezina želja da društvo izađe iz konzervativnih i patrijarhalnih okvira te da se ženu pozicionira u njezine realne uloge.
Objašnjava kako pomaka u emancipaciji žena ima u odnosu na neka ranija vremena, međutim još uvijek nedovoljno. Bh. društvo je pod snažnim tradicionalnim uvjerenjima po kojima je ženi često namijenjena jedina uloga a to je uloga majke.
„Često se implicira da žena nije i ne može biti sretna ako nije dio tradicionalne obitelji o kojoj se brine. U nekim dijelovima svijeta je drugačije. U svjetskim medijima često vidimo sliku žene koja je sama, bez partnera i koja je sasvim zadovoljna. Naše društvo ipak ne favorizira takav model ponašanja. Kod nas je nažalost snažno prisutna ekonomska, društvena, politička i kulturna nejednakost između žena i muškaraca“, kazala je.
Posebna posveta
Knjigu je posvetila mami Zori i sestri Mireli.
„U mom životu postoji nekoliko veoma posebnih ljudi. To su prije svega moj sin Antonio i moj suprug Igor. A po pitanju žena, mama i sestra su moje najbolje prijateljice, moja podrška, oslonac i izuzetno bitni faktori u mom životu. Budući da je tematika knjige posvećena uglavnom ženskoj populaciji, odlučila sam knjigu posvetiti upravo njima. One su naravno neizmjerno sretne zbog toga“, kaže Jurčić navodeći kako joj je tijekom pisanja knjige ali i tijekom život najveći oslonac suprug Igor.
„Bodri me, gura naprijed i kad se ponekad čini da ne mogu izdržati sve pritiske koje imam, on mi da snagu i vjetar u leđa. Hvala mu.“
Reakcije na djelo su odlične te je Jurčić još uvijek pod dojmom.
„Knjiga je izašla u petak, a ja sam u roku 24 sata dobila preko 400 poruka. Ljudima se sviđa tema, posebice ženama. Svjesni smo svi zajedno da je tematika nedovoljno istraženo područje i meni je jako drago što sam izdala knjigu koja je veoma potrebna svima nama“, rekla je.
Nakladnik knjige je Sveučilište u Mostaru, pa je odlučila promociju knjige organizirati na Filozofskom fakultetu. Točan datum se još ne zna te se čeka povoljnija epidemiološka situacija.
Promocija u Rami
Čim situacija dozvoli, knjiga će biti promovirana i u Rami gdje će pričati o neravnopravnom položaju žene u društvu. Rodni kraj često posjećuje jer joj je Rama najljepše mjesto na svijetu.
„Tamo najljepše dišem. Živim u Mostaru, ali u Ramu dolazim makar jedanput tjedno. Volim Ramljanke i Ramljake, volim jezero, volim Šćit, samostan, svoje Jakliće“, oduševljeno prepričava o Rami navodeći kako do mirovine ima još puno vremena, ali je uvjerena da će taj dio života u velikoj mjeri provesti baš u njoj.
Branka Dijaković/rama-prozor.info
