Mnogi su primjetili da se nešto događa sa šumom. Puno jezero, a zelenilo šume ponegdje izostaje. Razni su komentari na to, a česti su: “‘Ladna i duga zima, grdno vrime”, “Izde gusina!”, Jedni kažu, koliko je za vjerovati, da od gusine po cesti proklizavaju autima, stariji, pak, glasno razmišljaju kako bi bila velika šteta ako napadnu šljive, osta se onda bez rakije,….pa nema je više tko ni piti, ali ne daj, Bože, da nasrne na bili luk,…, šta onda!? …”Triba štogod joj činit!”
Zanimljivo je slušati ovakve komentare i razmišljanja ljudi dok u šetnji zastanu i s čuđenjem promatraju šumu od Izlaza prema Orašcu. Ali, istina je da se posljednjih par godina u ovoj šumi nešto događa i da je svake godine većeg opsega, ljudi su jako blizu uzroku i rješenju ovog problema. Šuma je, naime, napadnuta štetočinama, ili u naslovu “turistima”, protiv kojih se zbog prevelike najezde ne može boriti sama. Budući da onda neophodno treba pomoć ljudi, s podrškom cijenjenih ramskih sugrađana ponukana sam nešto pobliže reći o tome.
Šuma kao obnovljivi prirodni resurs je dobro od općeg interesa, te zaslužuje posebnu brigu i zaštitu društva. Prošle godine je primjećeno da je šuma (na području od Izlaza do Orašca) napadnuta gusjenicama koje su zaustavile normalan razvoj drveća i listanje. Ove godine svjedoci smo da je stanje lošije s obzirom da su se nametnici proširili na sve strane i skoro stigli do voćnjaka (šljiva, jabuka). Žale se i stočari koji izvode stoku na ispašu, jer otrovne dlačice gusjenica izazivaju neke reakcije na koži životinja.
Radi se o žutotrbi, zlatokraj (Euproctis chrysorrhoea L.). To je leptir bijele boje, rđasto-smeđeg zatka na kraju kojeg se nalazi čuperak zlatastih dlačica. Gusjenica je crnosiva, na hrptu ima dvije rđastocrvene linije, a sa strane po jednu crtkanu bijelu liniju. Osim toga ima na segmentima bradavice sa čuperkom oštrih otrovnih dlaka koje izazivaju na čovječjoj koži jak svrbež. Gusjenica naraste do 4 cm.
Kukuljica je crnosmeđa i nalazi se u rijetkom zapretku na granama ili lišću. Leptiri zlatokraja roje se u prvoj polovici lipnja (ovisi o klimatskim prilikama). Ženka odloži 150-300 jaja na list i pokrije ih dlačicama sa zatka. Gusjenice izađu za 3-4 tjedna i skeletiraju lišće drveta na kojem su se izlegle. Nakon 2-3 tjedna zapredu nekoliko listova u vršku grane, zavuku se u zapredak i tu prezime. Napuštaju ga u rano proljeće i počinju izgrizati mlade zelene pupove šumskog drveća i voćaka, a kasnije brste lišće, čime izazivaju golobrst.
Za razliku od gubara (Lymantria dispar), zlatokraj je polifagan štetnik koji je jednako važan za hrastove šume kao i za voćnjake. U šumama napada najviše hrast i grab, dok u voćnjacima napada šljive i jabuke, a rjeđe kruške. To dovodi do određenih posljedica za stablo. Moguće je odumiranje stabla nakon uzastopnih golobrsta. Stoga je potrebno poduzeti mjere zaštite. Od prirodnih se neprijatelja ističu ose najeznice i muhe gusjeničarke (ako nam slete na rame nemojmo ih gazit jer su korisne u suzbijanju štetnika), zatim trčkovi (Calosoma sycophanta) i neki patogeni mikroorganizmi, kao npr. parazitska gljivica Empusa aulicae.
Kao mjera zaštite je i mehaničko odstranjivanje zimskih zapredaka. No, sada preostaje jedino prskanje pripravcima na bazi bakterije Bacillus thuringiensis, dok je gusjenica još u ranim stadijama (jer su kasnije u zapredcima zaštićene). Ova je bakterija poznata pod skraćenim nazivom "Bt". Najprimjenjivanija je bakterija mikrobiološke kontrole. Primjenjuje se za suzbijanje larvi Lepidoptera. Nije toksična za ljude, ribe ni druge insekte, primjerice oprašivače. Kad bakterija dospije u probavni sustav gusjenice, izlučuje toksine, čija je koncentracija dovoljno velika da uzrokuje smrt jedinke.
To nas dovodi do zaključka da je "Bt" prije neophodnost nego alternativa u suzbijanju ovog štetnika. Krajnje je vrijeme da se nešto poduzme!
Rama ima vrijedne šumske resurse, od kojih su neki čak potpuno netaknuti i svi mi koji živimo u njima imamo barem moralnu obavezu da ih čuvamo kroz oprezno ponašanje kada smo u prirodi. Odmaranje u hladu guste krošnje ili šetanje sjenovitim šumarkom je jedno relaksirajuće iskustvo koje dobijamo uz malu cijenu – adekvatno ponašanje primjereno spokojnom ambijentu kojim smo na kratko zamjenili gradsku gužvu. Imajmo to uvijek u vidu. Naša misija treba biti da svojim nasljednicima ostavimo bolje šume nego što smo ih mi naslijedili. Vjerujem da je ovo dovoljno razloga da se potrudimo očuvati sve naše prekrasne i vrijedne šume.
Zanimljivo je slušati ovakve komentare i razmišljanja ljudi dok u šetnji zastanu i s čuđenjem promatraju šumu od Izlaza prema Orašcu. Ali, istina je da se posljednjih par godina u ovoj šumi nešto događa i da je svake godine većeg opsega, ljudi su jako blizu uzroku i rješenju ovog problema. Šuma je, naime, napadnuta štetočinama, ili u naslovu “turistima”, protiv kojih se zbog prevelike najezde ne može boriti sama. Budući da onda neophodno treba pomoć ljudi, s podrškom cijenjenih ramskih sugrađana ponukana sam nešto pobliže reći o tome.
Šuma kao obnovljivi prirodni resurs je dobro od općeg interesa, te zaslužuje posebnu brigu i zaštitu društva. Prošle godine je primjećeno da je šuma (na području od Izlaza do Orašca) napadnuta gusjenicama koje su zaustavile normalan razvoj drveća i listanje. Ove godine svjedoci smo da je stanje lošije s obzirom da su se nametnici proširili na sve strane i skoro stigli do voćnjaka (šljiva, jabuka). Žale se i stočari koji izvode stoku na ispašu, jer otrovne dlačice gusjenica izazivaju neke reakcije na koži životinja.
Radi se o žutotrbi, zlatokraj (Euproctis chrysorrhoea L.). To je leptir bijele boje, rđasto-smeđeg zatka na kraju kojeg se nalazi čuperak zlatastih dlačica. Gusjenica je crnosiva, na hrptu ima dvije rđastocrvene linije, a sa strane po jednu crtkanu bijelu liniju. Osim toga ima na segmentima bradavice sa čuperkom oštrih otrovnih dlaka koje izazivaju na čovječjoj koži jak svrbež. Gusjenica naraste do 4 cm.
Kukuljica je crnosmeđa i nalazi se u rijetkom zapretku na granama ili lišću. Leptiri zlatokraja roje se u prvoj polovici lipnja (ovisi o klimatskim prilikama). Ženka odloži 150-300 jaja na list i pokrije ih dlačicama sa zatka. Gusjenice izađu za 3-4 tjedna i skeletiraju lišće drveta na kojem su se izlegle. Nakon 2-3 tjedna zapredu nekoliko listova u vršku grane, zavuku se u zapredak i tu prezime. Napuštaju ga u rano proljeće i počinju izgrizati mlade zelene pupove šumskog drveća i voćaka, a kasnije brste lišće, čime izazivaju golobrst.
Za razliku od gubara (Lymantria dispar), zlatokraj je polifagan štetnik koji je jednako važan za hrastove šume kao i za voćnjake. U šumama napada najviše hrast i grab, dok u voćnjacima napada šljive i jabuke, a rjeđe kruške. To dovodi do određenih posljedica za stablo. Moguće je odumiranje stabla nakon uzastopnih golobrsta. Stoga je potrebno poduzeti mjere zaštite. Od prirodnih se neprijatelja ističu ose najeznice i muhe gusjeničarke (ako nam slete na rame nemojmo ih gazit jer su korisne u suzbijanju štetnika), zatim trčkovi (Calosoma sycophanta) i neki patogeni mikroorganizmi, kao npr. parazitska gljivica Empusa aulicae.
Kao mjera zaštite je i mehaničko odstranjivanje zimskih zapredaka. No, sada preostaje jedino prskanje pripravcima na bazi bakterije Bacillus thuringiensis, dok je gusjenica još u ranim stadijama (jer su kasnije u zapredcima zaštićene). Ova je bakterija poznata pod skraćenim nazivom "Bt". Najprimjenjivanija je bakterija mikrobiološke kontrole. Primjenjuje se za suzbijanje larvi Lepidoptera. Nije toksična za ljude, ribe ni druge insekte, primjerice oprašivače. Kad bakterija dospije u probavni sustav gusjenice, izlučuje toksine, čija je koncentracija dovoljno velika da uzrokuje smrt jedinke.
To nas dovodi do zaključka da je "Bt" prije neophodnost nego alternativa u suzbijanju ovog štetnika. Krajnje je vrijeme da se nešto poduzme!
Rama ima vrijedne šumske resurse, od kojih su neki čak potpuno netaknuti i svi mi koji živimo u njima imamo barem moralnu obavezu da ih čuvamo kroz oprezno ponašanje kada smo u prirodi. Odmaranje u hladu guste krošnje ili šetanje sjenovitim šumarkom je jedno relaksirajuće iskustvo koje dobijamo uz malu cijenu – adekvatno ponašanje primjereno spokojnom ambijentu kojim smo na kratko zamjenili gradsku gužvu. Imajmo to uvijek u vidu. Naša misija treba biti da svojim nasljednicima ostavimo bolje šume nego što smo ih mi naslijedili. Vjerujem da je ovo dovoljno razloga da se potrudimo očuvati sve naše prekrasne i vrijedne šume.
Pripremila: Vedrana Jurić
