Alep, kolijevka civilizacije, najstarije u kontinuitetu naseljeno mjesto na ovom planetu, postao je glavno poprište svih bitaka u ratom izmrcvarenoj Siriji. Velegrad je to za koji se bore mnoge veće i manje, snažnije i manje ubojite skupine i koji se našao u njihovom obruču, pod opsadom koja traje dulje od četiri godine, više nego što je trajala i opsada Sarajeva.
I nakon toliko vremena, a posljednjih tjedana i mjeseci sve intenzivnije, iz Alepa vijesti sustižu jedna drugu. Gađaju svi sve, iz zraka i s kopna, žrtve je teško i prebrojati...
U srijedu je iz Alepa stigla potresna snimka koja će se mnogima utisnuti u memoriju kao jedan od simbola bezumlja rata. Mrak je i u pozadini se čuje veći broj ljudi kako u općem metežu viču. Spasioci jedan drugome iz naručja u naručje predaju dijete u kratkim hlačama koje su izvukli iz ruina neke zgrade. Dječak je prekriven prašinom, a lijevi mu je obraz natopljen krvlju.
No, kako primjećuje novinar magazina Time, mališan nije izustio ni riječ, nije glasa pustio.
Muškarac u žutom prsluku unosi dječaka u ambulantno vozilo. Posjeo ga je na narančastu sjedalicu, sagnuo se po walkie-talkie i ostavio ga da sjedi. Dječarac, odjeven u majicu na kojoj se od prašine jedva razabire lik iz nekog crtanog filma, i dalje mirno i nijemo sjedi. Jedno mu je oko širom otvoreno, drugo baš i nije. Znatiželjno gleda prema ljudima izvan vozila, a zatim podiže jednu ruku kojom prolazi kroz svoju kosu, a zatim se pogladi po krvavom obrazu. Spušta ruku i mirno pogleda u krvavi dlan, a zatim, ne znajući što bi, okrene ga i jednostavno obriše o sjedalicu. Bez da je riječ rekao, bez da je glasa pustio, nema suza, jeziv spokoj.
Kako navodi Time, snimka je prema još nepotvrđenim informacijama zabilježena nakon zračnog napada na sjeveru Alepa, za koji se bore snage sirijskog predsjednika Asada i pobunjenici protiv njegove vlasti. Nema podataka tko je napad izveo, iako internetom kolaju razne glasine o mogućim krivcima.
Zvuk dječakove tišine toliko snažno odjekuje da nije teško suzu pustiti nakon samo 37 sekundi koliko se dječaka može vidjeti u kadru. A nakon njega pojavljuju se i druge žrtve - djevojčica u ružičastom, još jedan dječak, muškarac u potkošulji prekriven krvlju...
I nakon toliko vremena, a posljednjih tjedana i mjeseci sve intenzivnije, iz Alepa vijesti sustižu jedna drugu. Gađaju svi sve, iz zraka i s kopna, žrtve je teško i prebrojati...
U srijedu je iz Alepa stigla potresna snimka koja će se mnogima utisnuti u memoriju kao jedan od simbola bezumlja rata. Mrak je i u pozadini se čuje veći broj ljudi kako u općem metežu viču. Spasioci jedan drugome iz naručja u naručje predaju dijete u kratkim hlačama koje su izvukli iz ruina neke zgrade. Dječak je prekriven prašinom, a lijevi mu je obraz natopljen krvlju.
No, kako primjećuje novinar magazina Time, mališan nije izustio ni riječ, nije glasa pustio.
Muškarac u žutom prsluku unosi dječaka u ambulantno vozilo. Posjeo ga je na narančastu sjedalicu, sagnuo se po walkie-talkie i ostavio ga da sjedi. Dječarac, odjeven u majicu na kojoj se od prašine jedva razabire lik iz nekog crtanog filma, i dalje mirno i nijemo sjedi. Jedno mu je oko širom otvoreno, drugo baš i nije. Znatiželjno gleda prema ljudima izvan vozila, a zatim podiže jednu ruku kojom prolazi kroz svoju kosu, a zatim se pogladi po krvavom obrazu. Spušta ruku i mirno pogleda u krvavi dlan, a zatim, ne znajući što bi, okrene ga i jednostavno obriše o sjedalicu. Bez da je riječ rekao, bez da je glasa pustio, nema suza, jeziv spokoj.
Kako navodi Time, snimka je prema još nepotvrđenim informacijama zabilježena nakon zračnog napada na sjeveru Alepa, za koji se bore snage sirijskog predsjednika Asada i pobunjenici protiv njegove vlasti. Nema podataka tko je napad izveo, iako internetom kolaju razne glasine o mogućim krivcima.
Zvuk dječakove tišine toliko snažno odjekuje da nije teško suzu pustiti nakon samo 37 sekundi koliko se dječaka može vidjeti u kadru. A nakon njega pojavljuju se i druge žrtve - djevojčica u ružičastom, još jedan dječak, muškarac u potkošulji prekriven krvlju...
