Vlade zapadnih zemalja suočavaju se s financijskim problemima, pa neke najavljuju veće poreze i smanjenje izdataka za javni sektor, sve kako bi financirale rastuće vojne proračune. To nije lako objasniti biračima, piše u analizi DW.
Vojni proračuni su na globalnoj razini prošle godine iznosili 2.44 bilijuna dolara, što je skoro sedam posto više nego 2022. godine.To je bio najveći rast u odnosu na prethodnu godinu još od 2009., a zabilježen je tijekom druge godine ruske invazije na Ukrajinu.
Potrošnja na vojsku u svijetu sada je najveća od kraja Hladnog rata, ona iznosi 306 dolara po osobi.
Povećanje vojnih proračuna
Budući da se Kijev nije sam mogao nositi sa sukobom tako velikih razmjera, zapadne zemlje pojačale su vojnu pomoć. Istovremeno, eskalacije napetosti s Rusijom, kao i one na Bliskom istoku i u Aziji, navele su vlade na jačanje vlastite obrane, i to najviše još od Drugog svjetskog rata.
U ovoj godini Sjedinjene Države izdvojile su 886 milijardi dolara za obranu, što je rast veći od osam posto za razdoblje od dvije godine.
Očekuje se također da će europski partneri u NATO-u po prvi put ispuniti cilj koji si je postavio taj vojni savez: da će za obranu izdvojiti dva posto od svog bruto domaćeg proizvoda (BDP).
Samo ove godine europske države su za obranu izdvojile 380 milijardi dolara, rekao je u veljači glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg.
Poljska prednjači
Njemačka još uvijek drži korak s ostalim članicama NATO-a – ali uz pomoć specijalnog fonda kancelara Olafa Scholza od sto milijardi eura predviđenih za Bundeswehr.
Poljska će ove godine na obranu pak potrošiti 4,2 posto svog BDP-a. To je najveći postotak u NATO-u.
Zbog pojačane prijetnje na granicama, izdvajanja drugih zemalja s istočnog krila NATO-a također daleko premašuju ili će uskoro premašiti cilj od dva posto. Zato se države suočavaju s pitanjem kako platiti nove izdatke u doba kada gospodarstva slabe zbog posljedica globalnih napetosti i dugotrajne inflacije. Mnoge zemlje su već sada preopterećene.
„Kratkoročne obveze za vojnu opremu za Ukrajinu trebale bi se financirati dodatnim zaduživanjem. To je način na koji su se i u povijesti financirali ratovi", kaže za DW Gunther Wolff, viši suradnik briselskog istraživačkog centra Bruegel.
„Ali, za dugoročno povećanu potrošnju za obranu ili se moraju povećati porezi ili smanjiti neki drugi izdaci", nastavlja on. „Je li to politički bolno? Naravno da je! Ali, manje će boljeti ako uštede raspodijelite po raznim ministarstvima."
Njemačka smanjuje izdatke, osim za obranu
Njemačka se suočava s prognozama da će porezni prihodi biti manji zbog slabijeg gospodarskog rasta. U Berlinu se smanjuje potrošnja u većini ministarstava. Samo izdvajanja za međunarodnu razvojnu pomoć smanjena su ove godine za skoro dvije milijarde eura.
„Njemačka mora činiti vrlo značajne kompromise. Njima treba politički upravljati kako ne bi oslabila podrška javnosti jačanju sigurnosti i obrane", kaže Jeffrey Rathke, predsjednik Američko-njemačkog instituta pri Sveučilištu John Hopkins iz Washingtona.
Naime, lijeve političke stranke u više zemalja zalažu se za mirovne pregovore između Rusije i Ukrajine i tako potiču raspravu o tome nije li pametnije sredstva za vojnu potrošnju preusmjeriti na zdravstvenu zaštitu ili socijalne programe.
Rathke ukazuje da njemačka „kočnica zaduživanja“, ustavno pravilo koje zabranjuje nove dugove, znači da Scholzova koalicijska vlada ima manje manevarskog prostora u usporedbi s, recimo, Francuskom.
U Poljskoj, zemlji čije su financije u mnogo boljem stanju od mnogih zapadnoeuropskih zemalja,premijer Donald Tusk, koji je prošlog listopada došao na vlast umjesto desničarske populističke vlade, muči se s ispunjavanjem nekih od predizbornih obećanja zbog povećanih izdvajanja za obranu.
Što je s ostalim europskim članicama NATO-a?
Druge zemlje, recimo one koje su najteže pogođene europskom dužničkom krizom 2011. godine, već su se suočile s teškim mjerama štednje i svako daljnje smanjenje moglo bi utjecati na kvalitetu javnih usluga.
Očekuje se da će Italija, na primjer, ove godine potrošiti samo 1.46 posto BDP-a na obranu. Procjenjuje se da će ta zemlja teško postići cilj NATO-a od dva posto do 2028. Dug te zemlje ove godine mogao bi iznositi 137.8 posto BDP-a.
Zemlje koje imaju slične fiskalne poteškoće, poput Španjolske, mogle bi uvesti ograničenja od 0.5 do 1.6 posto BDP-a za sve dodatne deficite potrebne za financiranje nove vojne potrošnje. Prošle godine Madrid je povećao izdatke za obranu za 26 posto.
„Europska dužnička kriza prisilila je zemlje na smanjenja proračuna za pet do sedam posto. U slučaju Grčke čak i deset posto", kaže Gunther Wolff. „Na sreću, ti rezovi će biti mnogo manje bolni od onoga što je jug Europe već morao izdržati."
Švedska, Norveška, Rumunjska i Nizozemska imaju manja zaduženja. I unatoč tome nizozemski radikalni desničar Geert Wilders, da bi mogao formirati novu četveročlanu koaliciju, planira značajna izdvajanja za socijalno stanovanje i poljoprivredu, umjesto za obranu.
„Pored fiskalnog kapaciteta i problema sa zaduženjima, ovu raspravu karakteriziraju i razlike u percepciji prijetnje širom Europe", kaže Jeffrey Rathke. To znači da zemlje koje se nalaze dalje od Ukrajine možda pridaju manje važnosti obrani nego one koje su bliže toj zemlji.
Sljedeći cilj tri posto?
Očekuje se da će izdvajanja za obranu u narednom desetljeću nastaviti rasti.
Cilj NATO-a o izdvajanju dva posto prvi put je postavljen 2014. godine, nakon što je izbio sukob između ukrajinske vojske i separatista koje podržava Rusija na istoku te zemlje, a Moskva anektirala ukrajinski poluotok Krim.
Prošle godine, na sastanku u Vilniusu u Litvi, šefovi država i vlada članica NATO-a složili su se da bi cilj mogao i premašiti dva posto.
Njemačka, koja godinama nije ispunjavala ni zadani cilj od dva posto, sada raspravlja o izdvajanju tri posto proračuna za obranu. To bi imalo još veće posljedice za vladine financije.
Vojni proračuni su na globalnoj razini prošle godine iznosili 2.44 bilijuna dolara, što je skoro sedam posto više nego 2022. godine.To je bio najveći rast u odnosu na prethodnu godinu još od 2009., a zabilježen je tijekom druge godine ruske invazije na Ukrajinu.
Potrošnja na vojsku u svijetu sada je najveća od kraja Hladnog rata, ona iznosi 306 dolara po osobi.
Povećanje vojnih proračuna
Budući da se Kijev nije sam mogao nositi sa sukobom tako velikih razmjera, zapadne zemlje pojačale su vojnu pomoć. Istovremeno, eskalacije napetosti s Rusijom, kao i one na Bliskom istoku i u Aziji, navele su vlade na jačanje vlastite obrane, i to najviše još od Drugog svjetskog rata.
U ovoj godini Sjedinjene Države izdvojile su 886 milijardi dolara za obranu, što je rast veći od osam posto za razdoblje od dvije godine.
Očekuje se također da će europski partneri u NATO-u po prvi put ispuniti cilj koji si je postavio taj vojni savez: da će za obranu izdvojiti dva posto od svog bruto domaćeg proizvoda (BDP).
Samo ove godine europske države su za obranu izdvojile 380 milijardi dolara, rekao je u veljači glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg.
Poljska prednjači
Njemačka još uvijek drži korak s ostalim članicama NATO-a – ali uz pomoć specijalnog fonda kancelara Olafa Scholza od sto milijardi eura predviđenih za Bundeswehr.
Poljska će ove godine na obranu pak potrošiti 4,2 posto svog BDP-a. To je najveći postotak u NATO-u.
Zbog pojačane prijetnje na granicama, izdvajanja drugih zemalja s istočnog krila NATO-a također daleko premašuju ili će uskoro premašiti cilj od dva posto. Zato se države suočavaju s pitanjem kako platiti nove izdatke u doba kada gospodarstva slabe zbog posljedica globalnih napetosti i dugotrajne inflacije. Mnoge zemlje su već sada preopterećene.
„Kratkoročne obveze za vojnu opremu za Ukrajinu trebale bi se financirati dodatnim zaduživanjem. To je način na koji su se i u povijesti financirali ratovi", kaže za DW Gunther Wolff, viši suradnik briselskog istraživačkog centra Bruegel.
„Ali, za dugoročno povećanu potrošnju za obranu ili se moraju povećati porezi ili smanjiti neki drugi izdaci", nastavlja on. „Je li to politički bolno? Naravno da je! Ali, manje će boljeti ako uštede raspodijelite po raznim ministarstvima."
Njemačka smanjuje izdatke, osim za obranu
Njemačka se suočava s prognozama da će porezni prihodi biti manji zbog slabijeg gospodarskog rasta. U Berlinu se smanjuje potrošnja u većini ministarstava. Samo izdvajanja za međunarodnu razvojnu pomoć smanjena su ove godine za skoro dvije milijarde eura.
„Njemačka mora činiti vrlo značajne kompromise. Njima treba politički upravljati kako ne bi oslabila podrška javnosti jačanju sigurnosti i obrane", kaže Jeffrey Rathke, predsjednik Američko-njemačkog instituta pri Sveučilištu John Hopkins iz Washingtona.
Naime, lijeve političke stranke u više zemalja zalažu se za mirovne pregovore između Rusije i Ukrajine i tako potiču raspravu o tome nije li pametnije sredstva za vojnu potrošnju preusmjeriti na zdravstvenu zaštitu ili socijalne programe.
Rathke ukazuje da njemačka „kočnica zaduživanja“, ustavno pravilo koje zabranjuje nove dugove, znači da Scholzova koalicijska vlada ima manje manevarskog prostora u usporedbi s, recimo, Francuskom.
U Poljskoj, zemlji čije su financije u mnogo boljem stanju od mnogih zapadnoeuropskih zemalja,premijer Donald Tusk, koji je prošlog listopada došao na vlast umjesto desničarske populističke vlade, muči se s ispunjavanjem nekih od predizbornih obećanja zbog povećanih izdvajanja za obranu.
Što je s ostalim europskim članicama NATO-a?
Druge zemlje, recimo one koje su najteže pogođene europskom dužničkom krizom 2011. godine, već su se suočile s teškim mjerama štednje i svako daljnje smanjenje moglo bi utjecati na kvalitetu javnih usluga.
Očekuje se da će Italija, na primjer, ove godine potrošiti samo 1.46 posto BDP-a na obranu. Procjenjuje se da će ta zemlja teško postići cilj NATO-a od dva posto do 2028. Dug te zemlje ove godine mogao bi iznositi 137.8 posto BDP-a.
Zemlje koje imaju slične fiskalne poteškoće, poput Španjolske, mogle bi uvesti ograničenja od 0.5 do 1.6 posto BDP-a za sve dodatne deficite potrebne za financiranje nove vojne potrošnje. Prošle godine Madrid je povećao izdatke za obranu za 26 posto.
„Europska dužnička kriza prisilila je zemlje na smanjenja proračuna za pet do sedam posto. U slučaju Grčke čak i deset posto", kaže Gunther Wolff. „Na sreću, ti rezovi će biti mnogo manje bolni od onoga što je jug Europe već morao izdržati."
Švedska, Norveška, Rumunjska i Nizozemska imaju manja zaduženja. I unatoč tome nizozemski radikalni desničar Geert Wilders, da bi mogao formirati novu četveročlanu koaliciju, planira značajna izdvajanja za socijalno stanovanje i poljoprivredu, umjesto za obranu.
„Pored fiskalnog kapaciteta i problema sa zaduženjima, ovu raspravu karakteriziraju i razlike u percepciji prijetnje širom Europe", kaže Jeffrey Rathke. To znači da zemlje koje se nalaze dalje od Ukrajine možda pridaju manje važnosti obrani nego one koje su bliže toj zemlji.
Sljedeći cilj tri posto?
Očekuje se da će izdvajanja za obranu u narednom desetljeću nastaviti rasti.
Cilj NATO-a o izdvajanju dva posto prvi put je postavljen 2014. godine, nakon što je izbio sukob između ukrajinske vojske i separatista koje podržava Rusija na istoku te zemlje, a Moskva anektirala ukrajinski poluotok Krim.
Prošle godine, na sastanku u Vilniusu u Litvi, šefovi država i vlada članica NATO-a složili su se da bi cilj mogao i premašiti dva posto.
Njemačka, koja godinama nije ispunjavala ni zadani cilj od dva posto, sada raspravlja o izdvajanju tri posto proračuna za obranu. To bi imalo još veće posljedice za vladine financije.
