SAD je u Siriji u sve neugodnijoj poziciji, a izbor bi mogao uvelike utjecati na svjetsku geopolitiku u budućnosti.
Washington je mjesecima podržavao Sirijske demokratske snage koje su sastavljene isključivo od Kurda, ali i brojnih arapskih plemena. To je rezultiralo značajnim pobjedama nad ISIS-om koji je već duže vremena u povlačenju, piše CNN.
No, nakon odlaska ISIS-a pojavio se problem koji sada sve više dolazi u prvi plan. Naime, američki saveznici Kurdi koji drže teritorij duž sirijsko - turske granice u neprijateljskim su odnosima s drugim bitnim američkim saveznikom - Turskom.
Štoviše, Turska smatra PKK, glavnu kurdsku stranku koja djeluje na njenom teritoriju, smatra terorističkom organizacijom. Ništa bolje mišljenje nema ni prema Kurdima na sirijskoj strani zajedničke granice. Računica je prilično jednostavna - Kurdi traže samostalnu državu, a u tom slučaju postoji mogućnost da Turska ostane bez značajnog dijela svog teritorija.
Neprijatelj moga prijatelja moj je - prijatelj
Već mjesecima u zraku visi Turska intervencija ukoliko kurdske snage u Siriji budu imale značajnijih uspjeha. Do toga je naposljetku i došlo, a moguće da je cijela priča tek započela. Ovo SAD stavlja u jako nezavidan položaj s obzirom da oni podržavaju obe strane.
Prošlog tjedna dogodilo se ono što mjesecima visi u zraku - Turska je intervenirala u Siriji. Druga najjača vojska NATO pakta prešla je granicu i od ISIS-a zauzela pogranično grad Jarablus praktički bez borbe. No, tu se nisu zaustavili. Značajne snage nastavile su se kretati zapadno od granice. U jednom trenutku krenuli su južno i, što je bilo za očekivati, naletjeli na kurdske snage koje podržava SAD. Naravno, kurdske snage smatraju da je ovo područje njihovo, a za njega su se zadnjih godina krvavo borili protiv ISIS-a. Turska se ni milimetra ne povlači od svog stava da su sirijski Kurdi najobičniji teroristi.
SAD je pokušao povući crtu razgraničenja i traži od Kurda da se povuku preko rijeke Eufrat. Od Turaka su zatražili da se ne bore sa sirijskim Kurdima. No, naravno, na terenu, daleko od diplomata iz Washingtona i Pentagona, stvari mogu eskalirati svakoga časa.
Sirijski Kurdi su ipak u znatno nepovoljnijoj poziciji. Oni nemaju ni ljudstva ni naoružanja da se suprotstave moćnoj turskoj vojsci. Nije im u interesu provocirati ni strpljenje Amerikanaca jer ovise o njihovoj potpori. SAD, pak, vjerojatno neće trpjeti kurdske zahtjeve i tako riskirati ionako fragilno savezništvo s Turskom. Savezništvo s Ankarom je SAD-u važno iz više razloga. Prvo, tu je situacija u Siriji, a bez potpore Ankare, politika SAD-a ovdje bi doživjela potpuni fijasko. SAD za svoje vojne akcije koristi baze u Turskoj, a svaka njihova politika vezana za Siriju u svojim osnovama ima dogovor i odnose s Ankarom.
Turska ima dobre karte u rukama i to zna
Na drugu stranu, Turska je i u globalnim geopolitičkim omjerima iznimno važan saveznik SAD-a. Njihovi odnosi su u posljednje vrijeme, posebno nakon neuspjelog vojnog puča, prilično narušeni. U međuvremenu je Turska poboljšala odnose s Rusijom, a turski su vodeći političari u nekoliko navrata jasno dali do znanja da savezništvo s Rusijom nije nemoguće. To bi bila potpuna katastrofa i veliki poraz SAD-a na svjetskoj sceni, a Turska to zna. Kad se svemu doda konstantni sukob Turske i EU u kojem se svakodnevno licitira i prijeti prekidom sporazuma o migrantima, situacija se dodatno komplicira. U Ankari sve to znaju. Prelazak sirijske granice u tom smislu nije slučajan. Jedino je pitanje koliko su spremni ići?
Index.hr
Washington je mjesecima podržavao Sirijske demokratske snage koje su sastavljene isključivo od Kurda, ali i brojnih arapskih plemena. To je rezultiralo značajnim pobjedama nad ISIS-om koji je već duže vremena u povlačenju, piše CNN.
No, nakon odlaska ISIS-a pojavio se problem koji sada sve više dolazi u prvi plan. Naime, američki saveznici Kurdi koji drže teritorij duž sirijsko - turske granice u neprijateljskim su odnosima s drugim bitnim američkim saveznikom - Turskom.
Štoviše, Turska smatra PKK, glavnu kurdsku stranku koja djeluje na njenom teritoriju, smatra terorističkom organizacijom. Ništa bolje mišljenje nema ni prema Kurdima na sirijskoj strani zajedničke granice. Računica je prilično jednostavna - Kurdi traže samostalnu državu, a u tom slučaju postoji mogućnost da Turska ostane bez značajnog dijela svog teritorija.
Neprijatelj moga prijatelja moj je - prijatelj
Već mjesecima u zraku visi Turska intervencija ukoliko kurdske snage u Siriji budu imale značajnijih uspjeha. Do toga je naposljetku i došlo, a moguće da je cijela priča tek započela. Ovo SAD stavlja u jako nezavidan položaj s obzirom da oni podržavaju obe strane.
Prošlog tjedna dogodilo se ono što mjesecima visi u zraku - Turska je intervenirala u Siriji. Druga najjača vojska NATO pakta prešla je granicu i od ISIS-a zauzela pogranično grad Jarablus praktički bez borbe. No, tu se nisu zaustavili. Značajne snage nastavile su se kretati zapadno od granice. U jednom trenutku krenuli su južno i, što je bilo za očekivati, naletjeli na kurdske snage koje podržava SAD. Naravno, kurdske snage smatraju da je ovo područje njihovo, a za njega su se zadnjih godina krvavo borili protiv ISIS-a. Turska se ni milimetra ne povlači od svog stava da su sirijski Kurdi najobičniji teroristi.
SAD je pokušao povući crtu razgraničenja i traži od Kurda da se povuku preko rijeke Eufrat. Od Turaka su zatražili da se ne bore sa sirijskim Kurdima. No, naravno, na terenu, daleko od diplomata iz Washingtona i Pentagona, stvari mogu eskalirati svakoga časa.
Sirijski Kurdi su ipak u znatno nepovoljnijoj poziciji. Oni nemaju ni ljudstva ni naoružanja da se suprotstave moćnoj turskoj vojsci. Nije im u interesu provocirati ni strpljenje Amerikanaca jer ovise o njihovoj potpori. SAD, pak, vjerojatno neće trpjeti kurdske zahtjeve i tako riskirati ionako fragilno savezništvo s Turskom. Savezništvo s Ankarom je SAD-u važno iz više razloga. Prvo, tu je situacija u Siriji, a bez potpore Ankare, politika SAD-a ovdje bi doživjela potpuni fijasko. SAD za svoje vojne akcije koristi baze u Turskoj, a svaka njihova politika vezana za Siriju u svojim osnovama ima dogovor i odnose s Ankarom.
Turska ima dobre karte u rukama i to zna
Na drugu stranu, Turska je i u globalnim geopolitičkim omjerima iznimno važan saveznik SAD-a. Njihovi odnosi su u posljednje vrijeme, posebno nakon neuspjelog vojnog puča, prilično narušeni. U međuvremenu je Turska poboljšala odnose s Rusijom, a turski su vodeći političari u nekoliko navrata jasno dali do znanja da savezništvo s Rusijom nije nemoguće. To bi bila potpuna katastrofa i veliki poraz SAD-a na svjetskoj sceni, a Turska to zna. Kad se svemu doda konstantni sukob Turske i EU u kojem se svakodnevno licitira i prijeti prekidom sporazuma o migrantima, situacija se dodatno komplicira. U Ankari sve to znaju. Prelazak sirijske granice u tom smislu nije slučajan. Jedino je pitanje koliko su spremni ići?
Index.hr
