Zapošljavanje je oduvijek ljudima bilo problem. Što i kako raditi, u kakav posao ući, čime se baviti. Naravno, koliko god razmišljali o tome moramo se prilagoditi uvjetima sredine u kojoj živimo. Bližnje i daljnje okruženje utječe na nas i naš posao, na ono čime ćemo se baviti. Što je najvažnije, svaki posao koji se bavi proizvodnjom posebno je cijenjen. A što ako ja vaša tvornica na otvorenome, pod vedrim nebom. Što kada vaša proizvodnja ovisi o svim vremenskim prilikama ili neprilikama.
Takvu jednu tvornicu ima i naš sugrađanin Šimun Lovrić. On se naime već nekih petnaestak godina bavi pčelarstvom. Pčela i njezini proizvodi ono je u što se ovaj čovjek već odavno zaljubio i u čemu uživa. Tako lijepo i tako slatko zanimanje, rekli bi smo, ali nije sve onako kako se oku čini.
Šimune kako je sve počelo, koliko se već bavite pčelarstvom?
Počelo je prije nekih petnaest godina. Krenuo sam sa jednim društvom i jednom košnicom. Kasnije sam to povećavao, najprije na pet, pa deset komada, a idućih godina sam išao na maksimum, dok nisam nagurao na stotinu košnica, kaže Šimun za naš portal.
A onda se Šimunu dogodilo nešto loše. Naime, kada se činilo da sve ide dobro, da se posao množi, pčele su počele umirati. Jedno za drugim društva su nestajala, a njegov posao se prepolovio.
Što se tada uistinu dogodilo, jeste li otkrili?
Ha, ne volim o tome ni pričati. Muka mi kad se sjetim, ali dogodilo se što se dogodilo, malo neiskustvo, neznanje nekih osnovnih stvari o pčelarstvu. Nametnici, bolesti. Što i kako liječiti i čime tretirati pčele, sve sam to platio te godine jako skupo. Ali iskreno, isto tako, te godine gdje god sam čuo da se prodaje društvo pčela nisam pitao pošto je, samo sam kupovao. Te sam godine „zijanio“, srljao, ali više ne radim tako. Učim na vlastitim greškama.
Danas se posao lagano vraća u prvobitne dosege. Njegova „tvornica pod vedrim nebom“ danas broji nešto više od devedeset košnica. Trudom i zalaganjem sebe, ali i cijele svoje obitelji, Šimun je danas jedan od većih proizvođača meda u našoj općini.
Šimune što sve proizvodite radom Vaših pčela?
Prvenstveno je to med. Trenutno radimo samo med i propolis. No eksperimentalno sam krenuo i nabavio opremu za proizvodnju pčelinjeg otrova - apitoksina. Nešto što se prikuplja jako dugo, u jako malim količinama, ali ima visoku cijenu i traženo je u medicinskoj industriji.
Kako ste došli na tu ideju da prikupljate pčelinji otrov?
Bio sam na jednom predavanju za pčelare, i čovjek koji je držao to predavanja nam je pojasnio što i kako se radi. Ponudio nam je također osnovnu opremu za prikupljanje otrova za kupiti, koja nije ni malo jeftina, naprotiv. Uzeo sam jedan komplet i krenuo sam sebi praviti iste te stvari. Pošto imam vremena zašto ne sam izrađivati umjesto kupovati.
I doista ovaj čovjek puno toga izrađuje prvenstveno za svoje potrebe. Uhvati se strojeva i alata i polako kreće u proizvodnju. A kada se ne predaješ u životu, kada radiš teške i naporne poslove, čovjek negdje mora „otkazati“. Tako je i Šimun zbog napornoga rada prvenstveno u sječi i izvlačenu šume, te kao posljedica minulog rata završio u bolnici sa problemima kralježnice. Iako je prije par mjeseci operirao kralježnici, i danas se jako čuva i pazi, ali se osigurao za jedno određeno vrijeme što se tiče košnica i ramova za iste. Šimun je kao vrstan drvodjelja svojim vlastitim radom napravio do sada zavidnu količinu košnica, ali stvorio i zalihu za buduće vrijeme.
Prodajete li Šimune košnice ili radite samo za sebe?
Samo za sebe. Ne prodajem nikome, jedino mogu nekome pokloniti, prijatelju ako treba.
Selite li pčele igdje od kuće ili ste stalno tu?
Vrlo rijetko, uglavnom sam tu, u prostoru gdje su mi blizu i voda i planine a i cvijeće. Prije sam išao za bagremom, ali nije mi zgodno što zbog zdravlja, što zbog težine samih košnica, a i zbog toga što još nisam nabavio nikakav specijalni kamion koji bi zadovoljavao sve moje potrebe u seljenju i premještanju pčela.
Koliko u prosjeku godišnje meda može dati jedno dobro društvo pčela?
Pa teško je to reći, zaista. Ali ako je recimo dobra košnica i puna košnica može godišnje dati od 25 do 30kg meda. Ali prvenstveno to sve ovisi kakva je godina. Ako je prosječna može ovoliko, ako je obilata možeš ovoliko izvadit meda, i pčele mogu još toliko nanijeti. Zato kažem, sve ovisi od godine, jer ovo je tvornica pod vedrim nebom. Evo recimo prošla godina je bila jako loša, u jeku najjače sezone pčele su počele umirati, suša je učinila svoje. Zato kažem, teško je bilo što predvidjeti, što donosi koja godina nešto je što mi ne možemo niti predvidjeti a kamo li na to utjecati.
Ako uzmemo u obzir neku recimo prosječnu godinu, ni jako dobru ali ni lošu, koliko vi meda možete proizvesti u toj godini?
Vidite, prvenstveno ne može se od svake košnice uzimati med. Ove manje košnice ili košnice u kojima je novi roj ne mogu proizvesti toliko meda da bi ste uzimali iz njih. Ali ako bi išli na normalno uzimanje meda po jednome društvu ja godišnje skupim negdje od 800 do 900kg meda. Uglavnom se na ovu količinu košnica to vrti negdje oko tone, ako je godina ponavljam dobra za proizvodnju meda.
Po kojoj cijeni vi prodajete med?
Ja svoj med prodajem po cijeni od 15KM po kilogramu. To je cijena po meni normalna i prihvatljiva. Ona je već duže vrijeme takva za pravi prirodni med. Mislim da je ovo i realna cijena za opstanak pčelarstva.
I dok nam laganim i pažljivim koracima pokazuje svoje košnice i svoje pčele, svoje prazne košnice koje je izradio, i sav potreban „alat“ za jednog pčelara, u mislima nam se vrti pitanje: da li će ova godina biti dobra? ne samo za ovoga čovjeka, nego i za sve ostale pčelare u državi, jer znamo koliko su bitne upravo pčele za opstojnost ljudi na Zemlji. Veliki Albert Einstein svojedobno je izjavio: ''Nestanu li pčele sa planeta Zemlje, čovjeku kao vrsti ostaje još oko 4 godine života''. Bez pčela, nema oprašivanja, nema ploda, nema hrane, nema ni ljudi. Pčele u ekosustavu imaju vjerojatno jednu od najvažnijih uloga. Osim što proizvode med, također doprinose našem ekosustavu na način da oprašuju biljke. Na Zemlji se samo oko 10% biljaka cvjetnica oprašuje vjetrom, dok 90% oprašuju insekti. Glavninu tih insekata čine upravo pčele.
Ono što svakako možemo apelirati na naše sugrađane je to; bilo da se bavite proizvodnjom voća ili povrća, imajte na umu da sva vaša zaštitna prskanja vaših biljaka imaju direktan utjecaj na život pčela. Stoga to radite ili kasno popodne ili u ranu večer kako bi ste zaštitili pčele, jer vaše biljke i njihove pčele žive u svojevrsnoj simbiozi.
A ukoliko je netko zainteresiran za kupovinu meda i propolisa od našeg Šimuna neka mu se slobodno javi na broj telefona 063 352 974 – Šimun Lovrić, i dogovore detalje.
Šimunu od srca želim da mu ova pčelarska godina bude obilata i dobra, sa što manje neuspjeha. Jer znamo da onaj tko je uistinu vrijedan u pčelarstvu, za takve ljude nama odmora.
Takvu jednu tvornicu ima i naš sugrađanin Šimun Lovrić. On se naime već nekih petnaestak godina bavi pčelarstvom. Pčela i njezini proizvodi ono je u što se ovaj čovjek već odavno zaljubio i u čemu uživa. Tako lijepo i tako slatko zanimanje, rekli bi smo, ali nije sve onako kako se oku čini.
Šimune kako je sve počelo, koliko se već bavite pčelarstvom?
Počelo je prije nekih petnaest godina. Krenuo sam sa jednim društvom i jednom košnicom. Kasnije sam to povećavao, najprije na pet, pa deset komada, a idućih godina sam išao na maksimum, dok nisam nagurao na stotinu košnica, kaže Šimun za naš portal.
A onda se Šimunu dogodilo nešto loše. Naime, kada se činilo da sve ide dobro, da se posao množi, pčele su počele umirati. Jedno za drugim društva su nestajala, a njegov posao se prepolovio.
Što se tada uistinu dogodilo, jeste li otkrili?
Ha, ne volim o tome ni pričati. Muka mi kad se sjetim, ali dogodilo se što se dogodilo, malo neiskustvo, neznanje nekih osnovnih stvari o pčelarstvu. Nametnici, bolesti. Što i kako liječiti i čime tretirati pčele, sve sam to platio te godine jako skupo. Ali iskreno, isto tako, te godine gdje god sam čuo da se prodaje društvo pčela nisam pitao pošto je, samo sam kupovao. Te sam godine „zijanio“, srljao, ali više ne radim tako. Učim na vlastitim greškama.
Danas se posao lagano vraća u prvobitne dosege. Njegova „tvornica pod vedrim nebom“ danas broji nešto više od devedeset košnica. Trudom i zalaganjem sebe, ali i cijele svoje obitelji, Šimun je danas jedan od većih proizvođača meda u našoj općini.
Šimune što sve proizvodite radom Vaših pčela?
Prvenstveno je to med. Trenutno radimo samo med i propolis. No eksperimentalno sam krenuo i nabavio opremu za proizvodnju pčelinjeg otrova - apitoksina. Nešto što se prikuplja jako dugo, u jako malim količinama, ali ima visoku cijenu i traženo je u medicinskoj industriji.
Kako ste došli na tu ideju da prikupljate pčelinji otrov?
Bio sam na jednom predavanju za pčelare, i čovjek koji je držao to predavanja nam je pojasnio što i kako se radi. Ponudio nam je također osnovnu opremu za prikupljanje otrova za kupiti, koja nije ni malo jeftina, naprotiv. Uzeo sam jedan komplet i krenuo sam sebi praviti iste te stvari. Pošto imam vremena zašto ne sam izrađivati umjesto kupovati.
I doista ovaj čovjek puno toga izrađuje prvenstveno za svoje potrebe. Uhvati se strojeva i alata i polako kreće u proizvodnju. A kada se ne predaješ u životu, kada radiš teške i naporne poslove, čovjek negdje mora „otkazati“. Tako je i Šimun zbog napornoga rada prvenstveno u sječi i izvlačenu šume, te kao posljedica minulog rata završio u bolnici sa problemima kralježnice. Iako je prije par mjeseci operirao kralježnici, i danas se jako čuva i pazi, ali se osigurao za jedno određeno vrijeme što se tiče košnica i ramova za iste. Šimun je kao vrstan drvodjelja svojim vlastitim radom napravio do sada zavidnu količinu košnica, ali stvorio i zalihu za buduće vrijeme.
Prodajete li Šimune košnice ili radite samo za sebe?
Samo za sebe. Ne prodajem nikome, jedino mogu nekome pokloniti, prijatelju ako treba.
Selite li pčele igdje od kuće ili ste stalno tu?
Vrlo rijetko, uglavnom sam tu, u prostoru gdje su mi blizu i voda i planine a i cvijeće. Prije sam išao za bagremom, ali nije mi zgodno što zbog zdravlja, što zbog težine samih košnica, a i zbog toga što još nisam nabavio nikakav specijalni kamion koji bi zadovoljavao sve moje potrebe u seljenju i premještanju pčela.
Koliko u prosjeku godišnje meda može dati jedno dobro društvo pčela?
Pa teško je to reći, zaista. Ali ako je recimo dobra košnica i puna košnica može godišnje dati od 25 do 30kg meda. Ali prvenstveno to sve ovisi kakva je godina. Ako je prosječna može ovoliko, ako je obilata možeš ovoliko izvadit meda, i pčele mogu još toliko nanijeti. Zato kažem, sve ovisi od godine, jer ovo je tvornica pod vedrim nebom. Evo recimo prošla godina je bila jako loša, u jeku najjače sezone pčele su počele umirati, suša je učinila svoje. Zato kažem, teško je bilo što predvidjeti, što donosi koja godina nešto je što mi ne možemo niti predvidjeti a kamo li na to utjecati.
Ako uzmemo u obzir neku recimo prosječnu godinu, ni jako dobru ali ni lošu, koliko vi meda možete proizvesti u toj godini?
Vidite, prvenstveno ne može se od svake košnice uzimati med. Ove manje košnice ili košnice u kojima je novi roj ne mogu proizvesti toliko meda da bi ste uzimali iz njih. Ali ako bi išli na normalno uzimanje meda po jednome društvu ja godišnje skupim negdje od 800 do 900kg meda. Uglavnom se na ovu količinu košnica to vrti negdje oko tone, ako je godina ponavljam dobra za proizvodnju meda.
Po kojoj cijeni vi prodajete med?
Ja svoj med prodajem po cijeni od 15KM po kilogramu. To je cijena po meni normalna i prihvatljiva. Ona je već duže vrijeme takva za pravi prirodni med. Mislim da je ovo i realna cijena za opstanak pčelarstva.
I dok nam laganim i pažljivim koracima pokazuje svoje košnice i svoje pčele, svoje prazne košnice koje je izradio, i sav potreban „alat“ za jednog pčelara, u mislima nam se vrti pitanje: da li će ova godina biti dobra? ne samo za ovoga čovjeka, nego i za sve ostale pčelare u državi, jer znamo koliko su bitne upravo pčele za opstojnost ljudi na Zemlji. Veliki Albert Einstein svojedobno je izjavio: ''Nestanu li pčele sa planeta Zemlje, čovjeku kao vrsti ostaje još oko 4 godine života''. Bez pčela, nema oprašivanja, nema ploda, nema hrane, nema ni ljudi. Pčele u ekosustavu imaju vjerojatno jednu od najvažnijih uloga. Osim što proizvode med, također doprinose našem ekosustavu na način da oprašuju biljke. Na Zemlji se samo oko 10% biljaka cvjetnica oprašuje vjetrom, dok 90% oprašuju insekti. Glavninu tih insekata čine upravo pčele.
Ono što svakako možemo apelirati na naše sugrađane je to; bilo da se bavite proizvodnjom voća ili povrća, imajte na umu da sva vaša zaštitna prskanja vaših biljaka imaju direktan utjecaj na život pčela. Stoga to radite ili kasno popodne ili u ranu večer kako bi ste zaštitili pčele, jer vaše biljke i njihove pčele žive u svojevrsnoj simbiozi.
A ukoliko je netko zainteresiran za kupovinu meda i propolisa od našeg Šimuna neka mu se slobodno javi na broj telefona 063 352 974 – Šimun Lovrić, i dogovore detalje.
Šimunu od srca želim da mu ova pčelarska godina bude obilata i dobra, sa što manje neuspjeha. Jer znamo da onaj tko je uistinu vrijedan u pčelarstvu, za takve ljude nama odmora.
