Sjećanje na naše bake

Sjećamo se naših baka
Dok su nekad bile s nama
Ramske krpe nosile na glavi
A opanke na svojim nogama

U košulji od platna bijeloga
Sa pregačom oko svoga struka
I ćurdiji rađenoj od vune
Na preslici uvijek joj je ruka

Nekad je težak život bio
Treba kosit, kupiti i vrći
Baka doma ručak je spremala
I ostale poslove po kući

Bake su nas odgojile sviju
One uvijek pazile su na nas
Puna kuća nekada je bila
A ne dvoje kao što je danas

Bilo rano ili kasno doba
Bilo ljeto ili hladna zima
Uvijek baka brinula je za nas
I strpljenja ona za nas ima

Baki ništa nije teško bilo
Učiniti za unuke svoje
Dok uvečer ne vrate se kući
One stalno pred vratima stoje

Težak život sve su one prošle
Bilo gladi nemanja i rata
Puno djece podić su morale
Bez primanja, škole i zanata

Nije bilo doktora ni lijeka
Depresiju rijetko koja ima
Poljske trave skupljale su one
Sve bolesti liječile sa njima

Ali uvijek vesele su bile
Pjevale su na svakom koraku
Uzdale se u dragoga Boga
I u Gospu svoju drugu majku

Stihovi: Ivan Čuljak