Na suđenju za zločine na području Bugojna, svjedok Tužiteljstva Bosne i Hercegovine je rekao da su vojni policajci pretukli zarobljenike na Rostovu 1993. godine, objavio je Detektor.
Predsjedništvo donijelo odluku o stadionu
Enes Handžić, koji je ranije osuđen na osam godina zatvora zbog zločina u Bugojnu, kazao je da je u srpnju 1993. bio pomoćnik zapovjednika za sigurnost 307. brigade Armije Bosne i Hercegovine (ABiH) kada su zbog ubojstva policajaca započeli sukobi, koji su trajali deset dana, i da su radili na oformljivanju operativne grupe, čiji je zapovjednik bio Selmo Cikotić.
''Sukobi su se okončali nakon deset dana, predajom u gradu. (…) Zarobljenici su bili smješteni u prostorijama gdje su zatečeni, dok nismo stekli uvjete da ih premjestimo'', ispričao je.
Handžić je rekao da je Ratno predsjedništvo donijelo odluku o ustupanju stadiona “Iskre” za ratne zarobljenike i da je tu formiran zatvor. Naveo je da je na čelu Ratnog predsjedništva bio Dževad Mlaćo.
Na pitanje tužitelja Mladena Vukojičića o angažiranju zarobljenika za rad, svjedok je kazao da je on izdavao naredbe za angažiranje, nakon što zapovjednik da suglasnost i dozvolu. Pojasnio je da on nije donosio odluku o izboru zarobljenika.
Blizu 600 zarobljenika
''Korišteni su za asanacije terena u gradu, jedan dio su slali na Prusac, a jedne u Donji Vakuf za uređenje borbenih položaja'', kazao je svjedok.
Handžić je kazao da su po naredbi napravili popise zarobljenika, onih koji su učestvovali u borbenim djelovanjima i onih koji su civili. U jednom trenutku, prema njegovim riječima, bilo je blizu 600 zarobljenika, od kojih je njih oko 25 bilo na popisu onih koji su bili zapovjednici ili su sudjelovali u ratu.
Rekao je da je Mlaćo od njega tražio da predloži lokaciju za izmještanje te grupe zarobljenika, ali nakon što nije imao prijedlog, donesena je odluka da će se smjestiti na Rostovo.
''Mnoga lica su tu pretučena od strane vojnih policajaca. Jedne prilike su zbog posljedica premlaćivanja podlegla tri zarobljenika, sjećam se jednog od njih'', kazao je.
Bijeg
Nakon što se po gradu počelo pričati da se zarobljenicima izgubio svaki trag, Handžić je, kako je rekao, tražio da ga se odvede u Rostovo, da se uvjeri da su zarobljenici živi. Prilikom odlaska sa ovom grupom zarobljenika na Rostovo, jedan od njih je pobjegao, o čemu je on izvijestio zapovjednika i predsjednika Ratnog predsjedništva.
Ispitivanje svjedoka je prekinuto zbog uloženih prigovora Obrana i utvrđivanja mogu li se zapisnici o njegovom saslušanju koristiti jer su uzeti u trenutku kada je bio i svjedok i optužen.
Mlaćo je, u svojstvu predsjednika Ratnog predsjedništva Bugojno, optužen s Cikotićem, bivšim zapovjednikom Operativne grupe Zapad Armije BiH. Mlaćo se tereti da je naredio ubojstva zarobljenika hrvatske nacionalnosti, a u optužnici se navodi i da je zaustavio transport zarobljenika u Zenicu zbog navodno sigurnosnih i tehničkih razloga. Cikotić je optužen da nije spriječio podređene pripadnike Armije RBiH da počine krivična djela, kao i da je propustio da poduzme mjere zbog mučenja i ubojstava ratnih zarobljenika.
Dio njih nikada se nije vratio s radova
Drugi svjedok tužiteljstva Zoran Pocrnja kazao je da je tijekom 1993. bio vojni policajac i da se predao 23. srpnja, nakon sukoba koji su trajali deset dana.
''Izašli smo vani, krenula su postrojavanja i odvođenja, bili smo u salonu namještaja sedam dana, poslije toga su nas izmjestili'', rekao je.
Pocrnja je ispričao da je odvođen na rad na Prusac, gdje su kopali trašeje, rovove i zemunice, a da je neprijateljska linija bila toliko blizu da su čuli vojnike.
''Išli smo samo noću ili kad je ružno vrijeme, da nas ne vide'', kazao je.
Na pitanje tužitelja pamti li zarobljenike s kojim je odvođen na radove, svjedok je naveo više od deset imena objašnjavajući da se dio njih nikada nije vratio s radova.
Nastavak suđenja je 12. studenog.
Predsjedništvo donijelo odluku o stadionu
Enes Handžić, koji je ranije osuđen na osam godina zatvora zbog zločina u Bugojnu, kazao je da je u srpnju 1993. bio pomoćnik zapovjednika za sigurnost 307. brigade Armije Bosne i Hercegovine (ABiH) kada su zbog ubojstva policajaca započeli sukobi, koji su trajali deset dana, i da su radili na oformljivanju operativne grupe, čiji je zapovjednik bio Selmo Cikotić.
''Sukobi su se okončali nakon deset dana, predajom u gradu. (…) Zarobljenici su bili smješteni u prostorijama gdje su zatečeni, dok nismo stekli uvjete da ih premjestimo'', ispričao je.
Handžić je rekao da je Ratno predsjedništvo donijelo odluku o ustupanju stadiona “Iskre” za ratne zarobljenike i da je tu formiran zatvor. Naveo je da je na čelu Ratnog predsjedništva bio Dževad Mlaćo.
Na pitanje tužitelja Mladena Vukojičića o angažiranju zarobljenika za rad, svjedok je kazao da je on izdavao naredbe za angažiranje, nakon što zapovjednik da suglasnost i dozvolu. Pojasnio je da on nije donosio odluku o izboru zarobljenika.
Blizu 600 zarobljenika
''Korišteni su za asanacije terena u gradu, jedan dio su slali na Prusac, a jedne u Donji Vakuf za uređenje borbenih položaja'', kazao je svjedok.
Handžić je kazao da su po naredbi napravili popise zarobljenika, onih koji su učestvovali u borbenim djelovanjima i onih koji su civili. U jednom trenutku, prema njegovim riječima, bilo je blizu 600 zarobljenika, od kojih je njih oko 25 bilo na popisu onih koji su bili zapovjednici ili su sudjelovali u ratu.
Rekao je da je Mlaćo od njega tražio da predloži lokaciju za izmještanje te grupe zarobljenika, ali nakon što nije imao prijedlog, donesena je odluka da će se smjestiti na Rostovo.
''Mnoga lica su tu pretučena od strane vojnih policajaca. Jedne prilike su zbog posljedica premlaćivanja podlegla tri zarobljenika, sjećam se jednog od njih'', kazao je.
Bijeg
Nakon što se po gradu počelo pričati da se zarobljenicima izgubio svaki trag, Handžić je, kako je rekao, tražio da ga se odvede u Rostovo, da se uvjeri da su zarobljenici živi. Prilikom odlaska sa ovom grupom zarobljenika na Rostovo, jedan od njih je pobjegao, o čemu je on izvijestio zapovjednika i predsjednika Ratnog predsjedništva.
Ispitivanje svjedoka je prekinuto zbog uloženih prigovora Obrana i utvrđivanja mogu li se zapisnici o njegovom saslušanju koristiti jer su uzeti u trenutku kada je bio i svjedok i optužen.
Mlaćo je, u svojstvu predsjednika Ratnog predsjedništva Bugojno, optužen s Cikotićem, bivšim zapovjednikom Operativne grupe Zapad Armije BiH. Mlaćo se tereti da je naredio ubojstva zarobljenika hrvatske nacionalnosti, a u optužnici se navodi i da je zaustavio transport zarobljenika u Zenicu zbog navodno sigurnosnih i tehničkih razloga. Cikotić je optužen da nije spriječio podređene pripadnike Armije RBiH da počine krivična djela, kao i da je propustio da poduzme mjere zbog mučenja i ubojstava ratnih zarobljenika.
Dio njih nikada se nije vratio s radova
Drugi svjedok tužiteljstva Zoran Pocrnja kazao je da je tijekom 1993. bio vojni policajac i da se predao 23. srpnja, nakon sukoba koji su trajali deset dana.
''Izašli smo vani, krenula su postrojavanja i odvođenja, bili smo u salonu namještaja sedam dana, poslije toga su nas izmjestili'', rekao je.
Pocrnja je ispričao da je odvođen na rad na Prusac, gdje su kopali trašeje, rovove i zemunice, a da je neprijateljska linija bila toliko blizu da su čuli vojnike.
''Išli smo samo noću ili kad je ružno vrijeme, da nas ne vide'', kazao je.
Na pitanje tužitelja pamti li zarobljenike s kojim je odvođen na radove, svjedok je naveo više od deset imena objašnjavajući da se dio njih nikada nije vratio s radova.
Nastavak suđenja je 12. studenog.
