Sve nominacije za “Hercegovku godine” su poprilično slične. Nastoji se istaknuti ono najljepše i ono najvrjednije što ih krasi.
Svatko ima nekog za kog smatra da baš ta osoba treba biti “Hercegovka godine”.
U tomu i jest čar i ljepota ovog izbora.
Glas naroda kako u nominacijama, tako i u pobjednicama.
Međutim,jedna naša Hercegovka ove godine, od samog starta je imala pomalo drugačiju podršku.
Moramo spomenuti da je ovo tegobno vrijeme i vrijeme kada ljudi gube u beznađu interes za bilo što.
Stoga je ovo još zanimljivije i vrijednije.
Krenuvši od ne samo jedne nominacije koliko je dovoljno da osoba uđe u prvih krug glasovanja već više nominacija popraćenih snažnom podrškom i s pregršt emocija.
Počeli smo se pitati “ma ‘ tko je više ta Anika Obradović”.
Kako na početku, tako je bilo do kraja natjecanja podrška je bila upečatljiva.
Tako je, sad već možemo kazati naša Hercegovka Anika imala i najveći broj pojedinačnih glasova.
Moram kazati da sam jedva čekala dodjelu nagrada kako bih upoznala gos.Aniku Obradović koju su doslovce “okivali u zvijezde”, ne samo u nominacijama već i s gotovo svakim pristiglim glasom, piše Daniela Škegro za Hercegovina.in.
Isticali su njen rad, trud, nesebično i bezuvjetno zalaganje koje je krenulo u ratnom razdoblju devedesetih kada je bila ranjavana, pa u poratnom razdoblju, kao i u vrijeme proglašenja pandemije.
Kažu : ”Nema kuće u Neumu,Stocu i Ravnom koja ne pozna našu Aniku”.
“Žena koja svoj život živi da bi pomagala druge”, “Ona nam je i doktor i sestra u Neumu”,”E, da nam nije Anike bilo tisuću puta,tko zna kako bi završilo”, ”Anika pobijedila ili ne ona je naša pobjednica”, “Neum se ponosi Anikom”, “Ako ti je Anika prijatelj, tek tad možeš reći da imaš prijatelja na kojeg možeš računat”… bijaše tu još mnoštvo takvih i sličnih poruka s gotovo svakim glasom za medicinsku sestru Aniku Obradović koja je pobijedila u kategoriji Zdravstvo.
Anika je svojim radom, marljivošću i velikom ljubavlju kojom radi svoj posao,”bijelu mantiju dovela do dijamantnog sjaja”.
Ona je primjer čestitosti, požrtvovnosti, plemenitosti i svih onih vrijednih vrlina i osobina koje krasi jednu kršnu Hercegovku.
Kada je Anika čula da je pobjednica u svojoj kategoriji, prvo je zagrlila svoju kolegicu Ivonu Bevanda koja je stajala do nje na sceni, a radi kao medicinska sestra na odjelu psihijatrije u Mostaru.
Potom me je potražila pogledom i širom raširenih ruku krenula ka meni u susret.
Neopisivo lijep osjećaj za koji mi pomanjka riječi da bih mogla kazati s koliko emocijama sam osobno to doživljavala.
I dok je s pozornice naša draga voditeljica Ivana Vidmar ponavljala “razmak, nema grljenja i ljubljenja, epidemiološke mjere na snazi…”,ja sam već čvrsto zagrlila ženu kojoj se dive ljudi i “okivaju u zvijezde” zbog predanosti i ogromnom količinom ljubavi radeći svoj posao medicinske sestre koji znamo kako i koliko je plaćen. Bolje rečeno koji je nažalost podcijenjen.
Počašćena sam što sam evo i ja mogla upoznati na ovom izboru “Hercegovka godine” NAŠU HERCEGOVKU ANIKU.
Svatko ima nekog za kog smatra da baš ta osoba treba biti “Hercegovka godine”.
U tomu i jest čar i ljepota ovog izbora.
Glas naroda kako u nominacijama, tako i u pobjednicama.
Međutim,jedna naša Hercegovka ove godine, od samog starta je imala pomalo drugačiju podršku.
Moramo spomenuti da je ovo tegobno vrijeme i vrijeme kada ljudi gube u beznađu interes za bilo što.
Stoga je ovo još zanimljivije i vrijednije.
Krenuvši od ne samo jedne nominacije koliko je dovoljno da osoba uđe u prvih krug glasovanja već više nominacija popraćenih snažnom podrškom i s pregršt emocija.
Počeli smo se pitati “ma ‘ tko je više ta Anika Obradović”.
Kako na početku, tako je bilo do kraja natjecanja podrška je bila upečatljiva.
Tako je, sad već možemo kazati naša Hercegovka Anika imala i najveći broj pojedinačnih glasova.
Moram kazati da sam jedva čekala dodjelu nagrada kako bih upoznala gos.Aniku Obradović koju su doslovce “okivali u zvijezde”, ne samo u nominacijama već i s gotovo svakim pristiglim glasom, piše Daniela Škegro za Hercegovina.in.
Isticali su njen rad, trud, nesebično i bezuvjetno zalaganje koje je krenulo u ratnom razdoblju devedesetih kada je bila ranjavana, pa u poratnom razdoblju, kao i u vrijeme proglašenja pandemije.
Kažu : ”Nema kuće u Neumu,Stocu i Ravnom koja ne pozna našu Aniku”.
“Žena koja svoj život živi da bi pomagala druge”, “Ona nam je i doktor i sestra u Neumu”,”E, da nam nije Anike bilo tisuću puta,tko zna kako bi završilo”, ”Anika pobijedila ili ne ona je naša pobjednica”, “Neum se ponosi Anikom”, “Ako ti je Anika prijatelj, tek tad možeš reći da imaš prijatelja na kojeg možeš računat”… bijaše tu još mnoštvo takvih i sličnih poruka s gotovo svakim glasom za medicinsku sestru Aniku Obradović koja je pobijedila u kategoriji Zdravstvo.
Anika je svojim radom, marljivošću i velikom ljubavlju kojom radi svoj posao,”bijelu mantiju dovela do dijamantnog sjaja”.
Ona je primjer čestitosti, požrtvovnosti, plemenitosti i svih onih vrijednih vrlina i osobina koje krasi jednu kršnu Hercegovku.
Kada je Anika čula da je pobjednica u svojoj kategoriji, prvo je zagrlila svoju kolegicu Ivonu Bevanda koja je stajala do nje na sceni, a radi kao medicinska sestra na odjelu psihijatrije u Mostaru.
Potom me je potražila pogledom i širom raširenih ruku krenula ka meni u susret.
Neopisivo lijep osjećaj za koji mi pomanjka riječi da bih mogla kazati s koliko emocijama sam osobno to doživljavala.
I dok je s pozornice naša draga voditeljica Ivana Vidmar ponavljala “razmak, nema grljenja i ljubljenja, epidemiološke mjere na snazi…”,ja sam već čvrsto zagrlila ženu kojoj se dive ljudi i “okivaju u zvijezde” zbog predanosti i ogromnom količinom ljubavi radeći svoj posao medicinske sestre koji znamo kako i koliko je plaćen. Bolje rečeno koji je nažalost podcijenjen.
Počašćena sam što sam evo i ja mogla upoznati na ovom izboru “Hercegovka godine” NAŠU HERCEGOVKU ANIKU.
