Stanley je, kao i većina ostalih sorti šljiva, u ovoj godini imala izuzetno dobar rod. Imajući u vidu da se slabije razgranava i da nema puno skeletnih grana, prilikom rezidbe pažnju bi trebalo obratiti na ostavljanje dužih, a tanjih grana.
Takve grane nalaze se, ne samo u donjem dijelu krošnje, već i gornjem. Iako ova sorta najviše rađa na kratkim rodnim grančicama i svibanjskim kiticama, u praksi je primijećeno da i duže rodne grane imaju na sebi dosta roda i da ne prave konkurenciju ostalim rodnim granama, piše Agroklub.com
Ostaviti četiri do pet grana
Razlog je što se takve grane, kad se opterete rodom, same savijaju pod kutom koji ne zasjenjuje ostatak krošnje, posebno srednji i gornji dio. Po jednom stablu trebalo bi ostaviti četiri do pet ovakvih grana.
Inače, rezači duže grane na ovoj sorti, u gornjem dijelu krošnje, uglavnom smatraju za vodopije i često ih orežu tako da nema nijedna u krošnji. Ako se ostave dvije godine, a tanke su i nisu previse dugačke i debele, onda su idealne za ostavljanje kao budući nositelji rodnosti jer mogu rađati barem dvije godine.
Isto tako, važno je ostaviti više kratkih rodnih grančica, a izrođene grane mijenjati, ako nemaju dovoljno pupova ili skratiti na bočnu kratku grančicu, ako je puna rodnih pupoljaka. Većina rezača prilikom rezidbe voli raditi sa sortom Stanley, upravo zbog mnoštva kratkih grančica punih rodnih pupova i istina je da rađa bez obzira na način rezidbe. Ipak, trebalo bi ostaviti prozračnu krošnju i odstraniti sve debele grane koje zasjenjuju unutrašnjost, jer je svjetlost važna za bolju diferencijaciju rodnih pupova.
Osjetljiva na moniliju
Što se tiče otpornosti na bolesti, ova sorta osjetljiva je na moniliju, zbog čega se pažnja najviše mora usmjeriti na razdoblje prije, tijekom i poslije cvjetanja. U tom slučaju, ne bi trebalo biti većih problema u praksi.
Koriste se bakreni preparati i vapno, u jesen i rano proljeće, te fungicidi prije i poslije cvjetanja. Nije 100% otporna na šarku šljiva, ali je dobro podnosi, još bolje od čačanske rodne. Uz redovnu zaštitu kontaktnim preparatima, nema puno problema ni s plamenjačom.
Takve grane nalaze se, ne samo u donjem dijelu krošnje, već i gornjem. Iako ova sorta najviše rađa na kratkim rodnim grančicama i svibanjskim kiticama, u praksi je primijećeno da i duže rodne grane imaju na sebi dosta roda i da ne prave konkurenciju ostalim rodnim granama, piše Agroklub.com
Ostaviti četiri do pet grana
Razlog je što se takve grane, kad se opterete rodom, same savijaju pod kutom koji ne zasjenjuje ostatak krošnje, posebno srednji i gornji dio. Po jednom stablu trebalo bi ostaviti četiri do pet ovakvih grana.
Inače, rezači duže grane na ovoj sorti, u gornjem dijelu krošnje, uglavnom smatraju za vodopije i često ih orežu tako da nema nijedna u krošnji. Ako se ostave dvije godine, a tanke su i nisu previse dugačke i debele, onda su idealne za ostavljanje kao budući nositelji rodnosti jer mogu rađati barem dvije godine.
Isto tako, važno je ostaviti više kratkih rodnih grančica, a izrođene grane mijenjati, ako nemaju dovoljno pupova ili skratiti na bočnu kratku grančicu, ako je puna rodnih pupoljaka. Većina rezača prilikom rezidbe voli raditi sa sortom Stanley, upravo zbog mnoštva kratkih grančica punih rodnih pupova i istina je da rađa bez obzira na način rezidbe. Ipak, trebalo bi ostaviti prozračnu krošnju i odstraniti sve debele grane koje zasjenjuju unutrašnjost, jer je svjetlost važna za bolju diferencijaciju rodnih pupova.
Osjetljiva na moniliju
Što se tiče otpornosti na bolesti, ova sorta osjetljiva je na moniliju, zbog čega se pažnja najviše mora usmjeriti na razdoblje prije, tijekom i poslije cvjetanja. U tom slučaju, ne bi trebalo biti većih problema u praksi.
Koriste se bakreni preparati i vapno, u jesen i rano proljeće, te fungicidi prije i poslije cvjetanja. Nije 100% otporna na šarku šljiva, ali je dobro podnosi, još bolje od čačanske rodne. Uz redovnu zaštitu kontaktnim preparatima, nema puno problema ni s plamenjačom.
