Što je injekcija, a što je cjepivo? Dosta ljudi zna, nije da ne zna, ali ima i onih koji misle da je ovo isto. Pa zato čujemo “primio je injekciju”, a zapravo je primio cjepivo. Ili: “primio je cjepivo”, a osoba je zapravo primila neki lijek injekcijom.
Nije svaka injekcija cjepivo i ne daje se svako cjepivo injekcijom!
Recimo, živo cjepivo protiv poliomijelitisa se daje oralno, da se popije, a vakcina protiv velikih boginja se davala (više se to cjepivo ne daje) tako što se šupljom iglom s malim “U” na vrhu koža zagrebe, dakle, to cjepivo se nije injiciralo.
Injekcija u medicini je ubrizgavanje tekućine – rastvora nekih tvari – pomoću posebne medicinske igle u tijelo. Injekcijom možemo davati i cjepivo, ali i različite lijekove. To je forma parenteralne primjene lijeka, što je svaka primjena lijeka koja zaobilazi probavni sistem, dakle nije peroralno, “na usta”. Injekcije su najčešće subkutane (pod kožu), intramuskularne (u mišić), intradermalne (u kožu) ili intravenozne (u venu).
Cjepiva koje se daju injekcijom, nikad se ne daju intravenozno, o tome smo malo više pričali ovdje.
Svega oko 3% primijenjenih injekcija otpada na imunizaciju, ostale se daju u druge svrhe, uključujući i transfuzije krvi.
Injekcija je način davanja lijeka ili cjepiva, a cjepivo je vrsta medicinskog preparata koji ima ulogu prevencije, zaštite od određenih bolesti putem pobuđivanja imunološkog odgovora organizma.
Administracija lijeka ili cjepiva iglom izaziva bol i lokalne reakcije poput oticanja uslijed uboda i crvenila. I to su neke od najčešćih reakcija na cjepivo ili injekcijom primijenjene lijekove.
Dakle, kada govorimo o cjepivima, ne bi bilo pravilno reći da smo mi ili naše dijete primili “injekciju”, mada se vakcine u sadašnjim kalendarima cijepljenja daju injekcijama. Injekcija je širi pojam od cjepiva i više se primjenjuje za opis primanja lijeka.
Tekst za vakcine ba pripremila i napisala: Jelena Kalinić, MA, biolog, naučni novinar i bloger Društvo za promociju prirodnih nauka “Nauka i svijet” i blog Quantum of Science.
Nije svaka injekcija cjepivo i ne daje se svako cjepivo injekcijom!
Recimo, živo cjepivo protiv poliomijelitisa se daje oralno, da se popije, a vakcina protiv velikih boginja se davala (više se to cjepivo ne daje) tako što se šupljom iglom s malim “U” na vrhu koža zagrebe, dakle, to cjepivo se nije injiciralo.
Injekcija u medicini je ubrizgavanje tekućine – rastvora nekih tvari – pomoću posebne medicinske igle u tijelo. Injekcijom možemo davati i cjepivo, ali i različite lijekove. To je forma parenteralne primjene lijeka, što je svaka primjena lijeka koja zaobilazi probavni sistem, dakle nije peroralno, “na usta”. Injekcije su najčešće subkutane (pod kožu), intramuskularne (u mišić), intradermalne (u kožu) ili intravenozne (u venu).
Cjepiva koje se daju injekcijom, nikad se ne daju intravenozno, o tome smo malo više pričali ovdje.
Svega oko 3% primijenjenih injekcija otpada na imunizaciju, ostale se daju u druge svrhe, uključujući i transfuzije krvi.
Injekcija je način davanja lijeka ili cjepiva, a cjepivo je vrsta medicinskog preparata koji ima ulogu prevencije, zaštite od određenih bolesti putem pobuđivanja imunološkog odgovora organizma.
Administracija lijeka ili cjepiva iglom izaziva bol i lokalne reakcije poput oticanja uslijed uboda i crvenila. I to su neke od najčešćih reakcija na cjepivo ili injekcijom primijenjene lijekove.
Dakle, kada govorimo o cjepivima, ne bi bilo pravilno reći da smo mi ili naše dijete primili “injekciju”, mada se vakcine u sadašnjim kalendarima cijepljenja daju injekcijama. Injekcija je širi pojam od cjepiva i više se primjenjuje za opis primanja lijeka.
Tekst za vakcine ba pripremila i napisala: Jelena Kalinić, MA, biolog, naučni novinar i bloger Društvo za promociju prirodnih nauka “Nauka i svijet” i blog Quantum of Science.
