Opće izbore 2022. Hrvati u BiH će pamtiti po promjenama unutar vlastitih redova. Nositelji tih promjena zasigurno zasigurno neće biti neka “izdajnička priča”
Za opće izbore 2022. godine niz stranaka bi mogao nastupiti u zajedničkoj koalciji. Riječ je o takozvanom hercegbosanskom anti hdz bloku.
O čemu se tu, zapravo, radi? Niz manjih stranaka s hrvatskim predznakom, a koje se nisu kompromitirale u vladama poput one platforme, nezadovoljni su politikom HDZ-a BiH.
Ta politika je, kako kažu neformalno za Bild.ba, premekana i ne radi dovoljno na promjenama izbornog zakona BiH koji bi Hrvatima omogućio jednaka prava kakva imaju druga dva konstitutivna naroda u BiH.
Predvodnici takvog bloka, kažu, za sada ne žele davati službene informacije, ali su voljni razgovarati međusobno.
Jedan od lidera hrvatskih oporbenih stranaka u BiH, izjavio je nedavno za Bild.ba, pod uvjetom anonimnosti, kako će “ovih dana pričati s Ilijom (Cvitanovićem, liderom HDZ-a 1990) a možda i sa Slavenom (Ragužem – HRS) oko nastupa na izborima dogodine”.
– Ja bih osobno volio da izbora ne bude ako ne bude Izbornog zakona. A njega neće biti, a izbora će, nažalost, biti i mi ćemo na nje ići. Ako HDZ BiH ima obraz ići na njih, zašto ne bi i mi išli. Mi koji nismo bili u mogućnosti mijenjati Izborni zakon dok HDZ BiH jest – kaže on za Bild.ba.
Ovu priču i koaliciju podržava i skupina uglednika u bh. Hrvata, ali i dio crkve.
– Nije naš prijeki cilj rušenje HDZ-a. Nas HDZ ne frustrira svojim postojanjem nego svojim odsustvom činjenja, oko mnogih stvari, od izbornog zakona, do iseljavanja i smanjenja broja katolika Hrvata pa sve preko službenog Zagreba koji šuti na ove očite probleme – rekao je Bildu jedan svećenik iz Hercegovine, također pod uvjetom anonimnosti.
Što bi moglo biti od svega toga? Koje su stranke u pitanju? Ako analiziramo rezultate lokalnih izbora i kad sve izvedemo na čistac, jasno je da se radi o Hrvatskom nacionalnom pomaku koji djeluje, za sada, na području HBŽ-a, o HDZ-u 1990, o Hrvatskoj republikanskoj stranci i o HSS-u koji je najprepoznatljiviji kroz figuru svog ekscentričnog predsjednika – Marija Karamatića.
Pa krenimo redom.
Republikanci imaju u Mostaru tri gradska vijećnika i vrlo vjerojatno će obnoviti mandat u županiji koji je 2018. osvojio Slaven Raguž, a moguće je da će osnaženi ovim rezultatom biti još i jači na županijskoj razini.
Iako nisu uspjeli ući u vijeće u Mostaru, i HDZ 1990 u HNŽ-u ima kakav takav koalicijski potencijal. K tomu dodamo utjecaj kojeg Vukadin ima preko Sveučilišta, a u toj priči bi im dobro došao i Karamatić koji kroz javno djelovanje može utjecati na smjerove u nekoliko drugih HNŽ općina – posebno Čapljine gdje ima infrastrukturu, ova koalicija bi mogla lako postati jezičac na vagi za sastav buduće vlade, ali i konkurirati pri slanju izaslanika u dom naroda na razini Federacije, a što je važnije od vlade HNŽ-a.
Ilija Cvitanović je s HDZ-om 1990 odlučio uraditi svojevrsni odmak od nekih ranijih politika pa je tako otvoreno počeo govoriti o Herceg-Bosni, trećem entitetu i sličnim, bh. Hrvatima zanimljvim političkim pojmovima, a čemu HDZ BiH pristupa opreznije. Cvitanović je u zadnje dvije godine pokazao da HDZ 1990 neće, uvjetno rečeno, igrati za Sarajevo, nego da će boriti među hrvatskim biračkim tijekom.
Bilo kako bilo, iako izgledaju naprvu nespojivi, HBŽ i HNŽ su itekako spojivi jer će ova koalicija u HBŽ-u zasigurno imati svoje “ruke” koje će slati u federalni dom naroda – točnije, njih dvojicu u hrvatskom klubu. Dodamo li tomu minimalno pet bošnjačkih i probošnjačkih ruku koje će gore poslati stranke okupljene oko SDA i tobožnjih građanskih stranaka, vidimo da je to već sedam “nehdz ruku”.
Gluho bilo, Vukadin neće sebi dopustiti da njegove ruke presude novu platformu, ali će, uspije li se domoći još jedne u HNŽ-u, biti u odličnoj situaciji da od HDZ-a BiH, iz hrvatske kvote, doslovno kaže što želi za ulazak u vlast. Što bi, dakako, bilo legitimno.
U zapadnoj Hercegovini ova koalicija ne bi ostvarila neki ogroman uspjeh, ako ćemo se za usporedbu držati rezultata lokalnih izbora 2020., međutim, uključe li tamo u priču i neke druge stranke poput HSP Ante Starčević koji se kod Hrvata nije kompromitirao, tamo bi se ova koalicija mogla nadati jednom mjestu u domu naroda.
Uz tzv. građanskih i probošnjačkih pet koje će sarajevske stranke zasigurno imati, to bi bile već četiri hrvatske ruke u domu naroda s kojima bi Čović, kao nacionalno osviješten lider, itekako trebao razgovarati. I konačno s mrtve točke pokrenuti položaj bh. Hrvata.
Opće izbore 2022. Hrvati u BiH će pamtiti po promjenama unutar vlastitih redova. Nositelji tih promjena zasigurno zasigurno neće biti neka “izdajnička priča”, a za sve ostalo će biti potrebno ono na što se političari nikada ne smiju oslanjati, ali često bude presudan faktor – a to je – sreća. I pobjeda sujete. Koja je prijeko potrebna mnogim političarima bh. Hrvata.
Bild.ba / I.C.
Za opće izbore 2022. godine niz stranaka bi mogao nastupiti u zajedničkoj koalciji. Riječ je o takozvanom hercegbosanskom anti hdz bloku.
O čemu se tu, zapravo, radi? Niz manjih stranaka s hrvatskim predznakom, a koje se nisu kompromitirale u vladama poput one platforme, nezadovoljni su politikom HDZ-a BiH.
Ta politika je, kako kažu neformalno za Bild.ba, premekana i ne radi dovoljno na promjenama izbornog zakona BiH koji bi Hrvatima omogućio jednaka prava kakva imaju druga dva konstitutivna naroda u BiH.
Predvodnici takvog bloka, kažu, za sada ne žele davati službene informacije, ali su voljni razgovarati međusobno.
Jedan od lidera hrvatskih oporbenih stranaka u BiH, izjavio je nedavno za Bild.ba, pod uvjetom anonimnosti, kako će “ovih dana pričati s Ilijom (Cvitanovićem, liderom HDZ-a 1990) a možda i sa Slavenom (Ragužem – HRS) oko nastupa na izborima dogodine”.
– Ja bih osobno volio da izbora ne bude ako ne bude Izbornog zakona. A njega neće biti, a izbora će, nažalost, biti i mi ćemo na nje ići. Ako HDZ BiH ima obraz ići na njih, zašto ne bi i mi išli. Mi koji nismo bili u mogućnosti mijenjati Izborni zakon dok HDZ BiH jest – kaže on za Bild.ba.
Ovu priču i koaliciju podržava i skupina uglednika u bh. Hrvata, ali i dio crkve.
– Nije naš prijeki cilj rušenje HDZ-a. Nas HDZ ne frustrira svojim postojanjem nego svojim odsustvom činjenja, oko mnogih stvari, od izbornog zakona, do iseljavanja i smanjenja broja katolika Hrvata pa sve preko službenog Zagreba koji šuti na ove očite probleme – rekao je Bildu jedan svećenik iz Hercegovine, također pod uvjetom anonimnosti.
Što bi moglo biti od svega toga? Koje su stranke u pitanju? Ako analiziramo rezultate lokalnih izbora i kad sve izvedemo na čistac, jasno je da se radi o Hrvatskom nacionalnom pomaku koji djeluje, za sada, na području HBŽ-a, o HDZ-u 1990, o Hrvatskoj republikanskoj stranci i o HSS-u koji je najprepoznatljiviji kroz figuru svog ekscentričnog predsjednika – Marija Karamatića.
Pa krenimo redom.
Republikanci imaju u Mostaru tri gradska vijećnika i vrlo vjerojatno će obnoviti mandat u županiji koji je 2018. osvojio Slaven Raguž, a moguće je da će osnaženi ovim rezultatom biti još i jači na županijskoj razini.
Iako nisu uspjeli ući u vijeće u Mostaru, i HDZ 1990 u HNŽ-u ima kakav takav koalicijski potencijal. K tomu dodamo utjecaj kojeg Vukadin ima preko Sveučilišta, a u toj priči bi im dobro došao i Karamatić koji kroz javno djelovanje može utjecati na smjerove u nekoliko drugih HNŽ općina – posebno Čapljine gdje ima infrastrukturu, ova koalicija bi mogla lako postati jezičac na vagi za sastav buduće vlade, ali i konkurirati pri slanju izaslanika u dom naroda na razini Federacije, a što je važnije od vlade HNŽ-a.
Ilija Cvitanović je s HDZ-om 1990 odlučio uraditi svojevrsni odmak od nekih ranijih politika pa je tako otvoreno počeo govoriti o Herceg-Bosni, trećem entitetu i sličnim, bh. Hrvatima zanimljvim političkim pojmovima, a čemu HDZ BiH pristupa opreznije. Cvitanović je u zadnje dvije godine pokazao da HDZ 1990 neće, uvjetno rečeno, igrati za Sarajevo, nego da će boriti među hrvatskim biračkim tijekom.
Bilo kako bilo, iako izgledaju naprvu nespojivi, HBŽ i HNŽ su itekako spojivi jer će ova koalicija u HBŽ-u zasigurno imati svoje “ruke” koje će slati u federalni dom naroda – točnije, njih dvojicu u hrvatskom klubu. Dodamo li tomu minimalno pet bošnjačkih i probošnjačkih ruku koje će gore poslati stranke okupljene oko SDA i tobožnjih građanskih stranaka, vidimo da je to već sedam “nehdz ruku”.
Gluho bilo, Vukadin neće sebi dopustiti da njegove ruke presude novu platformu, ali će, uspije li se domoći još jedne u HNŽ-u, biti u odličnoj situaciji da od HDZ-a BiH, iz hrvatske kvote, doslovno kaže što želi za ulazak u vlast. Što bi, dakako, bilo legitimno.
U zapadnoj Hercegovini ova koalicija ne bi ostvarila neki ogroman uspjeh, ako ćemo se za usporedbu držati rezultata lokalnih izbora 2020., međutim, uključe li tamo u priču i neke druge stranke poput HSP Ante Starčević koji se kod Hrvata nije kompromitirao, tamo bi se ova koalicija mogla nadati jednom mjestu u domu naroda.
Uz tzv. građanskih i probošnjačkih pet koje će sarajevske stranke zasigurno imati, to bi bile već četiri hrvatske ruke u domu naroda s kojima bi Čović, kao nacionalno osviješten lider, itekako trebao razgovarati. I konačno s mrtve točke pokrenuti položaj bh. Hrvata.
Opće izbore 2022. Hrvati u BiH će pamtiti po promjenama unutar vlastitih redova. Nositelji tih promjena zasigurno zasigurno neće biti neka “izdajnička priča”, a za sve ostalo će biti potrebno ono na što se političari nikada ne smiju oslanjati, ali često bude presudan faktor – a to je – sreća. I pobjeda sujete. Koja je prijeko potrebna mnogim političarima bh. Hrvata.
Bild.ba / I.C.
