Općinski sud u Mostaru naložio je ovrhu zemljišta kod Mostara u vlasništvu nekadašnjeg načelnika Glavnog stožera bošnjačke Armije BiH generala Sefera Halilovića nakon što godinama izbjegava platiti troškove postupka u kojemu je prije punih šest godina pravomoćno izgubio pred Sudom u Sarajevu pred kojim je za klevetu tužio Josipa Drežnjaka, jednu od žrtava pokolja koji je počinila Armija BiH u mjestu Grabovica nedaleko od grada na Neretvi, piše Večernji list BiH.
Naime, Općinski sud u Mostaru 9. studenog donio je odluku o ovrsi njegove nekretnine u mjestu Blagaj kod Mostara, a radi se o njivi površine 1614 četvornih metara. Takvu odluku mostarski Sud donio je nakon što je Sud u Sarajevu pravomoćno 2014. godine presudio da Halilović mora platiti 2550 KM uz zatezne kamate od toga dana i troškove pristojbe u izvršnom postupku.
Ukupan iznos koji sada mora platiti Halilović popeo se na 5000 maraka. Protiv takvoga rješenja njegov odvjetnik Sead Gajević odgovorio je na odluku Općinskog suda u Mostaru navodeći gotovo nevjerojatno i pomalo djetinjasto objašnjenje zašto Halilović nije izmirio iznos nakon pravomoćne presude.
“Nije imao namjeru izbjegavati ovrhu te svoje novčane obveze, ali nije znao kako i na koji račun tu svoju novčanu obvezu izvršiti niti je imao broj računa na koji će izvršiti tu svoju novčanu obvezu, a ni sada ga nema”, napisao je Gajević, što više sliči ispričnici, a ne prigovoru.
Pri tome je utvrdio kako je Drežnjak trebao dostaviti broj računa na koji će izvršiti uplatu, ali je, kako tvrdi, postupio tako da je podnio prijedlog za izvršenje na nepokretnostima kod Općinskog suda.
No, kako je shvatio da bi stvari mogle krenuti još lošije prema njegovu klijentu, koji se ignorantski ponašao prema odluci Suda u Sarajevu, objasnio je kako Halilović posjeduje i druge predmete na kojima se može provesti izvršenje, a ne prodajom nepokretnosti vrijedne nekoliko desetaka tisuća maraka za namirenje novčane tražbine od 2550 maraka i zakonskih zateznih kamata i troškova ovrhe koje sve zajedno ne dostiže ni 5000 maraka.
Sam Drežnjak potvrdio je za Večernjak da je odvjetnički ured, koji zastupa Darislav Paponja i Davor Bunoza, pokrenuo postupak ovrhe zbog nepoštivanja odluke suda.
“Ja moram reći kako vjerujem u državne institucije i očekujem da će postupiti sukladno ranijim odlukama suda te se stvari dovesti do kraja”, rekao je Drežnjak.
Njega je Halilović tužio za klevetu tvrdeći da je iznosio neistine te da mu je nanio štetu nakon što su mediji prenijeli informacije o novim dokazima o mogućem novom kaznenom progonu Halilovića za ratne zločine počinjene za vrijeme vojne akcije “Neretva ‘93.” koju je Armija BiH vodila u dolini Neretve tijekom koje je počinjen niz teških zločina i pokolja nad Hrvatima.
Sam Drežnjak ne želi prejudicirati sve postupke, ali očekuje da se rasvijetli uloga generala Halilovića i drugih koji se mogu smatrati odgovornim za zločine. Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju oslobodio je krivnje načelnika Glavnog stožera Armije BiH za brojne zločine, od kojih su najpoznatiji oni u Grabovici, Uzdolu, odnosno Doljanima.
Tijekom 1993. godine Halilović je imenovan zapovjednikom ove operacije te je imao istureno zapovjedno mjesto u Jablanici otkuda je rukovodio napadnim djelovanjima.
U međuvremenu je u javnosti postala dostupna i njegova smjernica u kojoj je više nego jasno tko je bio gospodar života i smrti na tome području. Cilj te operacije koja je razrađena kroz “Smjernicu za obrambeno-napadna djelovanja, Sekcija 1:100 Livno, Konjic, Makarska, Mostar” bio je poraz HVO-a i etničko čišćenje Hrvata.
Dokument na kojem stoji oznaka vojne tajne, a koji je potpisao prvi čovjek Armije BiH Sefer Halilović, govori o tome kako na prostoru Hercegovine do Prozora “ustaške snage imaju raspoređeno šest bojni, ukupno 2500 ljudi”.
Navode se informacije kako su bojne raspoređene, kakvu su artiljerijsku potporu imale te se navodi kako je Armija BiH imala 8500 boraca.
Nazivajući Hrvate ustašama, nalaže se istodobni napad u smjeru iz doline Neretvice k Prozoru, a pomoćne u smjeru sela Donja Grabovica – sela Vrdi – sela Goranci – Mostar.
Osim u Gorancima, koje nikada nisu dosegli, u svim ovim mjestima počinjeni su brojni zločini manjeg ili pak većeg obujma. Također se precizira i da se u zoni napada “očisti prostor od sumnjivih osoba”.
S pravom se postavlja pitanje jesu li u sklopu “čišćenja prostora od sumnjivih osoba” pobijena 32 Hrvata civila, od najmlađe Mladenke i njezine majke do nepokretnih staraca ili pak žrtve Uzdola...
Naime, Općinski sud u Mostaru 9. studenog donio je odluku o ovrsi njegove nekretnine u mjestu Blagaj kod Mostara, a radi se o njivi površine 1614 četvornih metara. Takvu odluku mostarski Sud donio je nakon što je Sud u Sarajevu pravomoćno 2014. godine presudio da Halilović mora platiti 2550 KM uz zatezne kamate od toga dana i troškove pristojbe u izvršnom postupku.
Ukupan iznos koji sada mora platiti Halilović popeo se na 5000 maraka. Protiv takvoga rješenja njegov odvjetnik Sead Gajević odgovorio je na odluku Općinskog suda u Mostaru navodeći gotovo nevjerojatno i pomalo djetinjasto objašnjenje zašto Halilović nije izmirio iznos nakon pravomoćne presude.
“Nije imao namjeru izbjegavati ovrhu te svoje novčane obveze, ali nije znao kako i na koji račun tu svoju novčanu obvezu izvršiti niti je imao broj računa na koji će izvršiti tu svoju novčanu obvezu, a ni sada ga nema”, napisao je Gajević, što više sliči ispričnici, a ne prigovoru.
Pri tome je utvrdio kako je Drežnjak trebao dostaviti broj računa na koji će izvršiti uplatu, ali je, kako tvrdi, postupio tako da je podnio prijedlog za izvršenje na nepokretnostima kod Općinskog suda.
No, kako je shvatio da bi stvari mogle krenuti još lošije prema njegovu klijentu, koji se ignorantski ponašao prema odluci Suda u Sarajevu, objasnio je kako Halilović posjeduje i druge predmete na kojima se može provesti izvršenje, a ne prodajom nepokretnosti vrijedne nekoliko desetaka tisuća maraka za namirenje novčane tražbine od 2550 maraka i zakonskih zateznih kamata i troškova ovrhe koje sve zajedno ne dostiže ni 5000 maraka.
Sam Drežnjak potvrdio je za Večernjak da je odvjetnički ured, koji zastupa Darislav Paponja i Davor Bunoza, pokrenuo postupak ovrhe zbog nepoštivanja odluke suda.
“Ja moram reći kako vjerujem u državne institucije i očekujem da će postupiti sukladno ranijim odlukama suda te se stvari dovesti do kraja”, rekao je Drežnjak.
Njega je Halilović tužio za klevetu tvrdeći da je iznosio neistine te da mu je nanio štetu nakon što su mediji prenijeli informacije o novim dokazima o mogućem novom kaznenom progonu Halilovića za ratne zločine počinjene za vrijeme vojne akcije “Neretva ‘93.” koju je Armija BiH vodila u dolini Neretve tijekom koje je počinjen niz teških zločina i pokolja nad Hrvatima.
Sam Drežnjak ne želi prejudicirati sve postupke, ali očekuje da se rasvijetli uloga generala Halilovića i drugih koji se mogu smatrati odgovornim za zločine. Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju oslobodio je krivnje načelnika Glavnog stožera Armije BiH za brojne zločine, od kojih su najpoznatiji oni u Grabovici, Uzdolu, odnosno Doljanima.
Tijekom 1993. godine Halilović je imenovan zapovjednikom ove operacije te je imao istureno zapovjedno mjesto u Jablanici otkuda je rukovodio napadnim djelovanjima.
U međuvremenu je u javnosti postala dostupna i njegova smjernica u kojoj je više nego jasno tko je bio gospodar života i smrti na tome području. Cilj te operacije koja je razrađena kroz “Smjernicu za obrambeno-napadna djelovanja, Sekcija 1:100 Livno, Konjic, Makarska, Mostar” bio je poraz HVO-a i etničko čišćenje Hrvata.
Dokument na kojem stoji oznaka vojne tajne, a koji je potpisao prvi čovjek Armije BiH Sefer Halilović, govori o tome kako na prostoru Hercegovine do Prozora “ustaške snage imaju raspoređeno šest bojni, ukupno 2500 ljudi”.
Navode se informacije kako su bojne raspoređene, kakvu su artiljerijsku potporu imale te se navodi kako je Armija BiH imala 8500 boraca.
Nazivajući Hrvate ustašama, nalaže se istodobni napad u smjeru iz doline Neretvice k Prozoru, a pomoćne u smjeru sela Donja Grabovica – sela Vrdi – sela Goranci – Mostar.
Osim u Gorancima, koje nikada nisu dosegli, u svim ovim mjestima počinjeni su brojni zločini manjeg ili pak većeg obujma. Također se precizira i da se u zoni napada “očisti prostor od sumnjivih osoba”.
S pravom se postavlja pitanje jesu li u sklopu “čišćenja prostora od sumnjivih osoba” pobijena 32 Hrvata civila, od najmlađe Mladenke i njezine majke do nepokretnih staraca ili pak žrtve Uzdola...
