Tim znanstvenika pozvao je na detaljnija istraživanja o tome kako sunčeva svjetlost inaktivira koronavirus nakon što su shvatili da postoji očigledna razlika između najnovije teorije i eksperimentalnih rezultata.
Inženjer Paolo Luzzatto-Fegiz s kalifornijskog sveučilišta zajedno sa svojim kolegama primijetio da je virus u eksperimentima inaktiviran čak osam puta brže nego što je predviđao najnoviji teorijski model, piše Science alert.
“Na osnovu teorije pretpostavlja se da inaktivacija djeluje tako što UVB zračenje pogađaju RNK virusa i oštećuju ga”, objasnio je Luzzatto-Fegiz.
Međutim, neslaganje ukazuje na to da se događa još nešto i da bi otkrivanje te enigme moglo biti korisno za upravljanje samim virusom.
UV zračenja u DNK i RNK se lako apsorbiraju što može dovesti do stvaranja veza koje je teško popraviti. No, nisu sva UV zračenja iste dužine. Duži UV valovi, nazvani UVA, nemaju dovoljno energije da izazovu probleme virusu. Upravo su UVB valovi srednjeg dometa odgovorni za ubijanje mikroba i izlaganje vlastitih stanica riziku od oštećenja prilikom izlaganja suncu.
Pokazalo se da je kratkovalno UVC zračenje efikasno protiv virusa kakav je koronavirus. Ali, ova vrsta UV zračenja obično ne dolazi u kontakt s površinom Zemlje zahvaljujući ozonskom sloju.
“UVC zračenje odlično je za bolnice”, rekla je Julie McMurry, suatorica studije i toksikologinja Državnog sveučilišta Oregon i dodala:
“Ali u drugim okruženjima, u kuhinjama ili podzemnim željeznicama, UVC zračenje bi u komunikaciji s česticama stvorilo štetni ozon.”
U srpnju 2020. eksperimentalnim istraživanjem testirani su efekti UV svjetlosti na SARS-CoV-2 u simuliranoj pljuvački. Zabilježili su da je virus inaktiviran kada je bio izložen simuliranoj sunčevoj svjetlosti između 10 i 20 minuta.
“Prirodna sunčeva svjetlost može biti efikasna kao dezinficijens za kontaminirane neporozne materijale”, zaključili su u radu.
Luzzatto-Fegiz i njegov tim upoređivali su te rezultate s teorijom o tome kako je to postigla sunčeva svjetlost, koja je objavljena samo mjesec dana kasnije, i vidjeli su da se brojke ne poklapaju.
Novi koronavirus je osjetljiviji od gripe tipa A
Ova studija otkrila je da je virus SARS-CoV-2 tri puta osjetljiviji na UV sunčeve svjetlosti od gripe tipa A, s 90 posto čestica koronavirusa koje su inaktivirane poslije samo pola sata izlaganja podnevnoj sunčevoj svjetlosti tijekom ljeta.
Usporedbe radi, na zimskoj svjetlosti čestice mogu danima ostati netaknute. Posebni tim znanstvenika zaključio je da sunčeve zrake direktno fotokemijski oštećuju RNK molekule virusa.
Ovakav efekt snažnije se postiže svjetlostima kraće valne dužine, kao što su UVC i UVB. Kako UVC ne dolazi u kontakt sa zemljinom površinom, svoje proračune izloženosti svjetlosti zasnovali su na srednjevalnom UVB dijelu UV spektra.
“Eksperimentalno uočena inaktivacija u simuliranoj pljuvački je osam puta brža nego što je teorijom predviđeno”, napisali su Luzzatto-Fegiz i njegovi kolege, prenosi N1.
“Dakle, znanstvenici još ne znaju što se točno događa”, rekao je. Sumnjaju da je moguće da, umjesto da direktno utiče na RNK, dugovalni UVA možda djeluje s molekulama u simuliranoj pljuvački na način koji ubrzava inaktivaciju virusa. Nešto slično se vidi u pročišćavanju otpadnih voda gdje UVA reagira s drugim supstancama stvarajući molekule koje oštećuju viruse.
Potrebna su dodatna istraživanja
Ako se UVA može iskoristiti za suzbijanje SARS-CoV-2, jeftini i energetski efikasniji izvori svjetlosti specifični za valnu dužinu mogli bi biti korisni za povećanje sustava za filtriranje zraka s relativno malim rizikom za ljudsko zdravlje.
“Naša analiza ukazuje na potrebu za dodatnim eksperimentima kako bi se odvojeno testirali efekti određenih valnih dužina svjetlosti i sastava medija koji se koristi u eksperimentu”, zaključuje Luzzatto-Fegiz.
S obzirom na sposobnost ovog virusa da ostane suspendiran u zraku duže vreme, najsigurnije sredstvo za njegovo izbjegavanje je držanje fizičke distance i nošenje maski u situacijama i prostorima gdje držanje distance nije moguće.
Inženjer Paolo Luzzatto-Fegiz s kalifornijskog sveučilišta zajedno sa svojim kolegama primijetio da je virus u eksperimentima inaktiviran čak osam puta brže nego što je predviđao najnoviji teorijski model, piše Science alert.
“Na osnovu teorije pretpostavlja se da inaktivacija djeluje tako što UVB zračenje pogađaju RNK virusa i oštećuju ga”, objasnio je Luzzatto-Fegiz.
Međutim, neslaganje ukazuje na to da se događa još nešto i da bi otkrivanje te enigme moglo biti korisno za upravljanje samim virusom.
UV zračenja u DNK i RNK se lako apsorbiraju što može dovesti do stvaranja veza koje je teško popraviti. No, nisu sva UV zračenja iste dužine. Duži UV valovi, nazvani UVA, nemaju dovoljno energije da izazovu probleme virusu. Upravo su UVB valovi srednjeg dometa odgovorni za ubijanje mikroba i izlaganje vlastitih stanica riziku od oštećenja prilikom izlaganja suncu.
Pokazalo se da je kratkovalno UVC zračenje efikasno protiv virusa kakav je koronavirus. Ali, ova vrsta UV zračenja obično ne dolazi u kontakt s površinom Zemlje zahvaljujući ozonskom sloju.
“UVC zračenje odlično je za bolnice”, rekla je Julie McMurry, suatorica studije i toksikologinja Državnog sveučilišta Oregon i dodala:
“Ali u drugim okruženjima, u kuhinjama ili podzemnim željeznicama, UVC zračenje bi u komunikaciji s česticama stvorilo štetni ozon.”
U srpnju 2020. eksperimentalnim istraživanjem testirani su efekti UV svjetlosti na SARS-CoV-2 u simuliranoj pljuvački. Zabilježili su da je virus inaktiviran kada je bio izložen simuliranoj sunčevoj svjetlosti između 10 i 20 minuta.
“Prirodna sunčeva svjetlost može biti efikasna kao dezinficijens za kontaminirane neporozne materijale”, zaključili su u radu.
Luzzatto-Fegiz i njegov tim upoređivali su te rezultate s teorijom o tome kako je to postigla sunčeva svjetlost, koja je objavljena samo mjesec dana kasnije, i vidjeli su da se brojke ne poklapaju.
Novi koronavirus je osjetljiviji od gripe tipa A
Ova studija otkrila je da je virus SARS-CoV-2 tri puta osjetljiviji na UV sunčeve svjetlosti od gripe tipa A, s 90 posto čestica koronavirusa koje su inaktivirane poslije samo pola sata izlaganja podnevnoj sunčevoj svjetlosti tijekom ljeta.
Usporedbe radi, na zimskoj svjetlosti čestice mogu danima ostati netaknute. Posebni tim znanstvenika zaključio je da sunčeve zrake direktno fotokemijski oštećuju RNK molekule virusa.
Ovakav efekt snažnije se postiže svjetlostima kraće valne dužine, kao što su UVC i UVB. Kako UVC ne dolazi u kontakt sa zemljinom površinom, svoje proračune izloženosti svjetlosti zasnovali su na srednjevalnom UVB dijelu UV spektra.
“Eksperimentalno uočena inaktivacija u simuliranoj pljuvački je osam puta brža nego što je teorijom predviđeno”, napisali su Luzzatto-Fegiz i njegovi kolege, prenosi N1.
“Dakle, znanstvenici još ne znaju što se točno događa”, rekao je. Sumnjaju da je moguće da, umjesto da direktno utiče na RNK, dugovalni UVA možda djeluje s molekulama u simuliranoj pljuvački na način koji ubrzava inaktivaciju virusa. Nešto slično se vidi u pročišćavanju otpadnih voda gdje UVA reagira s drugim supstancama stvarajući molekule koje oštećuju viruse.
Potrebna su dodatna istraživanja
Ako se UVA može iskoristiti za suzbijanje SARS-CoV-2, jeftini i energetski efikasniji izvori svjetlosti specifični za valnu dužinu mogli bi biti korisni za povećanje sustava za filtriranje zraka s relativno malim rizikom za ljudsko zdravlje.
“Naša analiza ukazuje na potrebu za dodatnim eksperimentima kako bi se odvojeno testirali efekti određenih valnih dužina svjetlosti i sastava medija koji se koristi u eksperimentu”, zaključuje Luzzatto-Fegiz.
S obzirom na sposobnost ovog virusa da ostane suspendiran u zraku duže vreme, najsigurnije sredstvo za njegovo izbjegavanje je držanje fizičke distance i nošenje maski u situacijama i prostorima gdje držanje distance nije moguće.
