Nekada rezervirano za odrasle koji traže brzu zaradu ili bijeg od stvarnosti, kockanje je danas nadohvat ruke svima, i to doslovno.
Sportske kladionice, online ruleti, kasino aplikacije prerušene u zabavne igre, pa čak i naizgled nevine “loot kutije” u videoigrama – sve su to vrata koja vode u isti vrtlog ovisnosti.
I dok odrasli često ulaze svjesno, premda podcjenjuju opasnosti, djeca i mladi najčešće upadaju nesvjesno, zavedeni obećanjima lake zarade, uzbuđenja i osjećaja moći, piše Večernji.ba.
Sve počinje bezazleno
Sve počinje bezazleno. Klik na mobitelu, sjajna grafika, pokoji žeton, dobitak koji iskoči u veselom tonu i obećanje: “Samo još jednu rundu”. I tako, između školskih zadaća, igrica i poruka s društvenih mreža djeca danas sve češće zalaze u svijet u kojem su pravila mutna, a kraj gotovo uvijek gorak.
Kocka više nije stvar zadimljenih kladionica ili noćnih klubova – ona se polako, gotovo neprimjetno, uvukla u dječje sobe, dlanove, pa i u školske klupe. Najmlađi registrirani patološki kockar u BiH, prema dostupnim podacima, ima svega 15 godina.
Opasnost je u tome što kockanje ne nosi fizičke tragove kao neke druge ovisnosti. Nema mirisa, nema modrica, nema jasnog upozorenja. Tek kada novac nestane, kada školski uspjeh počne slabjeti, kada prijatelji i obitelj postanu nebitni, tek tada društvo uviđa da je netko “zaglibio”.
A tada je često već kasno – jer kockarska ovisnost rijetko dolazi sama. Donosi sa sobom laži, krađe, tjeskobu, depresiju i osjećaj beznađa iz kojeg je izlazak sve teži, upozoravaju stručnjaci. Također ističu kako generacijski jaz i ekonomska nesigurnost pogoduju razvoju ovisnosti, dok društvo često šuti ili čak normalizira ovakav obrazac ponašanja.
Sociolog Vladimir Vasić za Dnevni avaz ističe da je patološko kockanje bolest suvremenog društva s ozbiljnim posljedicama.
Ne govorimo više samo o pojedincu koji gubi novac već o urušavanju njegova obiteljskog, profesionalnog i socijalnog identiteta. Kockanje vodi u zanemarivanje obiteljskih i društvenih obveza, te može biti okidač za druge destruktivne oblike ponašanja – krađu, nasilje. Mi kao društvo ovisnike o kocki ne vidimo, kao što ne vidimo ni ovisnike o alkoholu ili narkoticima, sve dok njihova ovisnost ne naruši društveni poredak. O kockanju se govori tek kada završi tragično, naglašava Vasić.
Psiholog dr. Marko Romić, specijalist traumatske psihologije i voditelj Kluba liječenih ovisnika o kocki u Mostaru, već je ranije za Večernji list upozorio na alarmantno stanje.
Vlasti u BiH, kada govore o prometu kladionica, ističu kako je uplaćeno toliko i toliko milijuna maraka poreza i to predstavljaju kao značajan doprinos, pozitivan primjer, a zapravo je riječ o duboko žalosnoj i katastrofalnoj pojavi. Moramo postati svjesni da je to novac zbog kojeg plaču brojna djeca, supruge i roditelji… To je isti onaj novac koji je trebao biti namijenjen plaćanju struje, vode, lijekova…, a nije, upozorio je ranije dr. Romić.
Posebno zabrinjava trend među mladima.
Dječaci počinju već u 7. ili 8. razredu. Počne s markom ili dvije, a u srednjoj školi to rapidno raste. Najčešće su majke one koje prve primijete problem, no i one ga iz straha od problema u obitelji i srama pred okolinom često prešućuju, kazao je dr. Romić.
Privid nade
Prema podacima Porezne uprave Federacije BiH, promet sportskih kladionica u 2024. godini iznosio je više od 1,6 milijardi KM.
U zemlji opterećenoj nezaposlenošću i rastućim socijalnim jazom klađenje postaje privid nade – osobito među mladima. No, iza svake uplate često stoji dug, razočaranje i šutnja.
Dok kladionice niču na svakom koraku, tihe tragedije odvijaju se daleko od očiju javnosti – u kućama, učionicama i na mobitelima djece koja tek uče razlikovati dobro od lošeg.
Sportske kladionice, online ruleti, kasino aplikacije prerušene u zabavne igre, pa čak i naizgled nevine “loot kutije” u videoigrama – sve su to vrata koja vode u isti vrtlog ovisnosti.
I dok odrasli često ulaze svjesno, premda podcjenjuju opasnosti, djeca i mladi najčešće upadaju nesvjesno, zavedeni obećanjima lake zarade, uzbuđenja i osjećaja moći, piše Večernji.ba.
Sve počinje bezazleno
Sve počinje bezazleno. Klik na mobitelu, sjajna grafika, pokoji žeton, dobitak koji iskoči u veselom tonu i obećanje: “Samo još jednu rundu”. I tako, između školskih zadaća, igrica i poruka s društvenih mreža djeca danas sve češće zalaze u svijet u kojem su pravila mutna, a kraj gotovo uvijek gorak.
Kocka više nije stvar zadimljenih kladionica ili noćnih klubova – ona se polako, gotovo neprimjetno, uvukla u dječje sobe, dlanove, pa i u školske klupe. Najmlađi registrirani patološki kockar u BiH, prema dostupnim podacima, ima svega 15 godina.
Opasnost je u tome što kockanje ne nosi fizičke tragove kao neke druge ovisnosti. Nema mirisa, nema modrica, nema jasnog upozorenja. Tek kada novac nestane, kada školski uspjeh počne slabjeti, kada prijatelji i obitelj postanu nebitni, tek tada društvo uviđa da je netko “zaglibio”.
A tada je često već kasno – jer kockarska ovisnost rijetko dolazi sama. Donosi sa sobom laži, krađe, tjeskobu, depresiju i osjećaj beznađa iz kojeg je izlazak sve teži, upozoravaju stručnjaci. Također ističu kako generacijski jaz i ekonomska nesigurnost pogoduju razvoju ovisnosti, dok društvo često šuti ili čak normalizira ovakav obrazac ponašanja.
Sociolog Vladimir Vasić za Dnevni avaz ističe da je patološko kockanje bolest suvremenog društva s ozbiljnim posljedicama.
Ne govorimo više samo o pojedincu koji gubi novac već o urušavanju njegova obiteljskog, profesionalnog i socijalnog identiteta. Kockanje vodi u zanemarivanje obiteljskih i društvenih obveza, te može biti okidač za druge destruktivne oblike ponašanja – krađu, nasilje. Mi kao društvo ovisnike o kocki ne vidimo, kao što ne vidimo ni ovisnike o alkoholu ili narkoticima, sve dok njihova ovisnost ne naruši društveni poredak. O kockanju se govori tek kada završi tragično, naglašava Vasić.
Psiholog dr. Marko Romić, specijalist traumatske psihologije i voditelj Kluba liječenih ovisnika o kocki u Mostaru, već je ranije za Večernji list upozorio na alarmantno stanje.
Vlasti u BiH, kada govore o prometu kladionica, ističu kako je uplaćeno toliko i toliko milijuna maraka poreza i to predstavljaju kao značajan doprinos, pozitivan primjer, a zapravo je riječ o duboko žalosnoj i katastrofalnoj pojavi. Moramo postati svjesni da je to novac zbog kojeg plaču brojna djeca, supruge i roditelji… To je isti onaj novac koji je trebao biti namijenjen plaćanju struje, vode, lijekova…, a nije, upozorio je ranije dr. Romić.
Posebno zabrinjava trend među mladima.
Dječaci počinju već u 7. ili 8. razredu. Počne s markom ili dvije, a u srednjoj školi to rapidno raste. Najčešće su majke one koje prve primijete problem, no i one ga iz straha od problema u obitelji i srama pred okolinom često prešućuju, kazao je dr. Romić.
Privid nade
Prema podacima Porezne uprave Federacije BiH, promet sportskih kladionica u 2024. godini iznosio je više od 1,6 milijardi KM.
U zemlji opterećenoj nezaposlenošću i rastućim socijalnim jazom klađenje postaje privid nade – osobito među mladima. No, iza svake uplate često stoji dug, razočaranje i šutnja.
Dok kladionice niču na svakom koraku, tihe tragedije odvijaju se daleko od očiju javnosti – u kućama, učionicama i na mobitelima djece koja tek uče razlikovati dobro od lošeg.
