Šest milijuna eura zaradio je u prošloj godini jedan Banjolučanin izdajući nekretnine, pokazuju podaci entitetske porezne uprave. O ovolikom novcu većina građana može samo sanjati u zemlji u kojoj 40 posto ljudi ne radi i gdje su realne plaće u visini cijena odijela većine političara.
Svega 300 ljudi u BiH ima u vlasništvu sedam milijardi eura. Stručnjaci ističu kako socijalno raslojavanje na bogate i siromašne nije slučaj samo u BiH, ali je razlika što se ovdje raslojavanje vrši na surov i bezobrazan način, piše u analizi radio Slobodna Europa.
Kada neki stranac prošeta ulicama većih gradova u BiH, od skupih automobila i velebnih vila mu zastane dah, pa stekne utisak da ova zemlja i nije toliko siromašna. Među nekim od najbogatijih ljudi u ovoj zemlji su i političari, a sa druge strane većina stanovništva jedva krpi kraj sa krajem.
Kada se pogleda lista prijavljenih dohodataka za prošlu godinu u Poreznoj upravi RS-a, mnogi se čude kako je jedan Banjolučanin izdajući nekretnine zaradio šest milijuna eura. Kako sami građani kažu, zna se kako se u ovoj zemlji stvaraju bogatstva, a poslijedica toga je da srednji sloj ne postoji.
Privatizacijom koja je provedena u BiH, imovina koja je bila u vlasništvu radnika, prešla je u ruke pojedinaca, bliskih vladajućim strukturama, koji opet preko njih dobijaju većinu poslova, koji se plaćaju iz proračuna, i tako su nastala enormna bogatstva u zemlji u kojoj skoro da i nema industrije i gdje je nezaposlenost oko 40 posto, kažu analitičari.
Ekonomist Zoran Pavlović ističe kako je i u svijetu sve veće raslojavanje na bogate i siromašne, ali da je ono u BiH nastalo jer sistem ne funkcionira.
˝Ljudi koji su bili 'vješti' u fazi privatizacije su ušli u kupovinu manjih i većih trgovinskih lanaca i poduzeća i onda su nakon zakonske obaveze od tri godine, te firme odveli u stečaj, i onda su kao privatna lica kupovali nekretnine tih preduzeća, koje su sada u njihovom vlasništvu˝, kaže Pavlović.
Privatizacija u BiH na tisuće radnika je ostavila bez posla, a novim vlasnicima donijela milijune, što pokazuje i podatak da 300 najbogatijih ljudi u BiH ima bogatstvo procijenjeno na više od sedam milijardi eura.
Taj novac troše nemilice i ne stide se pokazati da ga imaju mnogo, pa je tako jedan bh. građanin u travnju uvezao 150.000 eura vrijedan Bentley automobil, za koji običan bh. građanin, sa prosječnom platom od 415 eura, mora raditi 31 godinu kako bi skupio 375 potrebnih plaća, ukoliko naravno ništa ne troši. Da je klasni jaz sve dublji pokazuje i podatak da je nedavno u Banja Luci prodan komad nakita po cijeni od 25.000 eura.
˝Polarizacija između nekih jako bogatih koji sebi mogu dopustiti enormne luksuze, i to i čine, i najvećeg broja građana u BiH je postala toliko drastična da je zaista, moglo bi se reći odvratno, vidjeti taj sloj ljudi koji su ekstremno bogati i koji to apsolutno na svaki mogući način pokazuju˝, mišljenja je Pavlović.
Ranka Mišić, predsjednica Saveza sindikata RS, kaže kako oni koji rade za te bogate ne dobijaju plaće i naknade, a njihovi ˝gospodari˝ se bogate na grbači radnika, te ističe da je sramota kako vlasti to mirno gledaju, piše u analizi RFE.
˝Ali ovdje djeluje krajnje bezobrazno da oni koji su plaćeni od naroda i izabrani da osiguraju vladavinu prava i provođenje zakona prosto šute na takvu vrstu pojave, koja će na kraju dovesti do nečeg što može biti vrlo opasno˝, kaže Mišić.
Sociolog Ivan Šijaković pojašnjava da su godine sistematske pljačke i odsustva bilo kakve odgovornosti dovele građane u stanje letargije i prepuštanja sudbini.
˝Ljudi gube volju za životom i radom, demotivirani su i ne znaju odakle stvari dolaze, zašto su oni siromašni, ne prepoznaju. Očekuju da nešto učini država, a država je potpuno nemoćna, ona više nije u rukama ni građana ni naroda, ona je u rukama tajkuna. Onda jednostavno mlađi ljudi moraju da potraže negdje uhljebljenje u inozemstvu a stariji da se mire s tom situacijom, da gunđaju ili da se snalaze, dovijaju i takvo stanje se produžava˝, kaže Šijaković.
Dnevnik.ba
Svega 300 ljudi u BiH ima u vlasništvu sedam milijardi eura. Stručnjaci ističu kako socijalno raslojavanje na bogate i siromašne nije slučaj samo u BiH, ali je razlika što se ovdje raslojavanje vrši na surov i bezobrazan način, piše u analizi radio Slobodna Europa.
Kada neki stranac prošeta ulicama većih gradova u BiH, od skupih automobila i velebnih vila mu zastane dah, pa stekne utisak da ova zemlja i nije toliko siromašna. Među nekim od najbogatijih ljudi u ovoj zemlji su i političari, a sa druge strane većina stanovništva jedva krpi kraj sa krajem.
Kada se pogleda lista prijavljenih dohodataka za prošlu godinu u Poreznoj upravi RS-a, mnogi se čude kako je jedan Banjolučanin izdajući nekretnine zaradio šest milijuna eura. Kako sami građani kažu, zna se kako se u ovoj zemlji stvaraju bogatstva, a poslijedica toga je da srednji sloj ne postoji.
Privatizacijom koja je provedena u BiH, imovina koja je bila u vlasništvu radnika, prešla je u ruke pojedinaca, bliskih vladajućim strukturama, koji opet preko njih dobijaju većinu poslova, koji se plaćaju iz proračuna, i tako su nastala enormna bogatstva u zemlji u kojoj skoro da i nema industrije i gdje je nezaposlenost oko 40 posto, kažu analitičari.
Ekonomist Zoran Pavlović ističe kako je i u svijetu sve veće raslojavanje na bogate i siromašne, ali da je ono u BiH nastalo jer sistem ne funkcionira.
˝Ljudi koji su bili 'vješti' u fazi privatizacije su ušli u kupovinu manjih i većih trgovinskih lanaca i poduzeća i onda su nakon zakonske obaveze od tri godine, te firme odveli u stečaj, i onda su kao privatna lica kupovali nekretnine tih preduzeća, koje su sada u njihovom vlasništvu˝, kaže Pavlović.
Privatizacija u BiH na tisuće radnika je ostavila bez posla, a novim vlasnicima donijela milijune, što pokazuje i podatak da 300 najbogatijih ljudi u BiH ima bogatstvo procijenjeno na više od sedam milijardi eura.
Taj novac troše nemilice i ne stide se pokazati da ga imaju mnogo, pa je tako jedan bh. građanin u travnju uvezao 150.000 eura vrijedan Bentley automobil, za koji običan bh. građanin, sa prosječnom platom od 415 eura, mora raditi 31 godinu kako bi skupio 375 potrebnih plaća, ukoliko naravno ništa ne troši. Da je klasni jaz sve dublji pokazuje i podatak da je nedavno u Banja Luci prodan komad nakita po cijeni od 25.000 eura.
˝Polarizacija između nekih jako bogatih koji sebi mogu dopustiti enormne luksuze, i to i čine, i najvećeg broja građana u BiH je postala toliko drastična da je zaista, moglo bi se reći odvratno, vidjeti taj sloj ljudi koji su ekstremno bogati i koji to apsolutno na svaki mogući način pokazuju˝, mišljenja je Pavlović.
Ranka Mišić, predsjednica Saveza sindikata RS, kaže kako oni koji rade za te bogate ne dobijaju plaće i naknade, a njihovi ˝gospodari˝ se bogate na grbači radnika, te ističe da je sramota kako vlasti to mirno gledaju, piše u analizi RFE.
˝Ali ovdje djeluje krajnje bezobrazno da oni koji su plaćeni od naroda i izabrani da osiguraju vladavinu prava i provođenje zakona prosto šute na takvu vrstu pojave, koja će na kraju dovesti do nečeg što može biti vrlo opasno˝, kaže Mišić.
Sociolog Ivan Šijaković pojašnjava da su godine sistematske pljačke i odsustva bilo kakve odgovornosti dovele građane u stanje letargije i prepuštanja sudbini.
˝Ljudi gube volju za životom i radom, demotivirani su i ne znaju odakle stvari dolaze, zašto su oni siromašni, ne prepoznaju. Očekuju da nešto učini država, a država je potpuno nemoćna, ona više nije u rukama ni građana ni naroda, ona je u rukama tajkuna. Onda jednostavno mlađi ljudi moraju da potraže negdje uhljebljenje u inozemstvu a stariji da se mire s tom situacijom, da gunđaju ili da se snalaze, dovijaju i takvo stanje se produžava˝, kaže Šijaković.
Dnevnik.ba
