U sjeni zvjerstava koje Islamska država (ISIS) čini diljem Sirije i Iraka, kao i intervencije više vojnih sila na tom području, ISIS učvršćuje svoj samozvani kalifat na području Libije, a posljednjih se tjedana sve češće spominje mogućnost da bi i u toj državi neke od zapadnih država mogle i formalno pokrenuti vojnu intervenciju širih razmjera.
Na nebu iznad Libije svakodnevno se mogu vidjeti avioni američkog, a odnedavno i francuskog ratnog zrakoplovstva. Uglavnom je riječ o špijunskim ili bespilotnim letjelicama, no povremeno stižu izvješća i o napadima, za koje se najčešće ne može sa sigurnošću reći tko ih je izveo, jer ih u pravilu nitko javno ne priznaje, pa se špekulira o Amerikancima, Egipćanima ili drugim vojnim silama.
Od svrgavanja Gadafija, u Libiji je kratko vrijeme kakvu-takvu kontrolu držala tranzicijska vlast, no kako je vrijeme odmicalo, tako se ta afrička država pretvarala u poprište anarhije. Trenutno ondje postoje dvije vlade - jedna sa sjedištem u Tobruku, koju priznaje međunarodna zajednica, druga sa sjedištem u Tripoliju, koja ratuje protiv prve, a formirali su je izborni gubitnici.
Diljem zemlje djeluje i čitavo mnoštvo militantnih skupina, što džihadističkih, što plemenskih, ali u svakom slučaju ubojitih.
Druga Raqqa
Među najubojitijima je ISIS, koji je svoje najsnažnije uporište našao u Sirti, lučkom gradu i Gadafijevom rodnom mjestu, u kojemu je nakon svrgavanja i likvidiran. Kako piše The Observer, posljednjih se mjeseci s ratišta u Siriji ondje vratilo 800 ISIS-ovih boraca, što ide u prilog tezi iz nedavno objavljenog izvješća UN-a da se Libija, u svjetlu sve intenzivnijih napada stranih snaga na Siriju, postupno pretvara u svojevrsnu ISIS-ovu rezervnu opciju. Istu tezu daleko prije UN-a plasirali su i zapadni obavještajni krugovi.
Premda su se u Sirti još prije nekoliko mjeseci vodile ulične borbe za prevlast - dio stanovništva na ISIS-ovce ne gleda nimalo blagonaklono pa su digli ustanak - džihadisti su bunu ugušili u krvi i grad u međuvremenu pretvorili u drugu Raqqu. Kao i u glavnom gradu samozvanog kalifata u Siriji, i u 'prijestolnici' Libijskog vilajeta vijore se crne zastave, a neposluh ili bilo što što nije po ISIS-ovoj volji, kažnjava se javnim pogubljenjem, razapinjanjem na križu...
Svjedoci koji su uspjeli pobjeći govore kako je brijačima zabranjeno muškarcima kratiti brade, žene moraju nositi crninu i biti potpuno prekrivene njome, cenzori strogo paze da koja od lokalnih radijskih stanica ne bi pustila kakav glazbeni broj - muzika je zabranjena...
'Ljudi žive samo za jedno, a to je da zbrišu odande', tvrdi jedan bjegunac, koji je nedavno stigao u Tripoli.
Samoubojice u kokpitu
Observer piše da ISIS kontrolira zračnu bazu u okolici Sirte, najveću na teritoriju Libije, te da ondje svoje ljude priprema za samoubilačke misije avionima. Navodno su nabavili simulator letenja, a u bazi je navodno ostalo nekoliko čitavih manjih letjelica još iz Gadafijeva doba. Plan bi mogao biti preletjeti nekom od tih manjih letjelica Sredozemno more i obrušiti se na neku metu u Europi, što bi, u slučaju da im to pođe za rukom, bila svojevrsna repriza al-Qaidinih napada na New York.
Nedavno su se pohvalili i s 85 maloljetnika koje su naumili pretvoriti u bombaše samoubojice.
Džihadizam ima dugu povijest u Libiji, ali dobar dio najradikalnijih islamista državu je bio prisiljen napustiti nakon neuspjelog ustanka protiv Gadafija tijekom 90-ih godina prošlog stoljeća. Većinom su se nastanili u Iraku i Afganistanu da bi se s padom Gadafija mnogi od njih vratili. Dio tih povratnika organizirao je niz bombaških napada, koji su u rujnu 2012. kulminirali atentatom na američkog ambasadora u Libiji Chrisa Stevensa, koji je ubijen u zgradi konzulata u Bengaziju.
Nakon toga postupno je glavnu riječ među radikalima počeo preuzimati ISIS da bi najveći uspon počeo doživljavati s početkom građanskog rata u ljeto prošle godine, koji je izbio padom Tripolija u ruke naoružanih izbornih gubitnika. Izborni su pobjednici zbrisali na krajnji istok države u Tobruk i otada bjesne borbe između dviju vlada, dok ISIS zadovoljno trlja ruke i širi utjecaj i teritorij.
Isprva su se utaborili u lučkom gradu Derni, iz kojeg ih je u međuvremenu istjerala al-Qaida, ali kruna njihova uspjeha je Sirta, koja ima i pomorsku i zračnu luku, ali najvažnije od svega - najveća naftna postrojenja u državi.
U siječnju ove godine, nakon što su osvojili obalni pojas dug gotovo 160 kilometara, na plaži u Sirti su organizirali smaknuće 22 kršćana, većinom egipatskih kopta. Tada je uslijedila odmazda iz Kaira u vidu zračnih napada, ali bez značajnijeg učinka.
Širenje utjecaja
Kako se ISIS-ov utjecaj širio, tako su mu se pridruživale neke manje džihadističke skupine pa je posljedično dobio i uporište na zapadnoj libijskoj obali. Konkretno, u Sabrati, stotinjak kilometara od granice s Tunisom, ISIS je trenirao Seifeddinea Rezguija Yacoubija, terorista koji je izveo napad na plaži hotela u Tunisu i ubio 38 stranih turista.
Vlasti u Tunisu sve su uznemirenije zbog djelovanja ISIS-a u Libiji. Razlog leži u spomenutom masakru pred hotelom, u napadu na poznati muzej, ali i u nedavnom napadu na autobus s pripadnicima predsjedničke garde, pri čemu je 12 ljudi ubijeno. Stoga je prije nekoliko dana zatvorena državna granica, a od petka je i svim libijskim avionima zabranjen pristup tuniškom zračnom prostoru zbog straha od samoubilačkih misija.
Da je situacija u Libiji krajnje opasna, mnogi već upozoravaju zadnjih godinu dana, među njima i visoka predstavnica EU za vanjsku politiku Federica Mogherini, a najglasniji je bio francuski ministar obrane Jean-Yves Le Drian, koji je međutim ljetos naglo utihnuo. Navodno mu je naređeno da prestane upozoravati da je Libija centar za regrutaciju džihadista jer se vjerovalo da bi tada započeto UN-ovo posredovanje moglo rezultirati sporazumom o prekidu građanskog rata dviju vlada i stvaranjem ujedinjene fronte protiv ISIS-a. No, ti su pregovori ubrzo propali i sada se sve češće govori o direktnoj intervenciji izvana.
Le Drian je nakon višemjesečne tišine prvi put konkretnije o Libiji progovorio prošlog tjedna. 'Vidimo da strani džihadisti dolaze u Sirtu i, uspije li naša intervencija u Siriji i Iraku smanjiti ISIS-ov teritorij, u Libiji bi ih moglo biti još više', izjavio je u intervjuu za jedan francuski magazin.
Amerikanci su dosad javno potvrdili da su u proteklom razdoblju izveli dva zračna udara na području Libije. Prvi su organizirali u lipnju, kada je bombardiran jedan al-Qaidin skup u gradu Ajdabiyi. Drugi je izveden sredinom studenoga, kada su vojni lovci blizu Derne bacili bombe i ubili jednog prominentnog ISIS-ova vođu.
Padne li Ajdabiya, slijedi slom
No, pokazalo se da ovakvi povremeni udari ne donose dugoročne rezultate jer ISIS i dalje napreduje. Sljedeći grad koji bi mogao pasti je upravo spomenuta Ajdabiya. Padne li ona, došlo bi do prekida opskrbe energijom ostatka Libije što bi značilo totalno uništenje njezina gospodarstva i stvaranje dodatnog kaosa.
Observer navodi da su američki vojni eksperti već prisutni u regiji te da je, u slučaju donošenja političke odluke, mnogo toga već spremno za moguće pokretanje vojne akcije. Uz dronove i špijunske avione koji neprekidno izviđaju situaciju, Amerikanci diljem Mediterana imaju snažne vojne kapacitete, ponajprije u Španjolskoj i Italiji i spremni su ih brzo angažirati za bilo kakvu akciju u Libiji.
Amerika ima i bazu u Nigeru, a i Francuzi su prisutni sa svojim trupama na južnim libijskim granicama. Britanci imaju spremne avione u zračnoj bazi na Cipru, odakle trenutno vode operacije u Siriji. Tu je i francuski nosač aviona Charles de Gaulle, a uskoro će mu se pridružiti i američki nosač USS Harry S. Truman, trenutno usidren kod Splita...
Na nebu iznad Libije svakodnevno se mogu vidjeti avioni američkog, a odnedavno i francuskog ratnog zrakoplovstva. Uglavnom je riječ o špijunskim ili bespilotnim letjelicama, no povremeno stižu izvješća i o napadima, za koje se najčešće ne može sa sigurnošću reći tko ih je izveo, jer ih u pravilu nitko javno ne priznaje, pa se špekulira o Amerikancima, Egipćanima ili drugim vojnim silama.
Od svrgavanja Gadafija, u Libiji je kratko vrijeme kakvu-takvu kontrolu držala tranzicijska vlast, no kako je vrijeme odmicalo, tako se ta afrička država pretvarala u poprište anarhije. Trenutno ondje postoje dvije vlade - jedna sa sjedištem u Tobruku, koju priznaje međunarodna zajednica, druga sa sjedištem u Tripoliju, koja ratuje protiv prve, a formirali su je izborni gubitnici.
Diljem zemlje djeluje i čitavo mnoštvo militantnih skupina, što džihadističkih, što plemenskih, ali u svakom slučaju ubojitih.
Druga Raqqa
Među najubojitijima je ISIS, koji je svoje najsnažnije uporište našao u Sirti, lučkom gradu i Gadafijevom rodnom mjestu, u kojemu je nakon svrgavanja i likvidiran. Kako piše The Observer, posljednjih se mjeseci s ratišta u Siriji ondje vratilo 800 ISIS-ovih boraca, što ide u prilog tezi iz nedavno objavljenog izvješća UN-a da se Libija, u svjetlu sve intenzivnijih napada stranih snaga na Siriju, postupno pretvara u svojevrsnu ISIS-ovu rezervnu opciju. Istu tezu daleko prije UN-a plasirali su i zapadni obavještajni krugovi.
Premda su se u Sirti još prije nekoliko mjeseci vodile ulične borbe za prevlast - dio stanovništva na ISIS-ovce ne gleda nimalo blagonaklono pa su digli ustanak - džihadisti su bunu ugušili u krvi i grad u međuvremenu pretvorili u drugu Raqqu. Kao i u glavnom gradu samozvanog kalifata u Siriji, i u 'prijestolnici' Libijskog vilajeta vijore se crne zastave, a neposluh ili bilo što što nije po ISIS-ovoj volji, kažnjava se javnim pogubljenjem, razapinjanjem na križu...
Svjedoci koji su uspjeli pobjeći govore kako je brijačima zabranjeno muškarcima kratiti brade, žene moraju nositi crninu i biti potpuno prekrivene njome, cenzori strogo paze da koja od lokalnih radijskih stanica ne bi pustila kakav glazbeni broj - muzika je zabranjena...
'Ljudi žive samo za jedno, a to je da zbrišu odande', tvrdi jedan bjegunac, koji je nedavno stigao u Tripoli.
Samoubojice u kokpitu
Observer piše da ISIS kontrolira zračnu bazu u okolici Sirte, najveću na teritoriju Libije, te da ondje svoje ljude priprema za samoubilačke misije avionima. Navodno su nabavili simulator letenja, a u bazi je navodno ostalo nekoliko čitavih manjih letjelica još iz Gadafijeva doba. Plan bi mogao biti preletjeti nekom od tih manjih letjelica Sredozemno more i obrušiti se na neku metu u Europi, što bi, u slučaju da im to pođe za rukom, bila svojevrsna repriza al-Qaidinih napada na New York.
Nedavno su se pohvalili i s 85 maloljetnika koje su naumili pretvoriti u bombaše samoubojice.
Džihadizam ima dugu povijest u Libiji, ali dobar dio najradikalnijih islamista državu je bio prisiljen napustiti nakon neuspjelog ustanka protiv Gadafija tijekom 90-ih godina prošlog stoljeća. Većinom su se nastanili u Iraku i Afganistanu da bi se s padom Gadafija mnogi od njih vratili. Dio tih povratnika organizirao je niz bombaških napada, koji su u rujnu 2012. kulminirali atentatom na američkog ambasadora u Libiji Chrisa Stevensa, koji je ubijen u zgradi konzulata u Bengaziju.
Nakon toga postupno je glavnu riječ među radikalima počeo preuzimati ISIS da bi najveći uspon počeo doživljavati s početkom građanskog rata u ljeto prošle godine, koji je izbio padom Tripolija u ruke naoružanih izbornih gubitnika. Izborni su pobjednici zbrisali na krajnji istok države u Tobruk i otada bjesne borbe između dviju vlada, dok ISIS zadovoljno trlja ruke i širi utjecaj i teritorij.
Isprva su se utaborili u lučkom gradu Derni, iz kojeg ih je u međuvremenu istjerala al-Qaida, ali kruna njihova uspjeha je Sirta, koja ima i pomorsku i zračnu luku, ali najvažnije od svega - najveća naftna postrojenja u državi.
U siječnju ove godine, nakon što su osvojili obalni pojas dug gotovo 160 kilometara, na plaži u Sirti su organizirali smaknuće 22 kršćana, većinom egipatskih kopta. Tada je uslijedila odmazda iz Kaira u vidu zračnih napada, ali bez značajnijeg učinka.
Širenje utjecaja
Kako se ISIS-ov utjecaj širio, tako su mu se pridruživale neke manje džihadističke skupine pa je posljedično dobio i uporište na zapadnoj libijskoj obali. Konkretno, u Sabrati, stotinjak kilometara od granice s Tunisom, ISIS je trenirao Seifeddinea Rezguija Yacoubija, terorista koji je izveo napad na plaži hotela u Tunisu i ubio 38 stranih turista.
Vlasti u Tunisu sve su uznemirenije zbog djelovanja ISIS-a u Libiji. Razlog leži u spomenutom masakru pred hotelom, u napadu na poznati muzej, ali i u nedavnom napadu na autobus s pripadnicima predsjedničke garde, pri čemu je 12 ljudi ubijeno. Stoga je prije nekoliko dana zatvorena državna granica, a od petka je i svim libijskim avionima zabranjen pristup tuniškom zračnom prostoru zbog straha od samoubilačkih misija.
Da je situacija u Libiji krajnje opasna, mnogi već upozoravaju zadnjih godinu dana, među njima i visoka predstavnica EU za vanjsku politiku Federica Mogherini, a najglasniji je bio francuski ministar obrane Jean-Yves Le Drian, koji je međutim ljetos naglo utihnuo. Navodno mu je naređeno da prestane upozoravati da je Libija centar za regrutaciju džihadista jer se vjerovalo da bi tada započeto UN-ovo posredovanje moglo rezultirati sporazumom o prekidu građanskog rata dviju vlada i stvaranjem ujedinjene fronte protiv ISIS-a. No, ti su pregovori ubrzo propali i sada se sve češće govori o direktnoj intervenciji izvana.
Le Drian je nakon višemjesečne tišine prvi put konkretnije o Libiji progovorio prošlog tjedna. 'Vidimo da strani džihadisti dolaze u Sirtu i, uspije li naša intervencija u Siriji i Iraku smanjiti ISIS-ov teritorij, u Libiji bi ih moglo biti još više', izjavio je u intervjuu za jedan francuski magazin.
Amerikanci su dosad javno potvrdili da su u proteklom razdoblju izveli dva zračna udara na području Libije. Prvi su organizirali u lipnju, kada je bombardiran jedan al-Qaidin skup u gradu Ajdabiyi. Drugi je izveden sredinom studenoga, kada su vojni lovci blizu Derne bacili bombe i ubili jednog prominentnog ISIS-ova vođu.
Padne li Ajdabiya, slijedi slom
No, pokazalo se da ovakvi povremeni udari ne donose dugoročne rezultate jer ISIS i dalje napreduje. Sljedeći grad koji bi mogao pasti je upravo spomenuta Ajdabiya. Padne li ona, došlo bi do prekida opskrbe energijom ostatka Libije što bi značilo totalno uništenje njezina gospodarstva i stvaranje dodatnog kaosa.
Observer navodi da su američki vojni eksperti već prisutni u regiji te da je, u slučaju donošenja političke odluke, mnogo toga već spremno za moguće pokretanje vojne akcije. Uz dronove i špijunske avione koji neprekidno izviđaju situaciju, Amerikanci diljem Mediterana imaju snažne vojne kapacitete, ponajprije u Španjolskoj i Italiji i spremni su ih brzo angažirati za bilo kakvu akciju u Libiji.
Amerika ima i bazu u Nigeru, a i Francuzi su prisutni sa svojim trupama na južnim libijskim granicama. Britanci imaju spremne avione u zračnoj bazi na Cipru, odakle trenutno vode operacije u Siriji. Tu je i francuski nosač aviona Charles de Gaulle, a uskoro će mu se pridružiti i američki nosač USS Harry S. Truman, trenutno usidren kod Splita...
